Tijekom pisanja bloga, skoro pa identična muka, spojila me i povezala s
nekoliko osoba koje su prošle slično iskustvo – vezu s osobom koja ima Narcisoidni poremećaj osobnosti ili
neki vid Psihopatije, naravno, bez službene dijagnoze, ali 100% uklopljeni u
profil koji sam opisala.
Ružno iskustvo koje nas je povezalo potvrđuje veliku želju da međusobno
razmijenimo doživljeno i pomognemo jedna drugoj. Činjenica je da, barem u
Hrvatskoj, nema terapeuta ili terapija koje bi pomogle prebroditi traumu
izazvanu vezom s Narcisom.
Ta trauma se u ogleda u sljedećem – gubitak ili otežano spavanje (ja gotovo
da mjesecima nisam spavala), nervoza, nemir, stres, tuga, ljutnja, potreba za
pričanjem stalno istih priča, grč u želudcu, glavobolje, odzvanjanje
proživljenih razgovora itd., itd., a može doći i do hormonalnih poremećaja i
ozbiljnih bolesti. Ne preuveličavam. Takva stanja pratila su me, ne danima, već
mjesecima. Istovremeno sam se mučila pitanjima krivnje – kako i zašto sam si to dozvolila, zašto sam uopće bila s njim, zašto
nisam reagirala odmah? Milijun takvih pitanja mi se vrzmalo po glavi, svaki
dan i noć, bez prestanka. Tražila sam odgovore. Neke sam našla, a neke više
niti ne tražim, prihvaćam doživljeno. I sada imam želju krenuti dalje. No, to nije
tako jednostavno.
S obzirom da nema pomoći, pomognimo jedni drugima, odnosno jedna drugoj.
Kako – podijelimo iskustvo na putu oporavka. Ako naiđete na neki dobar članak,
izvor informacija, slobodno stavite link u nekom komentaru. Ima pregršt
materijala na youtube o ovoj tematici. Nešto je manje, a nešto više korisno.
Ali, što nam drugo preostaje?! Možemo sjediti i biti zarobljene u prošlosti, u
ljutnji i tuzi. A, možemo se truditi, kopati „rukama i nogama“,tražiti „lijek“.
Ja sam se zarekla da ću biti dobro i svaki dan se trudim da to tako bude. Nema
razloga da ne uspijem u svojoj nakani.
Neke od nas imale su priliku komunicirati s Narcisom nakon prekida, neke su
prošle težak proces razvoda, neke dijele skrbništvo nad djecom. Podijelite
iskustvo koje može pomoći nekome
drugome.
Ja se danas osjećam daleko bolje nego prije nekoliko mjeseci, ali još
uvijek nisam to ja - nisam ona koja sam
bila prije nego što sam bila s njim. Dugo sve ovo traje. Imala sam sreću da sam
nebrojeno puta ispričala svoju priču ili pojedine epizode prijatelju. Nije mi
uopće jasno kako je, kao muškarac, mogao to sve slušati, kako mu se nije
zgadilo.
Ali, jednako tako mi je pomoglo kad sam ja slušala priču druge žene koja je
prošla slično iskustvo. To je kao neka vrsta grupne terapije, iako se nikada
nismo vidjele, ali veže nas isto, ono mračno i neobjašnjivo, sve ono ružno što
smo progutale i čemu smo se oduprle. Slušajući tuđe iskustvo, koje je toliko
slično mome, a opet to nisam ja, osjećam isti ili slični događaj kroz potpuno
drugu dimenziju, s odstojanja, a razumijem njene osjećaje. I tako dok slušam
groznu priču, ja se pitam – kako je mogla to preživjeti – pitam se, a zapravo
znam odgovor – jer sam prošla kroz takvu istu priču i odajem priznanje i njoj i
sebi. Nekako je lakše razumjeti tuđu muku nego svoju. Za sebe često nemamo
razumijevanja ili ga imamo manje nego za druge. Meni je jako pomoglo dok sam
razmjenjivala izravno iskustvo.
A, iznenadili biste se koliko su ti naši Narcisi slični, gotovo identični,
u nekim banalnim detaljima, da se čovjek naježi, pa čak i u fizičkom izgledu,
odnosno impresiji (izrazu) lica koji se trude ostaviti. Proživjele smo ili čule
čak i identične rečenice. Pitala sam jednu od vas koje me čitate – kakav je bio u sexu? Odgovor je bio –
takav kakav si opisala. J
Pitaju me, pa pokušavam pojasniti, kako komunicirati s njim kasnije. Nisam
dovoljno pametna. Ja isto mudrujem oko toga. Ja se sa svojim Narcisom nisam
susrela nakon prekida. Dakle, sada je punih 10 mjeseci od našeg zadnjeg
susreta. Nije mi dao priliku za razgovor. Nisam mu mogla ni istresti u lice što
mislim. U jednoj fazi tijekom ovih 10 mjeseci mučilo me što mu ne mogu sasuti u
facu što mislim o njemu, ali ne mogu, nije mi dao priliku. A, onda opet mislim –
da li bi to išta pomoglo? Ne bi on sada
iznenada poslušao što ja njemu govorim. Da je tome tako, ne bi do ovoga ničega
ni došlo. Ne trebam valjda crtati čovjeku od 49 godina kako se treba ponašati,
zar ne?
Treba prihvatiti da ono što je bilo, bilo je, ne može se promijeniti tijek
veze, ne mogu sada naknadno ispraviti svoje reakcije, sjesti u auto i ostaviti
ga u nedođiji nek se vraća kako god zna u civilizaciju, onaj dan kad me je prvi
put izvrijeđao, bez ikakvog povoda, ili čak i naš zadnji susret koji bih sada
posve drugačije izrežirala. Ništa od toga ne mogu. Mogu prihvatiti sadašnji
trenutak i mogu utjecati na budućnost, ali promijeniti ono što se dogodilo ne
mogu.
Dakle, nismo se vidjeli, on se trudio ignorirati i mene i svoje dugovanje
meni, a ja sam u međuvremenu pokušavala vratiti novac i svoje dostojanstvo,
poravnati „moć“. Režao je na mene, kao kakva životinja, galamio, vrijeđao me,
psovao, spuštao mi slušalicu. Ali, pritisak koji sam radila, urodio je plodom i
u tri rate, tijekom pet mjeseci vratio mi je dug. Međutim, nisam sigurna da bih
ponovila te moje pokušaje komunikacije s njim tada, jer sam drhtala od straha,
od njegovog bijesa i galame. Sada znam, bila je to taktika, trik da me uplaši,
da odustanem. Kako se ipak nisam dala, on je popustio. Ima tu još toga, bojao
me se na neki način, jer sam ga zvala u gimnaziju gdje radi i strahovao je,
pretpostavljam, da će se pročuti, da će njegov ionako narušeni imidž biti još
više razotkriven. Dakle, u nekom trenutku, možete raditi pritisak, stjerati ga
u kut, ali dobro procijenite vrijedi li i koliko je opasna takva taktika. Ja nisam
sigurna, a to sam već puno puta ovdje
naglasila, da moj Narcis ne bi bio spreman prijeći liniju zločina, fizičkog
nasilja...
Ono što mogu reći, mjesecima sam bila loše i uvijek bi mi bilo loše nakon
razmišljanja o njemu, a razmišljala sam stalno, nije mi izlazio iz glave. Ja
sam se mjesecima s njim raspravljala. Imala sam potrebu pričati svoju priču i
poznatima i nepoznatima. No, ljudi nisu željni slušati takve priče, nemaju
strpljenja, ne znaju što su Narcisi i ne zanima ih. Ovo zanima samo nas koje
smo bile s druge strane pakla, jer smo otkrile dobro čuvanu tajnu,ogromnu
nepravdu i vidjele ludilo.
No,trudila sam se da mi bude bolje, isprobavala sam sve i svašta, vježbala
sam, meditirala sam.
Danas sam naišla na jedan jednostavan, no meni uvjerljiv tekst na temu kako
vratiti svoj život nakon veze s Narcisom, pa ću ovdje pokušati interpretirati
svojim riječima.
Postavite granice, ogradite se, zaštitite se, odmaknite se od loše osobe
tj. Narcisa. Jako je važno fizički se udaljiti od njega. U početku je to
nesnošljivo, no svaki dan ćete imati realniju sliku onoga što se dogodilo, bit
će vam jasnije i bit ćete u stanju realnije razmišljati, a to je preduvjet da
se vratite u normalu. Još smo daleko od normale, ali na dobrom smo putu, rekla
bih. To postavljanje granica znači da bi trebalo maknuti ga s očiju, blokirati
kontakte, obrisati fotografije, prekinuti svaku komunikaciju. Naravno, ovo je
puno lakše ako živite daleko jedno od drugoga, kao nas dvoje, ali svejedno
je mučenje. Ja sam odmah blokirala FB, nisam ga mogla gledati, bilo mi je
mučno, gadio mi se, to silno licemjerje, ta arogancija u ponašanju, govoru...ta
spoznaja da on nastavlja dalje, kao buldožer, gaziti dostojanstvo nekih drugih
ljudi, da nastavlja u istom tonu, na isti način, po istom obrascu. Njemu se
nije ništa dogodilo, promijenilo, on ide dalje.
Ako živite u istom mjestu, kontakt je neizbježan,a pogotovo ako imate
djecu. Ali, i tada, vaša komunikacija neka bude jednostavna, usmjerena na nužnu
temu razgovora, bez da vas uvuče u priču, razgovor, svađu, jer on će to svakako
htjeti. On će vas vrijeđati kao i prije, tražit će reakciju. Kažu da je
najbolje odabrati jedan vid komunikacije – i to email – jer ostaje trag i jer
je lako sačuvati, isprintati, za ne daj Bože. Valja se držati tog načina
komunikacije. Čitala sam da u Americi npr. oni komuniciraju isključivo preko
odvjetnika, a odvjetnici dogovore da on po djecu dolazi u školu, tako da se
uopće i ne viđaju. Nije to zbog nekog hira, već zbog duševnog mira.
Dakle, ako vas nešto pita ili provocira, ne uvlačite se u razgovor, taj
razgovor je opet ista njegova manipulacija i samo ćete se loše osjećati.
Koristite se metodom „grey rock“ iliti „sivi kamen“ – što je to? To znači da
postanete bezizražajni, „sivi“, njemu dosadni, da vas ostavi na miru i da se
fokusira na nekog drugog. Zato mnoge žene koje su provele dugo vremena s
Narcisom i izgledaju iscrpljene i „sive“, jer su instinktivno pronašle način
preživljavanja.
Zatim je važno izbaciti otrove iz sustava, iz tijela, iz glave. Kako? Pričajte,
pišite o iskustvu (meni je instinktivno pisanje bloga pomoglo), ali isto tako
vježbajte, bavite se fizičkom aktivnošću, plešite, boksajte, trčite. Yoga je
jako dobra.
Prihvatite istinu i oprostite si. Da biste prihvatili istinu, valja se
oboružati znanjem. Čitajte, istražujte, uvjerite se, ako treba potražite
validaciju kod osobe koja ga poznaje. Ja sam zamolila za razgovor dva njegova
prijatelja iz djetinjstva. Nisam znala što mogu očekivati. Očekivala sam,
zapravo, da mi kažu da sam luda. Ali, ne...oni su mi rekli – nisi luda. To mi
je dalo snagu za dalje. Oprostite si. Niste ništa krivi. Niste mogli znati.
Znali biste i prepoznali biste samo da ste prošli nekad ranije to iskustvo. Ja
sam žena od 48 godina i upoznala sam različite ljude, ali nikada, baš nikada,
tako devijantnu osobu. Nisam mogla ni pomisliti da tako nešto postoji u
stvarnom životu, čak i film bi mi bio „too much“. Zato se nemojte mučiti s
krivnjom. Sjetite se, on ima vještinu i to nema veze s vašim intelektom. On je
jednostavno prevarant, kradljivac i prodavač emocija.
Prihvatite svoj dio odgovornosti, odnosno, razmislite o instinktima koji su
vas upozoravali, a vi ste ih ignorirali. Jesam, ja svoje instinkte nisam
prepoznala. Prihvatite instinkte, ne bježite od njih, oni su naši saveznici. Ja
sam čak, svjesno, krenula u vezu s njim, iako nisam bila „zaljubljena“, ali
mislila sam – pa ajde, dugo sam sama,
zašto ne probati, čak iako mi nije od početka odgovaralo njegovo ponašanje i
bilo mi je čudno, ali mislila sam – što možeš izgubiti?! Kako sam se
prevarila. Ali, sama sam si kriva, tako sam mislila. I to je dokaz, po tko zna
koji put u životu, da ne treba ići protiv sebe, ne treba sebe uvjeravati u
nešto. Ako nam netko ne paše, odmah to dati jasno do znanja, a ne pokušavati
biti fina pa ti se onda to vrati ovako.
Proanalizirajte se. Zavirite u svoju dušu, emocije, što je to što zapravo
želite od života. Da li je on uistinu muškarac kakav vam odgovara? Meni on nije
nikakav, on je bio sušta suprotnost muškarca kakvog bih ja htjela ili kakav bi
mi se inače svidio. A, ipak me je uspio...“izmanipulirati“...pa se opet vraćam
na početak i na iskonsko pitanje – kako to
i zašto, koji je moj dio odgovornosti za to? Malo protresite te svoje
vrline, ali i mane. Poradite na onome što se može popraviti. Ojačajte mišiće.
Pogledajte se u ogledalo. Pozabavite se sobom. Tijekom veze bavile smo se njime
i njegovim beskonačnim dramama. Sada je vrijeme da se pozabavimo sobom. Da li
nam je bila potrebna pažnja, da li čeznemo za ljubavlju, da li smo možda
nesigurne pa nas je obrlatio kojekakvim izjavama? Što je to što nam nedostaje,
a što Narcisi nude? Da li nas njegove uvrede definiraju? Ja nisam posumnjala u
sebe, prkosno sam mu govorila – ja znam
tko sam i što sam, a ipak sam mu dozvolila da me vrijeđa.
Vratite se u djetinjstvo, analizirajte i taj dio života. Djetinjstvo krije
mnoge tajne i definira naš karakter. Negdje u nama čuči još uvijek neko ranjivo
emotivno dijete. Istražite malo taj dio sebe, možda se neke od tih rana na koje
naiđete daju pokrpati.
Preusmjerite fokus razmišljanja s Njega na Sebe. Kako? Nastojite što više
razmišljati u sadašnjem trenutku. Meditacija je izvrsna za to i pomaže. Ja sam
dosta meditirala i meditiram. Ona nas vraća u sadašnji trenutak, djeluje da
manje razmišljamo o prošlosti i da se bavimo sa sadašnjošću. Ja sam ovog
trenutka u hotelskoj sobi, promatram oko sebe, to je taj trenutak sadašnjosti,
daleko sam od njega i događaja s njim.
Ima fenomenalnih meditacija na youtube-u, stavite slušalice na uši,
pustite se 15 min i bit će vam lakše. Tako nekoliko puta i malo po malo, bit će
bolje. On mi uopće ne nedostaje. Meni s njim nije bilo dobro, nije mi bilo
lijepo. Dakle, ja se ne želim vratiti u prošlost. To je gotovo, ja sam se
spasila. Preda mnom je budućnost. Tako ja to sebi govorim.
Slušajte, osluškujte oko sebe, ali i sebe i svoj unutarnji glas.
Postavljajte si pitanja u sebi, razgovarajte sa samom sobom, osluškujte svoju
intuiciju. Ako se nalazite pred nekim izazovom, pitajte sami sebe koji put
odabrati i uvijek vjerujte svojoj intuiciji. Oporavak od Narcisa dobar je
početak novog života, možda promjena posla, preseljenje, napravite nešto ludo,
upišite neki tečaj, ali poslušajte svoje tijelo i svoje srce pa kud vas ono
odnese. Ja sam u zadnje vrijeme vježbala komunikaciju s muškarcima, instalirala
sam neku dating aplikaciju i počeli su se javljati frajeri. Naravno, nisam ja
spremna za vezu niti sam išta očekivala, ali mi je ova vježba pomogla da
odgovorim s NE ako bi me frajer nešto pitao ili da ga čak i ignoriram ako sam
procijenila da nije vrijedan niti odgovora. Slušala sam svoju intuiciju. S
nekolicinom sam i razmijenila nekoliko rečenica na chatu i koliko god
primamljivo zvučalo njihovo laskanje, intuitivno sam si rekla – nije to za
tebe, ne, ništa ne znaš o njemu, možda laže, možda je Narcis, ne vjeruj svemu
što govori. Ali, imala sam izvrsnu, besplatnu, „baš me briga“ radionicu
komunikacije s otprilike istim takvima kakav je bio i On, predatorima s
interneta. Nakon 2 tjedna, deinstalirala sam aplikaciju, ali bilo je izvrsno,
nasmijala sam se, dobila sam hrpu komplimenata, shvatila sam kako predatori
funkcioniraju i koliko smo ponekad lakovjerni. Jedan me je pitao što radim, a
ja sam mu odgovorila – provodim jedan
eksperiment. Na to će on – jesi li ti
psiholog? Mislim si – pa, nakon
svega, skoro da i jesam. Ali, nisam mu niti odgovorila, nisam mu dugovala
odgovor.
Radite vježbe disanja i opuštanja. Dugo nakon prekida ja sam bila u grču,
bilo je dana da nisam mogla disati, morala sam leći, smiriti se, disati iz
dijafragme, posvetiti se jedno pola sata tome i tek onda ustati i krenuti u
dan, u obveze. Važno je opuštanje jer smo nevjerojatno dugo živjele u tom
stanju grča. Meni je to puno pomoglo.
I kaže na kraju, budite strpljive. Naravno, nije lagano...ali dajte si
vrijeme, psihičko zlostavljanje je bilo kontinuirano, zato je i postupak
oporavka proces. Ne postoji čarobni štapić uz koji ćemo biti bolje. Ali,
vjerujte mi, a mislim da se to i osjeti iz tona mog pisanja, da sam ja puno
opuštenija i bolje nego prije. Ako sam ja uspjela (odnosno, ako meni uspijeva),
i vama će. Ali, morate se potruditi. Radite ono što vam odgovara, što volite,
vratite se u neki dio sebe koji je postojan, povežite se s prijateljicom iz
djetinjstva koja je uvijek bila uz vas, odite nekud gdje vam je bilo dobro,
gdje vas vežu lijepe uspomene, učinite nešto pozitivno, pomognite nekome
drugome jer tako ćete pomoći sebi. A, neki korak, na tom putu ozdravljenja, može
biti i ako podijelite iskustvo, anonimno. Bit ćete bolje.