Zašto je važno prepoznati Narcisa

....i njegov uobičajeni obrazac ponašanja?!

Bila sam u vezi 4,5 mjeseca s osobom koja ima Narcisoidni poremećaj osobnosti, odnosno, sve osobine Narcisa pa čak i Psihopate, ali to tada nisam znala. Naravno, nije on službeno dijagnosticiran, ali sam uvjerena da zna i da je svjestan. Čak štoviše, mislim da on čak misli da je riječ o nekoj duševnoj bolesti (iako na kraju nisam više ni u što sigurna što on misli). Znam da se silno bojao ići psihijatru, vjerojatno iz straha da će biti "otkriven".

Za njegovog oca, oni koji su ga poznavali, laički kažu da je bio „Psihopat“. Ima smisla, jer je od njega, vjerojatno, i naslijedio te gene. On za oca kaže da je bio "težak", a za mamu da zbog "depresije" nije mogla više raditi pa je dala otkaz (kasnije sam čula da to nije baš bilo tako). Jednom prilikom je, tek tako, za mamu rekao da "ima šizofreniju" (žena je starica koja sasvim normalno funkcionira i živi sama, a on redovito ide kod nje na ručak). Za svoju rođenu kćer on kaže da je "popila mulj", što god to trebalo značiti, a čini mi se da bi to moglo značiti da on smatra kako i ona nosi te "gene". Znao ili ne znao istinu o sebi, nije važno.

Meni je važno da sam ja razotkrila i spoznala što je on. A, razotkriti ga može samo osoba koja je dovoljno "blizu". Međutim, tricky je to što kad ste blizu, nastradat ćete. U odnosu prema ljudima koje površno poznaje, on se čak čini šarmantan i ugodan. U većem ili novom društvu jako pazi i gotovo uopće ne govori, samo šuti i promatra, pretpostavljam iz straha (a vjerojatno i proučava-vreba žrtve koje bi mu mogle nekada koristiti) - jer ako počne govoriti, neće se moći kontrolirati i ljudi će brzo shvatiti da nešto nije u redu i izolirati ga. Njemu silno treba društvo (jer je već isprobao mnoga društva i više nema gdje, živi u jako malom gradu gdje svi svakoga poznaju), zato se na neki način "distancira sam". Znao mi je reći kako više nema "prijatelja", kako se "otuđio", kako su ga "svi napustili" te kako ima samo mene. Od jednog njegovog kolege sam čula da ga muškarci s kojima igra rekreativno nogomet ne vole jer je agresivan i škrt, ali ga se ne mogu riješiti iz ekipe jer je nametljiv. Oni vjerojatno "instinktivno" osjećaju "zlo".

Kad ga se bolje upozna, on uopće nije šarmantan, taj šarm je jako površan. Nakon jednog razgovora, on više nema "tema", on se stalno ponavlja i uvijek je on u centru priče - ja, ja, ja i moji problemi ili ja, ja, ja i moje nekretnine. Njegovo ponašanje općenito, njegovi stavovi, ono što je on govorio, njegov odnos prema braku koji mu se raspao, prema bivšoj supruzi, kćeri, ali i njegov odnos prema meni (ljubavi njegova života, kako mi je govorio), nije imao nikakvog smisla. Tada sam mislila da je njegova socijalna inteligencija na razini djeteta predškolske dobi. No, prevarila sam se, jer nisam bila svjesna manipulativnih tehnika i kako ih on vješto provodi.

Da sve bude još čudnije, on je visokoobrazovan, načitan je, čak je i sam nešto piskarao. Ipak, njegova shvaćanja i njegovi stavovi ostavljali su me gotovo svakodnevno bez riječi, u potpunoj nevjerici, šoku. Ponekad mi se činilo da taj čovjek ima bipolarni poremećaj, jer bi na trenutke osjetila zrnce lucidnosti, ali ono bi se brzo izgubilo i prevladao je onaj drugi osjećaj, abnormalna količina drame u kojoj taj čovjek živi, na rubu financijskog ponora, na adrenalinu, u košmaru. Sada znam da je to njegov normalni habitus, jer mu je inače dosadno. Takvi su Narcisi, smrtno se dosađuju ako život poprima neki normalni tijek, ako je sve normalno (kao što je kod normalnih ljudi).

A, opet, njegove promjene raspoloženja bile su fascinantne, od nevjerojatne tuge, plakanja, zapomaganja mogao se u trenutku potpuno smiriti i obratno. Meni je sve to bilo nepoznato, previše i potpuno nejasno.

Opravdavala sam njegovo ponašanje (zapravo, on mi je usadio takvo objašnjenje), teškom, ali privremenom, psihičkom fazom u kojoj je zbog razvoda i odvojenosti od kćeri (odvojenost se odnosi da se supruga s kćeri odselila iz njihove kuće u stan, u istom mjestu, doslovno 10 min udaljenosti), iako je sam govorio da s kćeri baš i nije imao neki odnos, niti komunikaciju, da je ona potpuno privržena mami i da ga nije „fermala“. Dok su živjeli svi skupa, nije na kćer uopće obraćao pozornost, niti se bavio njome.

Ponekad mi se, također činilo, da On živi u iluzijama i prošlosti, te da je potpuno pobrkao vremenski slijed događaja. Primjerice, u istom razgovoru bi mi govorio o grubosti žene, o raspadu njihova braka i detaljno bi mi opisivao kako su 10-ak godina živjeli potpuno odvojeno, svatko svoj život, kako je žena bila hladna, kako mu je situacija bila nepodnošljiva. Zatim bi, desetak minuta kasnije plakao jer mu nedostaje „toplina obitelji“. Ja to nisam razumjela. O kakvoj toplini obitelji govori ako „obitelji“ nije bilo više od 10 godina?! Otprilike su takve bile sve njegove opaske, ne samo o braku, ženi, kćeri, već o svemu. Doista sam mislila da je „delusional“ i da ne razlikuje stvarnost od iluzija, da zamišlja nešto čega nema i da se „vrti“ u prošlosti.

Njegov "prekid" sa mnom mi tada apsolutno nije bio jasan, ali danas sam posve svjesna da sam ga ja indirektno prouzročila jer sam mu, doista, instinktivno stvarala puno pritisaka s kojima se nije više mogao nositi (propitivala sam njegove stavove, postupke, često sam mu rekla - "veću glupost nisam čula" ili "ne razumijem o čemu pričaš", a i nisam se dala uvući u "obziljniju vezu" jer je često spominjao "zajednički život" ali i velike minuse i kredite, odnosno - nazrela sam pukotine njegove maske i više njegova "čarolija velike ljubavi i bliskosti" nije djelovala). Bila sam vrlo blizu da ga potpuno prozrem i zato je to morao spriječiti.

No, tek nakon što sam se "udaljila od njega" i mogla racionalnije sagledati i njega i našu "vezu", "otkrila" sam svijet psiholoških manipulacija, emocionalnih vampira, sociopata, psihopata i Narcisa, doživjela sam veliko „otkrovenje“ i kao da su se sve puzzle posložile u jednu logičnu sliku – sliku poremećene osobe devijantne osobnosti - sliku njega.

Naravno, shvatila sam da „njegov poremećaj“ nije bolest, ali sam shvatila i da je neizlječiv, nepopravljiv, da njegov mozak (što je potvrđeno testiranjima) ne reagira na normalne ljudske emocije, dok neke negativne emocije doživljava puno snažnije. To mi je pomoglo da razumijem način na koji on živi, razmišlja, povrjeđuje druge ljude, zašto nešto čini, koja je moja uloga bila, odnosno koja je moja uloga trebala biti u toj vezi i u njegovom životu. Narcisi sve rade svjesno, namjerno, čak i uživaju u tome.

To razumijevanje, ali ne i opravdavanje, logike Narcisoidnih osoba i prepoznatljiv obrazac njihova ponašanja, olakšali su mi oporavak i vraćanje na onu bivšu mene, kakva sam bila prije nego što je on ušao u moj život.

I danas, ako razmišljam o njemu ili o nekom našem razgovoru tj. njegovom monologu, nekom događaju, iz perspektive normalnih ljudi – to ništa nema smisla, nakaradno je i nelogično. Ali, kada se stavim u poziciju da to promatram kroz prizmu narcisoidnog poremećaja osobnosti ili čak psihopate – sve mi je jasno, točno shvaćam što je htio s kojim razgovorom postići, zašto je nešto rekao ili zašto je rečenicu prekinuo na pola.

Iz tog razloga smatram da je razumijevanje Narcisa i funkcioniranje osobe s Narcisoidnim poremećajem osobnosti jako važno ne samo da bismo razumjeli što se događa, već da uslijedi i oporavak. Kako je rekla jedna meni bliska osoba – „Mi nismo takvi ljudi“. I nismo. I zato ne želim biti u blizini takve osobe, ne želim žaliti za takvom vezom, niti razmišljati – što bi bilo da je bilo.  S Narcisom uvijek bude jednako, uvijek je to muka, mučenje, depresija, nemir, nespavanje, ne-uživanje, iscrpljivanje. Ne pamtim niti jednu pozitivnu emociju koju sam od njega dobila, bila su to samo „fabricirana obećanja“ kako ćemo mi jednog dana, u budućnosti, "kad sve ovo prođe".... Kako je slično komentirao jedan muškarac, također na istu temu svoje bivše djevojke, koja je također Narcis – ništa od tih obećanja nisam doživio, a ono malo što jesam, uvijek je platila „ista budala“ tj. ja. Tako nekako.

Dakle, kako funkcioniraju Narcisi?!

Narcisi lažu svakodnevno, i kad je potrebno i kad je nepotrebno, govore poluistinu, izvrću činjenice koje se mogu provjeriti i falsificiraju događaje iz svog života, ne bi li sebe prikazali drugačijim, boljim, žrtvom nepravde i ne bi li općenito bili u centru zbivanja. Njima je laganje nešto što je normalno i ne smatraju to nikakvim grijehom, neprimjerenim ponašanjem. Laganje im omogućava da funkcioniraju. Kao što je kod normalnih ljudi pretpostavka da govore istinu, tako je kod Narcisa pretpostavka da oni gotovo nikada ne govore potpunu istinu, barem ne onako kako mi definiramo istinu.

Neki su Narcisi u svom ponašanju prikriveniji, suptilniji, dok su drugi više otvoreni i agresivni. Stručnjaci kažu da se Sociopati, Narcisi i Psihopati razlikuju neznatno. Čak vjerojatno istu osobu dva tri psihologa ili psihijatra ne bi jednako dijagnosticirali. Jedan od najpoznatijih svjetskih serijskih ubojica Ted Bundy bio je dijagnosticiran od psihologa i psiholoških profiler-a i kao Narcis i kao Psihopat (da, Ted Bundy je bio Narcis / Psihopat). I zato smatram da su Narcisi (koji se od Psihopata razlikuju možda tek 5 do 10%) opasni, jer nikada ne možeš biti siguran da on nije  pravi Psihopat i da neće priječi granicu "pravog" zločina koji je za njega "opravdan" npr. "stvaranjem pritiska" (kako je rekao onaj mali što je nedavno ubio svoje roditelje). A i meni je On doslovno rekao "radiš mi pritisak". Da li to znači da taj "pritisak" može opravdati bilo kakve njegove postupke?! Da, Narcis / Psihopat tako razmišlja. A "pritisak" nije ništa drugo nego obična ljudska norma, opaska da nešto nije u redu, očekivanje, pitanje - kada ćeš mi vratiti novac i sl.

Obični (normalni) ljudi imaju, također, neke osobine Narcisa, ali benigno, neke su osobe jako samouvjerene, neke su više sebične od drugih, ali razlika između nas i njih tj. između nas i Narcisa je u tome da Narcisi svjesno iskorištavaju i manipuliraju drugim ljudima radi svoje osobne koristi i da smatraju da za njih zakoni ni društvene norme ne vrijede te im je sve dozvoljeno.

Narcisi nemaju savjest, ne suosjećaju s drugima. Narcisi razumiju razliku između dobra i zla, između dozvoljenog i nedozvoljenog, između zakona i normi, ali jednako tako oni smatraju da se to na njih ne odnosi i ne mare za norme i pravila ponašanja među ljudima i u društvu. Narcis s kojim sam bila u vezi ne smatra da treba platiti porez na kuću koju iznajmljuje. Također, on će ukrasti knjigu ako mu se pruži prilika, neće ju platiti. On, također, smatra da ja zarađujem više i da je prirodno da se on okoristi, da on ne treba platiti ni piće, da ja snosim sve "troškove naše veze", pa i više od toga. Inače me proglašava sebičnom.

Narcisi osjećaju tek neke emocije i to ograničeno. Zbog anomalija na mozgu oni puno intenzivnije osjećaju negativne emocije – tugu, ljutnju, bijes, stid i zavist, a potpuno su nesposobni suosjećati. Ipak, oni su sposobni oponašati tuđe emocije – npr. zaplakat će ako vide da drugi plaču, oponašaju likove iz knjiga, iz filmova, te promatranjem ljudi oko sebe.  

Mnogi smatraju da Narcisi nisu sposobni voljeti. Drugi smatraju da su njihove emocije jako „plitke“ i površne i da Narcisi mogu osjećati zanos i zaljubljenost, ali ljubav ne. Osjećaju užitak u stvarima poput sexa i hrane, ali dubinu pozitivnih emocija ne doživljavaju, ne uživaju u društvu "drage" osobe. Tijekom naše veze ja niti jednom nisam vidjela njega da uživa, osim možda u hrani, to mu je pričinjavalo zadovoljstvo.

Narcise nije briga niti za najbliže članove obitelji – mamu, tatu, braću, sestre, djecu. Oni sve ljude doživljavaju kao instrumente, kao objekte.

 Ja sam uvjerena da se Narcis može „zanijeti“ nekom osobom (i to uglavnom opet dolazi od njega samog i nema dodira s realnošću) i može nekoga abnormalno idealizirati (neovisno o ponašanju te osobe ili karakternim osobinama), ali puno više mu je stalo do samog sebe nego bilo koga drugoga da bi išta učinio radi drugih odnosno mislim da nije u stanju voljeti (čak ni vlastito dijete) onako kako vole normalni ljudi. On može sebe "uvjeriti" da "osjeća", ali njegovo je ponašanje potpuno suprotno od očekivanog ponašanja osobe u skladu s deklariranim osjećajima.

Njemu imponira imati dijete jer je dijete još jedan objekt  (njegovo postignuće) pomoću kojeg se može hvalisati, da može privlačiti druge žene samom činjenicom da je on otac, iskorištavat će dijete u svrhu pribavljanja koristi itd. Da li je to bezuvjetna roditeljska ljubav?!

Zbog nedostatka suosjećanja, jer Narcisi nisu empatični, uopće ne razumiju (ovo je jako važno za shvatiti) , a i nije ih briga, kakve posljedice i štetu rade drugim ljudima svojim ponašanjem. On se ponaša kako se ponaša, uzima što hoće, radi što hoće, živi kako mu u tom trenutku odgovara i nije ga briga kako njegovi bližnji to proživljavaju, da li to njih vrijeđa, da li pate i sl.

Npr. Narcisu je posve normalno da živi u braku sa ženom koju ignorira, ne poštuje kao osobu, vara ju, galami na nju, omalovažava ju, vrijeđa ju godinama. Kada ona prekine mučenje i smogne snage ostaviti ga, on plače da „ne može živjeti bez nje“ i želi da se stvari vrate na staro. On ne razumije koliko ju je povrijedio i vrijeđao godinama i da se stvari ne mogu vratiti na staro. Također, on ne razumije da ona „nije uživala“ u takvoj zajednici koja je njemu bila dobra. On to doista ne razumije. Ja sam tijekom naše veze imala tešku upalu bubrega, On me nije niti nazvao, ni pitao kako sam, da li me boli...neka normalna pitanja koja ljudi obično pitaju. Ništa. Također, pokvarila mi se perilica rublja i to sam naglas komentirala. Njegova reakcija je bila – „sitnica“. Kao za mene je to sitnica. Za nikoga to nije sitnica. Svaka normalna osoba bi komentirala – „žao mi je“, „joooj“ ili „shit“, ali ne znam nikoga osim njega tko bi rekao „sitnica“.

Narcisi odluke donose u trenutku, impulzivno, bez razmišljanja. Ja tako nešto nisam nikada do tada vidjela da jedna odrasla osoba, obrazovana, donosi odluke (neke od životne važnosti, s dugoročnim posljedicama) tek tako. Ali, upravo zato, u nekom drugom trenutku u budućnosti, on će se ponašati kao da ništa nije bilo, jer mu sada treba ta osoba koju je omalovažavao, ponižavao, iskorištavao i sl.

Normalni ljudi kad osjećaju ljutnju i bijes, ona ima 7 faza ili razina jakosti, počevši od povrijeđenosti, frustracije sve do bijesa i mržnje. Mnogi normalni ljudi nikada ne osjete posljednju najjaču razinu. Narcisi osjećaju samo tu zadnju, najintenzivniju razinu bijesa (engl. „anger“), i tada mogu biti jako agresivni, međutim, taj narcisoidni bijes jako brzo prođe (za razliku od ljutnje normalne osobe npr.). On se najčešće javlja kad im stvari izmiču kontroli i kad ih netko razotkrije tj. kad je ugrožena njihova maska i „ugled“ u društvu.

Za Narcisa je odnos s drugim osobama igra moći i kontrole. On se svjesno igra, manipulira i to je stvar njegovog intelektualnog prestiža. Ponekad kaže nešto zakamuflirano samo da provjeri hoće li biti razotkriven, da li je njegova žrtva dovoljno moćna da se odupre igricama. On stalno mijenja pravila tih svojih psiholoških igrica.

Zbog osjećaja da njima treba sve pripasti ili barem da im pripada pravo na sve pa i na tuđe predmete, tuđi novac, tuđi život, Narcisi bešćutno, arogantno iskorištavaju sve koje poznaju. Narcis očekuje da mu se ispunjavaju želje, da se svi prilagode njegovom rasporedu, vremenu, mjestu, da ga se odveze, doveze, da mu se kupi, pokloni, da mu se da na korištenje...On jednostavno, u svojoj glavi, ima pravo na to. Narcis misli da je superiorniji od drugih i da za njega ne vrijede ista pravila.

Moj Narcis je iskorištavao sve svoje školske prijatelje za radove po kući (iako je završio istu strukovnu srednju školu kao oni, ali on je završio fakultet i to mu daje za pravo da mu bivši razredni kolege rade popravke i sl., naravno, bez naknade). Da ne govorim o tome da će sjesti i jesti džabe gdje god može. U kafićima gdje bismo sjeli, uzimao bi čak i vrećice čaja, ako nisu bile iskorištene, i ponio bi si kući. Mene su takve stvari zgražale.

Kad priča o sebi, Narcis radi sljedeće:

1. Projicira svoje negativne osobine na druge ljude – npr. moj Narcis je za svog prijatelja govorio da ovaj živi dvostruki život, za drugog prijatelja bi govorio da se švalera i iskorištava ženu, za trećeg da je licemjeran. Meni je govorio da sam sebična i bešćutna. To su sve zapravo njegove vlastite osobine. Točno tim riječima ja bih njega danas opisala. On se, zapravo, svima nama rugao, govoreći o drugima (uključujući i mene) i vrijeđajući nas svojim vlastitim negativnim osobinama. Ja sam zbog tih projiciranih uvreda stalno bila u obrambenoj poziciji, nevjerici, u situaciji u kojoj sam htjela objasniti, dokazati...a to je bila njegova taktika da me uvrijedi, povrijedi i da pomakne granice, ali i da uživa otkrivajući dio sebe koji nisam tada bila u stanju prepoznati, te da se ja potrudim dokazati kako nisam sebična (a kako bi se on financijski okoristio, jer je trebao podmiriti neke dospjele dugove, a dugoročno i osigurati si mjesto za život, jer zbog podjele imovine sa ženom nije izvjesno da će više išta imati u svom vlasništvu).
2. Govori istinu o sebi kratkim deklarativnim izjavama – npr. moj Narcis je znao govoriti – „sebičnjak sam, težak sam, nisam dobar čovjek, galamio sam“. Ja bih ga tada pitala – što to znači? On ne bi odgovorio. Ali, puno puta je za sebe rekao – sebičnjak sam, nisam dobar, težak sam. Deklaracije tog tipa ništa ne govore, ako ih podrobnije ne objasni. Međutim, takve izjave čak mu daju za pravo da radi što hoće, manipulira jer me je „upozorio kakav je“, a ja sam „prešutno na to pristala“. Meni je moj Narcis rekao – ta, rekao sam ti da nisam dobar. Došlo mi je tada da ga golim rukama zadavim.
3. Govori potpuno suprotno od istine – npr. moj Narcis je govorio da „on nikada više ne bi varao, da je sa švrljanjem prestao, da je sa ženom gotovo, da je mislio, da nije mislio“ itd, itd, itd. On govori ono što ne misli u punom značenju te riječi. Govorio je da kupim ulaznicu za koncert na koji nije mislio ići. Rekao mi je da želi upoznati moje roditelje, naravno, nije mu to padalo na pamet. Imam tisuću primjera apsolutnih stopostotnih laži koje su dijametralno suprotne od onoga kako se ponašao.

Jednom kad razumijete kako se ponaša Narcis, možda će ono što ste s njim doživjeli ili još proživljavate, poprimiti neki smisao, negativan, ali barem će biti nekog smisla. Tada trebate odlučiti da li ste i dalje dio te njegove igre i da li želite biti njegov "leteći majmun", odnosno iscrpljena žrtva ili ne. Stručnjaci savjetuju - bježite što dalje od takvih ljudi, ali svatko treba za sebe sam odlučiti. Nakon iskustva koje sam prošla, mogu reći da treba bježati glavom bez obzira. U najmanju ruku bit ćete traumatizirani, možda u PTSP-u, financijski izigrani, iskorišteni na najgori način, ali preživjet ćete. Poigravanje s ljudima koji nisu svjesni čemu služe i koja su pravila te nepoštene igre, smatram ne samo nedopustivim, neetičnim ili zločestim, već zlim. A, Narcis (bez obzira kako šarmantno na prvi pogled izgledao) je, po meni, "tempirana Psihopat-bomba" koju najmanja trauma, nama normalnim ljudima podnošljiv životni događaj, može aktivirati u agresiju ili čak neshvatljiv zločin. Potražite na Google-u fotografiju Ted Bundy-a i sve će vam biti jasno.