...odnosno,
drugim riječima, zašto dozvoljavamo manipulaciju i zlostavljanje?
Nakon
što sam svojoj prijateljici iz srednje škole, a koja dobro poznaje mog Narcisa
još od „malih nogu“, dala da pročita moju priču o odnosu s njim, gdje sam
detaljno opisala tijek naše veze i zapravo, psihičko zlostavljanje kojim me je
počastio, razgovarala sam s njom i njenim mužem. Prijateljica je bila pažljiva,
slušala me je, rekla je kako se ništa ne čudi jer dobro poznaje Narcisa.
Međutim, njen muž se prilično uznemirio zbog svega toga i on me, onako muški,
ali prijateljski, upitao – ali, nije mi jasno,
zašto si ti ostala s njim kad te tako...? On me isto poznaje iz
srednjoškolskih dana i moja veza s Narcisom za njih oboje je bila veliko
iznenađenje, a pogotovo jer sam ja „dozvolila“ maltretiranje. Ja sam im
pokušala objasniti, opravdavala sam se, ali i mene su mučila ista pitanja.
Inače sam osoba koja ima jasan stav, gard, ne dam na sebe, a ipak...
Istraživala
sam i istraživala. Dugo sam se mučila krivnjom, misleći kako sam – 1) trebala
prepoznati signale i 2) odmah prekinuti vezu. Signale nisam mogla prepoznati
odmah, jer nisam znala ništa o devijantnom svijetu i karakteristikama
psihopata. To sam naučila tek nakon završetak veze. A, zašto nisam prekinula
vezu koja mi nije odgovarala? Zašto? Eh, to sam počela razumijevati tek
mjesecima kasnije.
Odgovor
daje bihevioralna psihologija (grana psihologije koja izučava ljudsko ponašanje
tj. biheviorizam) i pojam „intermittent
reinforcement“, koji ću pokušati opisno prevesti kao „povremeno,
neredovito i slučajno nagrađivanje za uvijek isto ponašanje“. Ne bojte se, iza
ovako nespretnog prijevoda, krije se nešto vrlo logično i bit će svima jasno
kad pojasnim na primjerima.
Poznati
psiholozi Daniel Kahneman and Amos Tversky, koji su inače dobili i Nobelovu
nagradu za ekonomiju za svoje objašnjenje kako ljudi donose odluke (vidi
knjigu „Thinking,
fast and slow“), kažu da je ljudska vrsta nesklona riziku gubitka i
da smo, općenito, “pre-optimistični” – njihov se rad uvelike koristi za
objašnjenje kako donosimo odluke o investiranju i općenito ulaganje na burzi.
Ako primijenimo teze o averziji prema gubicima, to se može i ovako
protumačiti - ako vidimo zrnce "dobrote" u nekome, bez obzira na sve njegove loše
osobine, mi ćemo misliti da postoji šansa da je ta osoba u suštini dobra.
Skloniji smo optimizmu, nego pesimizmu. Radije vidimo dobro, nego zlo. A,
ponekad je zlo, veliko zlo, a "dobrota" je glumljena.
Ili
npr. svi smo barem ponekad otišli u kino pogledati neki „super“ film, a ispalo
je da je film „bez-veze“. Ipak, nismo napustili kino dvoranu, već smo ostali
gledati loš i dosadan film, nadajući se da će radnja napokon početi, a i
razmišljali smo – ionako smo platili ulaznicu. Kad je film završio, shvatili
smo da je film bio loš, ali…
Dakle,
slično razmišljamo i kad smo u vezi s nekim. A, pogotovo, slično razmišljamo
ako smo „kupili ulaznicu“ za vezu s Narcisom (ili Psihopatom) i već smo
investirali vrijeme, trud…a On je na početku bio drugačiji, da ne kažem –
divan. Pisala sam već o bombardiranju ljubavi, o tome kako je On predator, kako
zrcali ono što želimo čuti, te se neću ponavljati.
On se
iznenada promijenio, on postaje nedostupan, on galami, vrijeđa, to više nije ni
„slika ni prilika“ čovjeka ili osobe s kojom smo započeli vezu. Pitamo se – a
gdje je nestao On?
Onda
nas On, taman kad nas izmrcvari do kraja, počasti kakvom iznenadnom ljubavnom
izjavom, kao npr. „ti si moje more, ti si meni sve…“ i sl., te počnemo sumnjati
u svoje vlastito rasuđivanje, u instinkte. On priča svoje intimne probleme,
traži pomoć oko problematične kćeri, povjerava obiteljske tajne. Kako da
sumnjam u njega?!
Eh,
to se zove „intermittent
reinforcement“, odnosno psiholozi smatraju da je to najmoćniji motivacijski
psihološki alat. Ta teorija je promijenila način na koji se danas dresiraju
životinje. Može biti pozitivna ili negativna.
Evo,
nekoliko primjera što to znači i kako prepoznati „obrazac“. Npr., kad naučite
psa (ili neku drugu životinju) neku radnju i kad ste zadovoljni kako je on to
uspješno izveo, svaki put ga nagradite – ili ga pogladite po glavi ili mu date
nešto (npr. konjima se obično daje kocka šećera – to sam vidjela na TV).
„Intermittent reinforcement“ nije to, ne nagradite psa svaki put, već ponekad,
ali ne uvijek. Životinja je zbunjena, jer svaki put je nešto dobro napravila, a
niste ga svaki put pogladili, ponekad jeste, ali uglavnom niste.
Evo
još slikovitijeg primjera tj. pokusa koji je na štakorima izveo poznati
psiholog B.F. Skinner (koji je i zaslužan za taj famozni pojam). Štakora se
stavi u kavez, gdje ima dugme ili polugu, koju kad pritisne njuškom, dobije
hranu. Štakor odmah nauči da kad stisne polugu, dobit će hranu. Sve je
savršeno. Funkcionira svaki put, odnosno dok netko ne promijeni „sistem“.
Međutim, Skinner je promijenio mehanizam. Kad bi štakor stisnuo polugu, hrana
ne bi ispala svaki put tj. nekada bi dobio hranu, a nekada ne, a učestalost tih
pozitivnih nagrada (reinforcement) nije bila predvidiva i dosljedna, već
nepredvidiva (intermittent) – nekada bi to bilo 2., nekada 5., a nekada 3. put.
Štakor bi totalno „poludio“ i stalno bi stiskao polugu ne bi li dobio hranu. On
se i dalje trudio, nije odustajao, ali hranu ne bi dobio svaki put. Razina
adrenalina u štakora bi skočila iznad svih normalnih granica. A, kad bi bio
nagrađen hranom, smirio bi se.
Zbog
istog razloga npr. ljudi i dalje kupuju kuće na obali, u području rizika od
uragana (ili potresa i sl). Uragani su nepredvidivi (iako ih ima sve češće) i
ne događaju se često. Kad bi uragan opustošio neko područje u predvidivim
razmacima (npr. svake godine u isto vrijeme), nitko ne bi kupio kuću u području
koje pogađa uragan. No, ako se uragan nije ponovio barem 10 godina, ljudi
razmišljaju drugačije.
Sljedeći
primjer je još ilustrativniji, a to je primjer kako funkcioniraju automati na
sreću u kockarnicama. Kažu da na svaki uloženi $ (ili neku drugu novčanu
jedinicu) ti aparati su programirani da zadrže 5 do 25% iznosa, a ostalo
„vraćaju“, ali vraćaju na sljedeći način: (a) često vraćaju manje iznose (2 do
10 puta od uloženog), (b) ponekad vraćaju veći iznos (10 do 100 puta od
uloženog iznosa) i (c) vrlo rijetko vraćaju „jackpot“ tj. veliki ulog – 1000
puta veći od uloženog. Naravno, svi koji su probali sreću s automatom, znaju
kako se lako „navući“ i kako je lako izgubiti sav novac. Ipak, ponekad netko tu
i tamo nešto i „zaradi“, ali to su rijetki srećkovići. Zbog toga kockarnice 70%
svojih prihoda ostvaruju upravo od njih (a ne od ruleta i drugih fancy igara).
Kad bi i kockari znali da će npr. svaki 5. put igranja dobiti, onda igra ne bi
bila zanimljiva. Kockanje stvara ovisnost i uzbuđenje baš zbog te
nepredvidivosti i očekivanja jackpota (najvećeg dobitka).
Ne
znam što mi je bilo gore kad sam pročitala, da li pokus na štakorima ili ovo s
kockanjem, ali stručnjaci kažu da Narcisi (i Psihopati) na osobama s kojima s u
vezi primjenjuju isti princip – tj. u nedosljednim, nepredvidivim razmacima
počaste nas svojim normalnim ponašanjem (loš, loš, loš, loš, dobar, loš, loš,
dobar, dobar, loš, dobar, loš, loš, loš….itd.). Nikada ne znaš kad će biti
„dobar“ tj. normalan i nadaš se i trudiš i čekaš (kao štakor ili kockar).
Ne
zaboravite, Narcisi (Psihopate) znaju kakvi su i kako se ponašaju, svjesni su
svojih radnji i, dapače, to ih uzbuđuje, jer vole kontrolu i moć. Uživaju kad
nam, kao u pokusu sa štakorom, „uskrate hranu kad stisnemo polugu“. Nažalost,
na taj način, kontroliraju vezu i njen tijek i osiguravaju da budemo u vezi dok
to njima odgovara.
Moj
Narcis se tako ponašao prema meni i maltretirao me, a onda bi me iznenada
„počastio“ kakvim obećanjem ili nježnošću, a osim što sam bila zbunjena,
neispavana, izmučena, bila sam i manipulirana. Naš zadnji susret, iako sam ja
htjela prekinuti, rekla sam mu koliko sam se ohladila, ali on me tada
„počastio“ najnježnijim vođenjem ljubavi u našoj vezi, čak me je i ljubio u usta
(što nikada nije). Imam puno primjera tijekom trajanja veze i njegovog mučenja
i iscrpljivanja mene, kako bi me iznenadio drugačijim ponašanjem.
Istovremeno,
i kod manipulatora i kod žrtve ovakvim ponašanjem događaju se i kemijske
reakcije na mozgu, dolazi do pojačanog izlučivanja adrenalina i oksytocina.
Adrenalin je hormon „straha“ i on se javlja u razdoblju kad se Narcis prema
nama ponaša loše, kad vrijeđa i manipulira jer se bojimo „ostati bez iluzije
koju je stvorio“. A, povremeni izljevi njegove „normale“ tj. izjave ljubavi,
koliko mu značimo, neka povremena obećanja, izazivaju pojavu hormona oxytocina
(hormon nježnosti i ljubavi, koji se npr. javlja i kod orgazma). Njega isto
tako uzbuđuje pomisao da ima moć i da ćemo uraditi ono što On želi.
Jednom
kad si u tom začaranom krugu, jaaaako teško je izići van, sam, bez ičije
pomoći, jer dok si „blizu“ ne vidiš što se događa, stvorena je ovisnost,
hormoni su podivljali i stalno si u obrambenom položaju i iščekivanju nekog
poboljšanja.
Kažu
autori stručnih članaka da se pravilnom primjenom „intermittent reinforcement“
može bilo koga „natjerati“ tj. motivirati da učini ono što želimo i da je to
najmoćniji psihološki alat. Onog trenutka kad sam to spoznala, prestala sam
sebe okrivljavati i pitati - Zašto nisam izišla iz
veze ranije?
Evo
korisnih izvora na istu temu:
https://www.elephantjournal.com/2015/11/the-narcissists-one-trick-that-can-keep-us-hooked-forever/
http://psychopathsandlove.com/intermittent-reinforcement/
https://www.psychologytoday.com/blog/tech-support/201509/is-there-any-hope-relationships-narcissists
http://www.thenarcissisticpersonality.com/trauma-bonding/
https://www.simplypsychology.org/operant-conditioning.html