Zašto ostajemo u vezi s Narcisom (ili Psihopatom) – „intermittent reinforcement“

...odnosno, drugim riječima, zašto dozvoljavamo manipulaciju i zlostavljanje?

Nakon što sam svojoj prijateljici iz srednje škole, a koja dobro poznaje mog Narcisa još od „malih nogu“, dala da pročita moju priču o odnosu s njim, gdje sam detaljno opisala tijek naše veze i zapravo, psihičko zlostavljanje kojim me je počastio, razgovarala sam s njom i njenim mužem. Prijateljica je bila pažljiva, slušala me je, rekla je kako se ništa ne čudi jer dobro poznaje Narcisa. Međutim, njen muž se prilično uznemirio zbog svega toga i on me, onako muški, ali prijateljski, upitao – ali, nije mi jasno, zašto si ti ostala s njim kad te tako...? On me isto poznaje iz srednjoškolskih dana i moja veza s Narcisom za njih oboje je bila veliko iznenađenje, a pogotovo jer sam ja „dozvolila“ maltretiranje. Ja sam im pokušala objasniti, opravdavala sam se, ali i mene su mučila ista pitanja. Inače sam osoba koja ima jasan stav, gard, ne dam na sebe, a ipak...

Istraživala sam i istraživala. Dugo sam se mučila krivnjom, misleći kako sam – 1) trebala prepoznati signale i 2) odmah prekinuti vezu. Signale nisam mogla prepoznati odmah, jer nisam znala ništa o devijantnom svijetu i karakteristikama psihopata. To sam naučila tek nakon završetak veze. A, zašto nisam prekinula vezu koja mi nije odgovarala? Zašto? Eh, to sam počela razumijevati tek mjesecima kasnije.

Odgovor daje bihevioralna psihologija (grana psihologije koja izučava ljudsko ponašanje tj. biheviorizam) i pojam „intermittent reinforcement“, koji ću pokušati opisno prevesti kao „povremeno, neredovito i slučajno nagrađivanje za uvijek isto ponašanje“. Ne bojte se, iza ovako nespretnog prijevoda, krije se nešto vrlo logično i bit će svima jasno kad pojasnim na primjerima.

Poznati psiholozi Daniel Kahneman and Amos Tversky, koji su inače dobili i Nobelovu nagradu za ekonomiju za svoje objašnjenje kako ljudi donose odluke  (vidi knjigu „Thinking, fast and slow“), kažu da je ljudska vrsta nesklona riziku gubitka i da smo, općenito, “pre-optimistični” – njihov se rad uvelike koristi za objašnjenje kako donosimo odluke o investiranju i općenito ulaganje na burzi. Ako primijenimo  teze o averziji prema gubicima, to se može i ovako protumačiti - ako vidimo zrnce "dobrote" u nekome, bez obzira na sve njegove loše osobine, mi ćemo misliti da postoji šansa da je ta osoba u suštini dobra. Skloniji smo optimizmu, nego pesimizmu. Radije vidimo dobro, nego zlo. A, ponekad je zlo, veliko zlo, a "dobrota" je glumljena.

Ili npr. svi smo barem ponekad otišli u kino pogledati neki „super“ film, a ispalo je da je film „bez-veze“. Ipak, nismo napustili kino dvoranu, već smo ostali gledati loš i dosadan film, nadajući se da će radnja napokon početi, a i razmišljali smo – ionako smo platili ulaznicu. Kad je film završio, shvatili smo da je film bio loš, ali…

Dakle, slično razmišljamo i kad smo u vezi s nekim. A, pogotovo, slično razmišljamo ako smo „kupili ulaznicu“ za vezu s Narcisom (ili Psihopatom) i već smo investirali vrijeme, trud…a On je na početku bio drugačiji, da ne kažem – divan. Pisala sam već o bombardiranju ljubavi, o tome kako je On predator, kako zrcali ono što želimo čuti, te se neću ponavljati.

On se iznenada promijenio, on postaje nedostupan, on galami, vrijeđa, to više nije ni „slika ni prilika“ čovjeka ili osobe s kojom smo započeli vezu. Pitamo se – a gdje je nestao On?

Onda nas On, taman kad nas izmrcvari do kraja, počasti kakvom iznenadnom ljubavnom izjavom, kao npr. „ti si moje more, ti si meni sve…“ i sl., te počnemo sumnjati u svoje vlastito rasuđivanje, u instinkte. On priča svoje intimne probleme, traži pomoć oko problematične kćeri, povjerava obiteljske tajne. Kako da sumnjam u njega?!

Eh, to se zove „intermittent reinforcement“, odnosno psiholozi smatraju da je to najmoćniji motivacijski psihološki alat. Ta teorija je promijenila način na koji se danas dresiraju životinje. Može biti pozitivna ili negativna.

Evo, nekoliko primjera što to znači i kako prepoznati „obrazac“. Npr., kad naučite psa (ili neku drugu životinju) neku radnju i kad ste zadovoljni kako je on to uspješno izveo, svaki put ga nagradite – ili ga pogladite po glavi ili mu date nešto (npr. konjima se obično daje kocka šećera – to sam vidjela na TV). „Intermittent reinforcement“ nije to, ne nagradite psa svaki put, već ponekad, ali ne uvijek. Životinja je zbunjena, jer svaki put je nešto dobro napravila, a niste ga svaki put pogladili, ponekad jeste, ali uglavnom niste.

Evo još slikovitijeg primjera tj. pokusa koji je na štakorima izveo poznati psiholog B.F. Skinner (koji je i zaslužan za taj famozni pojam). Štakora se stavi u kavez, gdje ima dugme ili polugu, koju kad pritisne njuškom, dobije hranu. Štakor odmah nauči da kad stisne polugu, dobit će hranu. Sve je savršeno. Funkcionira svaki put, odnosno dok netko ne promijeni „sistem“. Međutim, Skinner je promijenio mehanizam. Kad bi štakor stisnuo polugu, hrana ne bi ispala svaki put tj. nekada bi dobio hranu, a nekada ne, a učestalost tih pozitivnih nagrada (reinforcement) nije bila predvidiva i dosljedna, već nepredvidiva (intermittent) – nekada bi to bilo 2., nekada 5., a nekada 3. put. Štakor bi totalno „poludio“ i stalno bi stiskao polugu ne bi li dobio hranu. On se i dalje trudio, nije odustajao, ali hranu ne bi dobio svaki put. Razina adrenalina u štakora bi skočila iznad svih normalnih granica. A, kad bi bio nagrađen hranom, smirio bi se.

Zbog istog razloga npr. ljudi i dalje kupuju kuće na obali, u području rizika od uragana (ili potresa i sl). Uragani su nepredvidivi (iako ih ima sve češće) i ne događaju se često. Kad bi uragan opustošio neko područje u predvidivim razmacima (npr. svake godine u isto vrijeme), nitko ne bi kupio kuću u području koje pogađa uragan. No, ako se uragan nije ponovio barem 10 godina, ljudi razmišljaju drugačije.

Sljedeći primjer je još ilustrativniji, a to je primjer kako funkcioniraju automati na sreću u kockarnicama. Kažu da na svaki uloženi $ (ili neku drugu novčanu jedinicu) ti aparati su programirani da zadrže 5 do 25% iznosa, a ostalo „vraćaju“, ali vraćaju na sljedeći način: (a) često vraćaju manje iznose (2 do 10 puta od uloženog), (b) ponekad vraćaju veći iznos (10 do 100 puta od uloženog iznosa) i (c) vrlo rijetko vraćaju „jackpot“ tj. veliki ulog – 1000 puta veći od uloženog. Naravno, svi koji su probali sreću s automatom, znaju kako se lako „navući“ i kako je lako izgubiti sav novac. Ipak, ponekad netko tu i tamo nešto i „zaradi“, ali to su rijetki srećkovići. Zbog toga kockarnice 70% svojih prihoda ostvaruju upravo od njih (a ne od ruleta i drugih fancy igara). Kad bi i kockari znali da će npr. svaki 5. put igranja dobiti, onda igra ne bi bila zanimljiva. Kockanje stvara ovisnost i uzbuđenje baš zbog te nepredvidivosti i očekivanja jackpota (najvećeg dobitka).

Ne znam što mi je bilo gore kad sam pročitala, da li pokus na štakorima ili ovo s kockanjem, ali stručnjaci kažu da Narcisi (i Psihopati) na osobama s kojima s u vezi primjenjuju isti princip – tj. u nedosljednim, nepredvidivim razmacima počaste nas svojim normalnim ponašanjem (loš, loš, loš, loš, dobar, loš, loš, dobar, dobar, loš, dobar, loš, loš, loš….itd.). Nikada ne znaš kad će biti „dobar“ tj. normalan i nadaš se i trudiš i čekaš (kao štakor ili kockar).

Ne zaboravite, Narcisi (Psihopate) znaju kakvi su i kako se ponašaju, svjesni su svojih radnji i, dapače, to ih uzbuđuje, jer vole kontrolu i moć. Uživaju kad nam, kao u pokusu sa štakorom, „uskrate hranu kad stisnemo polugu“. Nažalost, na taj način, kontroliraju vezu i njen tijek i osiguravaju da budemo u vezi dok to njima odgovara.

Moj Narcis se tako ponašao prema meni i maltretirao me, a onda bi me iznenada „počastio“ kakvim obećanjem ili nježnošću, a osim što sam bila zbunjena, neispavana, izmučena, bila sam i manipulirana. Naš zadnji susret, iako sam ja htjela prekinuti, rekla sam mu koliko sam se ohladila, ali on me tada „počastio“ najnježnijim vođenjem ljubavi u našoj vezi, čak me je i ljubio u usta (što nikada nije). Imam puno primjera tijekom trajanja veze i njegovog mučenja i iscrpljivanja mene, kako bi me iznenadio drugačijim ponašanjem.

Istovremeno, i kod manipulatora i kod žrtve ovakvim ponašanjem događaju se i kemijske reakcije na mozgu, dolazi do pojačanog izlučivanja adrenalina i oksytocina. Adrenalin je hormon „straha“ i on se javlja u razdoblju kad se Narcis prema nama ponaša loše, kad vrijeđa i manipulira jer se bojimo „ostati bez iluzije koju je stvorio“. A, povremeni izljevi njegove „normale“ tj. izjave ljubavi, koliko mu značimo, neka povremena obećanja, izazivaju pojavu hormona oxytocina (hormon nježnosti i ljubavi, koji se npr. javlja i kod orgazma). Njega isto tako uzbuđuje pomisao da ima moć i da ćemo uraditi ono što On želi.

Jednom kad si u tom začaranom krugu, jaaaako teško je izići van, sam, bez ičije pomoći, jer dok si „blizu“ ne vidiš što se događa, stvorena je ovisnost, hormoni su podivljali i stalno si u obrambenom položaju i iščekivanju nekog poboljšanja.

Kažu autori stručnih članaka da se pravilnom primjenom „intermittent reinforcement“ može bilo koga „natjerati“ tj. motivirati da učini ono što želimo i da je to najmoćniji psihološki alat. Onog trenutka kad sam to spoznala, prestala sam sebe okrivljavati i pitati - Zašto nisam izišla iz veze ranije?

Evo korisnih izvora na istu temu:

https://www.elephantjournal.com/2015/11/the-narcissists-one-trick-that-can-keep-us-hooked-forever/

http://psychopathsandlove.com/intermittent-reinforcement/

https://www.psychologytoday.com/blog/tech-support/201509/is-there-any-hope-relationships-narcissists

http://www.thenarcissisticpersonality.com/trauma-bonding/

https://www.simplypsychology.org/operant-conditioning.html

Nakon prekida s Narcisom

U ovom tekstu osvrnut ću se na nekoliko pitanja koja muče sve osobe koje su bile u vezi s Narcisom, a to su npr.:

• Da li i kako komunicirati s Njim nakon prekida
• Što kada imate dijete
• Da li ga i kako razotkriti
• Što ako prijeti?

Prekid s Narcisoidnom osobom (Psihopatom ili emocionalnim manipulatorom) puno je teži nego prekid obične tj. normalne veze. Sama veza je više nego turbulentna, tegobna, mučna i traumatična, a kako ne bi prekid bio.

Veza s Narcisom završava na dva načina. Neke osobe, bilo da su samo bile u vezi ili i u braku, smognu snagu i odluče prekinuti zlostavljanje, napuštajući Narcisa, naslućujući da nešto jaaaako nije kako bi trebalo biti. Takve osobe su hrabre i sigurno će uspjeti, jer već i taj korak – napuštanje veze s Narcisom – traži prisebnost i snagu. Za uspjeh prekida takve veze, nužno je fizički se udaljiti od Njega, izmaknuti mu iz dometa neposredne kontrole i moći, jer je to preduvjet za lucidno i trezveno razmišljanje. Sve dok ste fizički blizu (u istom prostoru), njegova prisutnost će biti pravo mučenje i nastavak nemira. On će i dalje manipulirati. Kad osjeti da bi mogao biti ostavljen (i da će se „okvir“ njegovog lagodnog života srušiti kao kula od karata), On neće prezati ni od čega ne bi li vas uvjerio da će biti drugačije, bolje, pronalazit će razloge i prebacivati krivicu, a kombinirat će „obasipanje ljubavlju“ s galamom, vrijeđanjem, prijetnjama. Narcis neće tek tako dozvoliti da bude ostavljen.

Ako vam prijeti, prikupite dokaze (sačuvajte poruke, skenirajte, kopirajte), jer sve to može pomoći (npr. tijekom razvoda) i procijenite koliko su prijetnje ozbiljne, prijavite ga policiji za prijetnje zlostavljanjem. Bit će ljut, ali bit će mu jasno (jer on nije glup) da više niste sami i izolirani i da ste potražili zaštitu. Koliko će policija imati materijala nešto pokrenuti, o tom po tom, ali s obzirom na sve više fizičkog zlostavljanja, mislim da će, barem, obaviti neki razgovor s njim i izvršiti izvid. A, to bi ga moglo preplašiti, jer On se boji razotkrivanja i jako mu je stalo do ugleda tj. do dojma kakav ostavlja u zajednici. Da, možete ga povrijediti ako narušite taj njegov ugled.

Istina je da većina njih jesu tzv. „incidentne kukavice“, kao što je rekao nekadašnji prijatelj mog bivšeg Narcisa. On izaziva, galami, vrijeđa ako misli da može, ali čim mu se malo „pokaže zube“, povlači se. To ne znači da će se do kraja povući, ali svjestan je da ne može do kraja manipulirati i da ste mu „pobjegli“. Dobra stvar je ta što vas on vjerojatno ne poznaje dobro (nije se potrudio upoznati vas) i to je vaša prednost, jer on uopće ne zna što ste vi u stanju i koliko ste jaki ako znate s kim imate posla. Mene moj Narcis nikada ne bi imao da sam samo naslutila o kakvoj osobi je riječ.

Ako ste vi prekinuli vezu, On će zasigurno dolaziti jaukati, plakati, moljakati, lupati u neko doba noći, izjavljivati ljubav. Sve je to gluma, sve su to pokušaji da vas privoli na još jedan krug zlostavljanja po istom principu.

Nemojte zaboraviti da se takve osobe nikada ne mijenjaju, on se ne može promijeniti i iznenada postati normalna, dobra, poštena osoba koja će vas cijeniti. Ako vam se učini takav, to je samo privid, nova maska, izigravanje žrtve. On je glumac.

Ako je, kojim slučajem, On ostavio vas (kao što je bilo u mojem slučaju) i to je dobro (koliko god se u prvi mah činilo loše), ali to je znak da ste bili „tvrd orah“, da ste prozreli napukline njegove maske, da njegova manipulacija nije bila uspješna i da nije postigao što je htio. Naravno, moguće je i da mu je veza s vama (privremeno) dosadila i da je našao novi, zanimljiviji „predmet želja“ (ne trebate se brinuti, i prema toj novoj osobi u njegovu životu ponašat će se po istom obrascu), a vas će htjeti sačuvati za eventualnu kasniju „triangulaciju“ s njom ili za obnavljanje veze kad mu „dođe“, kad se sjeti što je imao dok je bio s vama.

Za osobe koje su prekinule vezu s Narcisom kaže se da kao da su prekinule vezu s dvije osobe – jedno je prekid s „iluzijom“ koja nam se na početku svidjela, a drugo je prekid s osobom kakva On uistinu jest, a to je psihopat i manipulator. Ponekad smo svjesni da je tome tako, a nekada jedna od tih „osoba“ prevladava onu drugu. Nakon prekida kao da se te dvije osobe bore za prevlast.

U trenutku našeg prekida ja nisam znala što je On, nisam ništa razumjela, mislila sam da sam „luda“ (a, znam da nisam luda), mislila sam da mi nitko neće vjerovati što sam proživjela, kako se ponašao prema meni, kakve su to drame bile na dnevnoj osnovi i bilo mi je teško i prepričati nekome što se dogodilo. Nakon desetak dana sam počela google-ati, čitati...i ta preobrazba koju sam doživjela je bila i oslobađajuća i mučna. Oslobađala sam se od čežnje od „iluzije“ i zbunjenosti, a kako sam dobivala odgovore, to mi je bilo sve više muka, mučila me nevjerica, krivnja, sram, ljutnja. S vremenom, „iluzija“ sve više blijedi i ja se ne mogu sjetiti ničega lijepog, meni nije s njim uopće bilo lijepo. Prijateljima pokušavam objasniti da ja „ne liječim slomljeno srce“, već pokušavam regenerirati sebe, jer me je iscrpio, omalovažavao da sam počela sumnjati u sebe, svoj razum, svoje moralne vrijednosti.

Da bih mogla lucidno ispričati nekolicini prijatelja (od kojih dvoje njega poznaju i to jako dobro), ja sam napisala kronološki kako je tekla naša veza, od početka do kraja, bez puno vlastitih emocija, što više opis događaja tj. njegovo ponašanje u vezi i kako se sve događalo, sveukupno priča od 35 stranica. Poslala sam im tu priču da ju pročitaju i oni su mi dali onu konačnu „validaciju“ – ne, nisam ja luda, nešto temeljno nije u redu s njim, ali su mi i sugerirali – doradi to, bio bi izvrstan roman. Pisanje mi je pomoglo i da izbacim iz sebe to čuđenje, frustraciju, da sagledam što realnije to nešto što sam mislila da je veza.

Naravno, on je ubrzo nakon prekida pokušao ponovno stupiti u kontakt sa mnom, međutim, odbila sam ga.

Ja sam tada, instinktivno, blokirala njegov broj mobitela, a istog dana kad smo prekinuli vezu izbrisala sam ga s Facebook-a (međutim, nisam ga odmah blokirala).

Svi stručnjaci kažu da je s Narcisom (i Psihopatom) najbolje prekinuti svaki kontakt – ne razgovarati, ne tražiti objašnjenja, ne objašnjavati i raspravljati s njim, ne pisati mu, ne odgovarati na njegove poruke, e-mail, posredovanje „prijatelja“. To je tzv. „no contact“ pravilo. I nije lagano Eh, sad...nekako ja nisam išla odmah tim putem.

Naravno, to je moguće ako nemate zajedničko dijete i ako niste bili u braku. Ako se tek trebate dogovarati o razvodu, moj je savjet, pronađite dobrog odvjetnika, razbistrite glavu (bez ikakvih emocija), komunikacija s njim treba biti što kraća, ne upuštati se u rasprave, što više pismeno, ne dozvoliti mu da vas retorikom izbaci iz takta. Zbog djeteta ili djece „spona“ ostaje, ali, minimalna, onoliko koliko pristojnost ili nužda nalaže. A, on će i godinama nakon razvoda dokazivati koliko ste bili u pravu jer ste ga se oslobodili.

Nakon prekida, ja sam ga zvala nekoliko puta jer mi je ostao dužan novce. Tek sam ga tada upoznala, galamio je, spuštao mi slušalicu, psovao, vrijeđao...sve najgore. Ostala sam hladna, nisam se upuštala u svađu, svaki put mi je spustio slušalicu, a napisao mi je „odje.., ajd u ku..c“ i sl. Sjećam se kako mi se ruka tresla dok sam držala telefonsku slušalicu, ali ako bi mi spustio slušalicu, ja sam nazvala ponovno, bez obzira što sam se osjećala grozno. Htjela sam mu pokazati da ga se ne bojim, imala sam potrebu povratiti „moć“ koju mi je uzeo, bez mog pristanka.

Nisam ga špijunirala preko Facebook-a, imali smo nekoliko zajedničkih prijatelja pa sam tu i tamo naletjela na njegove komentare ili lajkanje. Ništa se nije promijenilo, On je ostao isti, samo sam ga ja sada vidjela pravim očima. Onda sam jedan dan, iz znatiželje, ili me je ona „iluzija“ vukla, otišla na njegov FB profil i tu mi se zgadio do kraja. Jednostavno mi je to trebalo da vidim kakav je on čovjek. To njegovo prenemaganje, politički pamfleti, oda ljudima koje je preda mnom blatio, iznenadni povratak vjeri i kojekakve suptilne poruke koje sam počela prepoznavati, zgadile su mi ga do kraja. Tada sam ga potpuno blokirala. Iznervirala sam se količinom licemjerja, manipuliranja...jednostavno, nije vrijedno mog mira, teško sačuvanog psihičkog i fizičkog zdravlja, vraćenog sna, slobode od zla, košmara i zlobe.

Vjerojatno mi je to trebalo. Kao da sam „sazrijevala“ kroz te spoznaje o „raspršivanju iluzije“ i psihopatiji, o opasnosti u kakvoj sam bila i postajala sam sve jača i jača. Sada kad sam sve to spoznala, sada mi je taj famozni „no contact“ takvo oslobođenje. Više me ništa ne „vuče“, ta što bih ja išla gledati što i kako Psihopat manipulira. Ja sam se „spasila“.

Naravno, imao je on još nekoliko nevjerojatnih pokušaja manipulacije sa mnom, čak i prije mjesec dana, ali, instinktivno, opet sam sve ignorirala.

Ignoriranje je najbolji lijek protiv takvih osoba. Nemam se ja što više s njim raspravljati ili objašnjavati. Ne postoji ništa što bi on mogao sada reći. Meni je sve jasno. Sve što bi on rekao, opet bi bila laž, poluistina, izvrtanje istine, manipulacija. Zadovoljit ću se onim što sam o njemu saznala i zaključila.

Mučila me je nepravda, bila sam frustrirana kako se on nekažnjivo provlači, „prčkao“ mi je po mozgu i da sam bila slabija, labilnija, mogla sam završiti više godina na terapiji i tabletama. Da sam bila naivnija, financijski bi me iskoristio. Ali, ne možeš nekoga okriviti ili prijaviti za takvu namjeru.

Mučilo me što se licemjerno predstavlja kao dobrotvor, kao neki intelektualni ugledni lik. Vrzmalo mi se po glavi da ga razotkrijem, ali tko bi mi vjerovao?! On se ljudima koji mu nisu blizu, predstavlja posve drugačije. Ženama je „šarmantan“. Ti bi ljudi mislili da sam ja „ostavljena žena“ koja se osvećuje. Oni koji ga poznaju, a takvih je sve više, svi znaju tko je i kakav je. I sve će to jednog dana doći na svoje.

Veza i prekid veze s Narcisom uvijek su jako frustrirajući, bude osjećaj nemoći, nepravde, želju da se stvari poravnaju, da on osjeti i shvati što je napravio. Mnoge osobe kažu da osjetile svojevrsnu agresiju, da su pomislile da su one Psihopati i da im se zato to događa. Najbolje je uzdignute glave krenuti dalje. 

Ja sam se fokusirala  na sebe, napokon, na svoju slobodu, na to da ponovno vratim svoj izgubljeni mir, da ojačam svoj duh, da budem zdrava, a to znači da se ne bavim njime i tom silnom zlobom.

A, silno me ispunjava i pisanje ovog bloga. Sretna sam i presretna ako mogu pomoći nekome svojim iskustvom, svojim spoznajama, svojim razumijevanjem psihičkih devijacija poput Narcizma i Psihopatije.

Ne klonite duhom, oboružajte se znanjem, hladne glave. Nisu oni pametniji od nas. Oni su pokvareni i nepošteni, a mi to nismo. I to su dva različita svijeta.

U vezi s Narcisom (ili Psihopatom) – kako prepoznati instinkte

Nedavno mi je prijatelj dao savjet u svezi ovog bloga. Kaže ovako – Nemoj više spominjati novce i financijsku manipulaciju, jer će ljudi steći dojam da si materijalista, a nisi; fokusiraj se više na edukativni dio, jer to je velika vrijednost tvog bloga.

Moram pojasniti, blog sam počela pisati u ožujku, a sada je kolovoz. Prije toga sam, da bih razjasnila sebi što mi se dogodilo i da bih lakše ispričala svoju priču nekolicini najbližih prijatelja (od kojih dvije osobe jako dobro poznaju mog Narcisa još iz doba od prije osnovne škole), kronološki opisala našu vezu, i da bi se ta priča lakše čitala, u uvodnom dijelu sam pisala općenito o Narcisima i Psihopatima. Blog je nastao spontano iz tog Uvoda, odnosno prva tri teksta ovog bloga iz ožujka su Uvod te moje priče. Kasnije sam nastavila pisati blog po temama, razrađivati ono što sam naučila i što još učim o ovom mračnom svijetu Psihopata i zla koje ono nosi. Paralelno sam, od prijatelja i znanaca saznavala i puno toga o Narcisu, tako da se neke poveznice između obilježja i Njega (kao osobe) samo kristaliziraju i bistre. Od tuda, valjda, i moje ponavljanje, jer svakim danom samo dodajem „novi sloj“ čuđenja.

Istovremeno, kroz ovo vrijeme koje pišem, prolazim različite faze svojih unutarnjih borbi, imam boljih i lošijih dana, ali odlučna sam biti ne ista ona prije Njega, već još i bolja. Tekstove pišem „kako mi dođe“, kako mi misli vrludaju i kako mi se nešto roji po glavi i ne da mi mira. Paralelno je ovo i edukativni blog i moja osobna „terapija“. Silom prilika naučila sam o Psihopatima i Narcisima jaaaako puno i želim te dragocjene spoznaje podijeliti s  vama i pomoći. Dakle, ako se ponavljam u nečemu, ne uzmite mi za zlo. Ako previše naglašavam nešto, to je zato jer me to frustrira i sablažnjava.

Dok sam bila u vezi s Njim, nisam se nikome povjeravala, sve sam nosila u sebi. Tipično. A, sada mi pomaže što na ovaj način možda ja pomažem nekome drugome. Ta spoznaja da će možda iz moje „muke“ netko iznaći snage i prekinuti svoju „muku“, daje mi dodatnu energiju. Potrudit ću se da tekstovi ubuduće budu više edukativni, a manje nabijeni osobnim nabojem.

Dakle, ex-post, nakon veze s Narcisom ili Psihopatom, većina spominje da su „osjetili“ da nešto nije u redu, ali da nisu znali što je to. Bili su to instinkti.

Ja sam, također, već i prije nego što smo započeli vezu, imala nemir u želudcu, a kasnije gotovo tijekom trajanja cijele veze, bila sam napeta, s leptirićima u stomaku, nespokojna, ali nisam mogla i znala uprijeti prstom što nije u redu. Tako sam se osjećala uvijek kad smo bili zajedno, ako smo sjedili u kafiću ili kod mene u stanu. Ja se nisam osjećala dobro, nisam bila poletna, lagana od ljubavi, nisam bila u „sedmom nebu“, nosila sam neki nevidljivi teret, breme nečega. Mučile su me njegove nesanice, mučio me njegov pogled, mučile su me njegove nelogične priče, mučili su me njegovi neprikladni komentari, mučile su me njegove uvrede. Bila sam u ljubavnoj vezi, a bilo mi je „mučno“ i napeto čak i kad je on pričao neke šale. Zašto? Što je to bilo?

Eh, sad, krenimo od početka.

Što su to instinkti? I koja je njihova uloga?

Jednostavnim rječnikom, instinkti su poruke našeg tijela koje upozoravaju na opasnost. Instinkti su „razum tijela“. Instinkti proizlaze iz našeg animalističkog (životinjskog) podrijetla i instinkti su svojstveni svim životinjama. Instinkti nisu proizvod analize i razmišljanja, niti intelekta, već predstavljaju automatsku reakciju, svi ljudi ih imaju. Instinkti se ne mogu istrenirati, ne ovise o astrološkom znaku. Možete ih ignorirati, sumnjati u njih ili ih prepoznati i poslušati ih.

Ljudski se mozak, zapravo, sastoji iz tri dijela. Jezgru čini R-sektor (reptilni mozak) koji je odgovoran za instinkte. Instinkti su zaslužni da znamo kad smo gladni, da li nam je hladno ili toplo, da li smo u opasnosti ili nam je ugodno. Instinkti nisu naši osjećaji. Taj reptilni mozak karakterističan je za ptice i gmazove. Centralni dio našeg tijela gdje su „smješteni“ instinkti je stomak.

Drugi mozak koji obavija reptilni mozak naziva se „limbic brain“ i karakterističan je za npr. mačke i pse (i još neke sisavce). To je dio mozga koji je zaslužan za naše emocije, ono što osjećamo, kako se osjećamo (da li smo tužni, ljuti, raspoloženi, vedri itd.). Centralni dio našeg tijela gdje su „smještene“ emocije jest naše srce.

Treći mozak (vanjska kora) je tzv. „cortex“ i to je intelektualni dio. Cortex je zaslužan za razmišljanje, analiziranje, planiranje i učenje jezika. Čimpanze također imaju razvijen cortex.

Ima toga još i u nekom drugom tekstu vratit ću se na ovu temu. Ako koga zanima, google—ajte dalje.

Dakle, ljudski instinkti imaju istu ulogu kao i instinkti ptice ili guštera, prepoznaju opasnost i upozoravaju. Nema tu razmišljanja, svijesti, analize, kako se osjećamo ili što osjećamo...sve je to nevažno. Instinkt je poruka koju nam šalje naše tijelo ako smo gladni, ako nam je hladno, ako smo u opasnosti.

Kako se manifestiraju instinkti?

Kad nas tijelo upozorava na opasnost, ubrzava se rad srca, znojimo se, nemirni smo, napeti smo, mišići su napeti – to su simptomi koji većina ljudi osjeti. Manji broj ljudi osjeti ove simptome (ja sam, čini se, među tom grupom) – leptirići u stomaku i ukočenost vrata. Upravo zbog leptirića u stomaku lako je, u emotivnoj vezi, pobrkati lončiće tj. signale. Umjesto da iščitam svoje „leptiriće“ kao OPASNOST, ja sam ih doživjela kao emocije. Ova spoznaja mi je jako važna. Puno sam puta i samoj sebi i drugima rekla – ali ja uopće nisam bila toliko „zagrijana“ za njega, znam da nisam...i nisam bila...ali nisam razumjela „jezik instinkta“.

Čitala sam jedan članak koji je napisao kriminalist-profiler koji radi za FBI, upravo o instinktima i kako se ljudi mogu zavarati i prevariti oslanjajući se na instinkte. On je ispričao hipotetsku priču, koja ide otprilike ovako: Žena čeka lift u zgradi, otvaraju se vrata lifta i u liftu ugleda muškarca, otprilike 190 cm, u prevelikom crnom kaputu, čija pojava ne ulijeva povjerenje, on ju ne gleda u oči. Ući u lift ili ne? Ona na tren zastaje i u dilemi je, a tada počne analizirati – on je možda nasilnik i psihopat, a možda je samo umoran i razmišlja o nečemu pa ne gleda u nju, njegov preveliki kaput je možda stil odijevanja ili pod njim, možda krije oružje? Neke će žene ući u lift, vjerujući da im se ništa loše neće dogoditi. A, neke žene neće riskirati. Dakle, instinkt bi trebao automatski „natjerati“ svaku ženu da odustane od ulaska u lift, niti ne provjeravajući da li je on možda opasan ili ne, bez daljnjeg razmišljanja ili analize, jer kad se pojavi instinkt, to znači – OPASNOST i BJEŽI. Taj kriminalist dalje kaže da niti jedna životinja, kad bi se našla u takvoj situaciji, ne bi riskirala „ulaskom u lift“.

Mi, ljudi, upravo zbog druga dva mozga, zbog emocija i intelekta, skloni smo razmišljanju, analiziranju i rekla bih kompliciranju, odnosno, skloni smo „riskiranju“ i omalovažavanju (na neki način) instinkta, misleći upravo to – možda nije opasno, možda mi se neće ništa dogoditi...

Dr Peter Levine (autor poznate knjige Waking the tiger i začetnik tzv. somatske terapije traume) proučavao je životinjski svijet, njihove instinkte, instinktivno ponašanje i zašto životinje nisu traumatizirane, a mi ljudi jesmo.

Sjetite se prizora (svi smo nekada gledali Opstanak ili danas National Geographic), zebre i antilope kako bezbrižno i opušteno pasu u afričkoj savani. Onda iznenada načule uši, cijelo tijelo im bude napeto, instinkti im javljaju da je predator u blizini (lav, tigar npr.). Kako reagiraju zebre i antilope? Ako je lav doista u blizini, zebre i antilope daju se u bijeg. Neće riskirati da vide da li je lav možda sit ili da će možda prema njoj biti „nježan“. Lav je lav, a zebra je zebra. U životinjskom svijetu se zna tko je lovina, a tko je lovac. Životinje ne moraju analizirati. One vjeruju instinktima i ne riskiraju.

U trenutku opasnosti za životinje vrijedi zlatno pravilo: fight or fligt, odnosno – bori se ili bježi. Lovine bježe, a lovci se bore. Postoji i treća situacija, i ona je refleksna, tj. instinktivna, a to je „freeze“ (smrznuti se, zalediti se), a ako preživi, ni jednoj životinji nije ispod časti kako je preživjela,sve dotle dok je izbjegla opasnost.

Ljudi su kroz svoj evolutivni razvoj prvo bili lovine, a kasnije lovci i zato sada ne znamo što smo i ne oslanjamo se samo na instinkte, jer nas druga dva mozga tjeraju na razmišljanje i analizu. Da ne govorim o osjećajima...mislimo kako će ljubav prevladati. To je kao da zebra misli kako će, ako pokaže lavu da ga voli, on biti dobar prema njoj i on voljeti nju. Zebra je zebra, a lav je lav. Ne zaboravite, Narcis i Psihpat su po svojim obilježjima predatori. Lav „voli“ zebru samo toliko koliko mu je ona potrebna kao hrana. Toliko i On voli vas.

Boljem prepoznavanju instinkta pomaže meditacija i tzv. mindful thinking tj. svijest o sadašnjosti (pisat ću i o tome).

Da pojednostavim priču, ako se uz Njega osjećate napeto, nespokojno, ako (kao ja) i bez jasnog razloga i upiranja prstom, kraj njega ne možete usnuti (dok on spava blaženim snom „pravednika“), to vas vaše tijelo – koje nikada, baš nikada ne šalje lažne signale – upozorava na opasnost. Opasnost znači da treba bježati (flight), jer Narcis (Psihopat) je predator. 

U vezi s Narcisom – manipulacija uvredama (projiciranje) i obećanjima

Svaki Narcis uvijek želi osigurati kontrolu i moć nad osobom s kojom je u emotivnoj vezi, ali isto (ili slično) će se ponašati i u odnosu s prijateljem i sa svakom drugom osobom koja mu se približi. U suštini se sve svodi na to, nikada odnos s Narcisom ne može biti ravnopravan, niti uvažavajući. Kad Narcis osigura moć, ta druga osoba mu je podčinjena i vjerojatno će ispunjavati želje ili ono što je Narcis strateški zacrtao.

Također,  On jako dobro zna što radi, dapače, radi to namjerno i uglavnom uživa u tome. Jedino što nije svjestan posljedica svog djelovanja na druge ljude. To uvijek imajte na umu. Normalni ljudi često rezoniraju po sebi, koristeći svoje principe etike i odnosa prema ljudima. Za Narcise uvijek vrijedi obrnuta logika.

Da bi osigurao i zadržao moć, on često vrijeđa, vrlo grubim riječima i pogrdnim nazivima, svoju partnericu ili svog prijatelja. Uvrede se često odnose na fizički izgled ili obilježja. Također, Narcis često vrijeđa svoju partnericu svojim vlastitim manama. Do sada nisam naišla na objašnjenje zašto je to tako. Meni se čini da bi to moglo biti zato da još jače ponizi i povrijedi tu osobu, jer joj govori ono što ona nije.

Kažu da je Narcis svjestan svojih mana, ali ih nikada ne bi priznao. Zato on i izabire osobe koje su mu sušta suprotnost. Eh, sad, ako Narcis koji ima izraženu neku manu bude s osobom koja mu je sušta suprotnost, onda njegova mana još više dolazi do izražaja, odnosno razlika između njih je još veća, u prilog te druge osobe. Zato Narcis svjesno želi „uprljati“, odnosno omalovažiti tu osobu i na taj način ju „uniziti“ a niti On više neće izgledati loše ako nju malo „uprlja“. Npr. ako je Narcis lijen, a njegova partnerica vrijedna, On će ju vrijeđati govoreći joj „Ti si lijena“. Naravno, to nije istina i ona će biti iznenađena i začuđena zašto joj to govori. No, nakon što naglas izgovori te riječi, ona više ne izgleda tako vrijedna, a niti On ne može biti lijen, jer kako bi lijena osoba bila u stanju spočitavati lijenost nekome drugome?! Dakle, tada On ne može biti lijen ako primjećuje taj nedostatak kod drugih ljudi, kod nje!?.

Ilustrirat ću projiciranje i druge uvrede na primjeru svog odnosa s Narcisom.

Trećeg dana našeg prvog višednevnog susreta, na izletu na kojem smo bili, ja sam prvi put doživjela Njegove uvrede. Bilo je jutro, tek smo se probudili. Ja sam si skuhala kavu i opušteno sam uživala u početku novog, nadala sam se, lijepog dana. Taj smo dan planirali provesti sami jer smo prethodna dva dana planinarili u grupi, večer prije isplanirali smo odlazak u susjedno mjesto. Bio je blagdan.

On se probudio nakon mene i nakon izlaska iz kupaonice, iznenada, bez ikakvog povoda, rekao mi je – „Ti si sebična i bešćutna“. To je bilo toliko izvan konteksta da sam se ja u prvi mah čak i nasmijala, pomislivši da je riječ o nekoj njegovoj „šali“ ili nekoj priči koju će On sada ispričati. Iščekivala sam nastavak kojim bi On pojasnio ili negirao svoje grube riječi. Međutim, on je ušutio, rekao je te uvrede kao iz topa i zašutio je, samo me je gledao. Nije mi bilo jasno što On to govori. Bila sam istovremeno i povrijeđena i začuđena i u šoku, jer ničim nisam zaslužila epitete sebičnosti i bešćutnosti. Dapače, svu hranu i piće za naš izlet ja sam donijela, vozila sam nas svojim autom, dva prethodna dana ja sam platila piće u kafiću i pizzu, obećala sam snositi svoj dio troška apartmana, a on me sada proziva.

Tada sam ga pogledala i sledio me njegov hladan i čudan pogled. Bio je ozbiljan, gledao me je u oči, a oči su bile „čudne“, pune nekog iščekivanja, pogled je bio smrznut, dubok i napet. Ne mogu reći da sam se uplašila tog pogleda, ali još ni danas ga ne znam potpuno opisati. Inače, taj pogled sam kasnije vidjela više puta i još ga nisam dokučila, ali sigurna sam da kao i boja i ton glasa (para-jezik) ima neko posebno značenje, samo što ja još uvijek to nisam dešifrirala. Riječ je o specifičnom izrazu lica, kao da je u grču, kao da optužuje, prezire, iščekuje reakciju, kao da je spreman učiniti korak dalje, ali čeka moju reakciju. Ne znam bolje opisati taj čudni pogled. Inače, osobe koje su bile u vezi s Narcisom i Psihopatom često opisuju taj jedinstveni pogled (engl. cold staring eyes). Vjerojatno znate na što mislim.

Ja sam, uvidjevši, da me on samo gleda, kao s nekim prijezirom, a nismo se prethodno svađali, nisam razumjela zašto mi to govori, pa sam pitala – „Što ti je, zašto mi to govoriš, zašto sam ja sebična ili bešćutna, što sam napravila?“. On je samo šutio i dalje me čudno gledao, u tom pogledu sam osjetila čak možda i mržnju i kao da mi nešto zamjera. Pokupila sam kavu, ustala i izišla van. Nisam shvaćala zašto me vrijeđa. Pila sam kavu na dvorišnoj verandi i pokušala se smiriti i dokučiti neki smisao. Da nismo bili na izletu, ja bih se istog trenutka pokupila i otišla bez njega. Ovako, ako to napravim, on se neće imati kako vratiti do civilizacije, jer smo na izletu bili mojim autom. Zbog toga, zbog svoje pristojnosti –ja sam ostala.

On je izišao van za mnom, ali je šutio, nije ništa rekao. Pitala sam ga – „Što znače te riječi, što mi govoriš?“ I dalje je samo šutio. Meni se u glavi rojilo stotinu misli, ali ni jedna suvisla. On je samo rekao –„Ajde, spremi se, vodim te na ručak“. Bilo je preprano za ručak, tek smo se probudili, ali bio je blagdan. Nije mi se svidjelo što se nije ispričao ili barem objasnio svoje ponašanje. On se dalje do kraja dana ponašao kao da se ništa nije dogodilo, kao da mi ništa nije rekao, a uvrijedio me je bez razloga. Ipak nije puno pričao tog dana, onako, započinjao bi razgovor na neke bezvezne teme – o medvjedima kojih ima u tom kraju, o konobarici koja nam je donijela ručak, o našem „gazdi“ koji nam je iznajmio apartman i sl. Ja sam bila zbunjena, bila sam tužna, bila sam i ljuta i htjela sam raspraviti tu situaciju, ali on je ignorirao sve moje pokušaje.  Nekoliko puta tijekom dana pitala sam ga – „što je značio onaj tvoj ispad jutros?“. Međutim, on je lukavo prešao preko tih mojih upita skrećući razgovor na bezvezne teme.

Nevoljko sam išla u razgledavanje okolice, vozila sam u susjedno selo, ondje smo šetali, bilo je proštenje, misa, puno ljudi, svečana atmosfera. Bio je predivan dan inače, sunčano ali ugodno. U meni je kuhalo. Bio bi predivan dan, zapravo, ali meni nije bio. Nisam se više uspjela opustiti. I sada, kad se prisjetim tog dana, osjetim nelagodu i napetost, imam grč u želudcu. Sada znam da su to bili instinkti koji su me upozorili na opasnost, a ja ih nisam dobro iščitala.

Kasnije, tijekom naše veze, još me je nekoliko puta vrijeđao istim riječima, na isti način, iznebuha, potpuno izvan konteksta, u trenutku kad se nismo oko ničega raspravljali. Zatim me je nekoliko puta uvrijedio na račun godina i fizičkog izgleda. On i ja smo ista generacija, vršnjaci. Znao mi je reći – „Nisi ti ni mlada ni lijepa, nisi ti nikakva mačka“. Uspoređivao bi me s 20 godina mlađim djevojkama. Jako su me boljele te uvrede, iako ja obožavam svoje godine i ne bih se mijenjala s tim mladim djevojkama. Zadovoljna sam svojim životom, ali i izgledom. Dapače, znam da izgledam jako dobro, bavim se sportom...

Naknadno sam naučila da se takvo vrijeđanje naziva projiciranje. Narcis vrijeđa svojim vlastitim manama. U slučaju mog Narcisa, ja bih njega danas opisala upravo da je neizmjerno sebičan i bešćutan. On je najsebičnija osoba koju sam upoznala, potpuno bezosjećajan. Ipak, on je mene tim riječima vrijeđao.

Kažu stručnjaci da je vrlo važno kako reagirate prvi put kad vas uvrijedi jer tada postavljate granice (engl. „boundaries“) i pokazujete Narcisu do kuda smije odnosno ne smije ići. Ako prijeđete preko uvrede, dajete mu dozvolu i on će sigurno opet pokušati i još više pomaknuti granice. Na taj način on još pojačava svoju moć i svoju kontrolu. Ako ima kontrolu, osigurat će da činite ono što on želi.

Razmišljajući sada o svom ponašanju toga dana, ne bih rekla da sam mu dala dozvolu da me nastavi vrijeđati, bunila sam se ali je on ignorirao moj pristojni zahtjev da pojasni uvrede i da razgovaramo o tome. Ja njemu jesam dala do znanja da mi njegove riječi smetaju. Međutim, nikako nisam posve dobro reagirala. Trebala sam doista učiniti ono što sam instinktivno pomislila, a to je, sjesti u auto istog trenutka i otići kući bez razmišljanja o tome kako će se on vratiti. Moja me je dobra narav i suosjećajnost spriječila da to učinim, a to je trebalo, jer bi on na taj način dobio „lekciju“, odnosno, vjerojatno bismo tada prekinuli. A, tada je trebalo prekinuti tu vezu. Da sam imala vezu s normalnom osobom, nesuglasice na početku veze su moguće. Ipak, sada ne mogu zamisliti situaciju zašto bi me neka normalna osoba iz čistog mira tako uvrijedila. I to je razlog zbog kojeg sam trebala odmah otići. No, ja sada znam da sam bila u vezi s Narcisom (Psihopatom) i da je on tog jutra pomaknuo moje granice i započeo tiraniju psihološke i emocionalne manipulacije. S obzirom da sam nastavila vezu, iako tužna i ljuta (te moje emocije njega nisu uopće dirnule, on ih je ignorirao), ja sam dala zeleno svijetlo.

Također, kasnije je još nekoliko puta sipao uvrede ovim riječima – „Ti si privilegirana, misliš da si bolja od drugih, moćna si, postavljaš se nadmoćno drugima“ i sl.  Međutim, to se događalo rijetko i sporadično. Niti jednom se nije ispričao. Tijekom istog dana bi, u kontekstu razgovora, izjavljivao i ljubav ili pričao o velikoj bliskosti između nas. Mene te njegove velike izjave nisu primirile, već zbunjivale, ali očito su bile dovoljne da ja ostanem u vezi. Nedavno sam pročitala da opetovano zlostavljanje stvara traumu, koja pak neutralizira (paralizira) instinkte. Jedino si tako mogu sada objasniti što se dogodilo.

Takve njegove uvrede su me stavljale u obrambeni položaj. Teško sam ih prihvaćala. Međutim, moja velika greška je bila što sam ostala u vezi od trenutka kad me je prvi put uvrijedio, a to je bilo već treći dan. Mogla bih kazati da je faza omalovažavanja i obezvrjeđivanja započela već treći dan. To je gotovo svjetski rekord, jer do sada još nisam naišla na neki slučaj da je faza bombardiranja ljubavlju trajala samo dva dana veze (ako ne računam „osvajanje“) i da je već treći dan veze počela faza omalovažavanja. Mogu samo zaključiti da se mom Narcisu (Psihopati) jako žurilo.

Pred kraj tj. u drugoj polovici naše veze nije me više nikada tako vrijeđao, to se više nije ponavljao. Međutim, tada je intenzivirao druge metode manipulacije. Dapače, tada je hinjio bliskost, povjerljivo je sa mnom razgovarao o intimnim problemima (naravno, izvrćući realnost, što ja tada nisam znala) ne bih li ne posumnjala u njegove namjere.

Jedna od tih metoda koju je kasnije primjenjivao bila je manipulacija obećanjima. Kažu da je manipulacija obećanjima u kombinaciji s gaslightingom izuzetno moćno oružje manipulatora. Obećanjima Narcis zadržava partnericu u vezi, ali prebacuje to nešto što će biti bolje, ljepše, drugačije – u budućnost. On sada, u sadašnjem trenutku, ne daje ništa, ne daje ono što ona očekuje, ali joj to obećava i zato ona čeka. To je kao da kažete djetetu – „Ako budeš dobar, dobit ćeš sladoled“. Nije baš da roditelj uvijek ispuni to obećanje, to se samo tako kaže,zar ne?! Eh, pa to isto i Narcis primjenjuje, samo što gotovo i nikada ispuni obećanja. Ipak, dijete se nada sladoledu.

U ekonomiji se to naziva „igra mrkve i štapa“ i koristi se kod pregovaranja i sklapanja velikih poslova, npr. „ako ispunite ovaj uvjet, spremni smo vam dati sljedeće.“ Ipak, u takvim se poslovnim pregovorima „mrkva“ (tj. obećanje) na kraju da drugoj strani, a „štap“ samo služi da bismo bili sigurni da će ta druga strana ispuniti potrebno.

Narcis je perfidan manipulator. Svaki put kad bih se ja ohladila i bila jednom nogom izvan veze, spremna na prekid, on me je vraćao u vezu velikim obećanjima. Npr. jednom je izjavio kako bi volio upoznati moje roditelje. Drugi put je pitao –„da li si ti nama isplanirala zimski odmor“ (do zimskog odmora nikada nije došlo, jer je prekinuo našu vezu na sam Badnjak).  Zatim je znao govoriti –„mi ćemo ići sami“, „vidjet ćeš kad te odvedem na neki ples“, „vodit ću te na jezero“... Naravno, ništa od toga on nije doista mislio niti planirao. Rekao bi to tek tako, manipulirajući mojim očekivanjima, odnosno svojim obećanjima. Narcis je spreman reći bilo što, bez ikakve vjerodostojnosti, ako mu to u danom trenutku ide u korist. Riječi su njegovo veliko oružje, jer govori bez ikakvog integriteta. Sjećam se  i kako mi je rekao – „vidjet ćeš kad upoznaš moju mamu ili kad te upoznam s kćeri“. Tko bi pomislio da čovjek od 48 godina koji spominje upoznavanje s mamom, sa staricom, govori to ženi s kojom je u vezi samo da bi manipulirao?! Barem ja nisam slutila da je ta izjava na razini običnog „sladoleda“ koji mi neće nikada kupiti.

Dakle, obratite pozornost na obećanja i na sadašnjost u kojoj ne dobivate ništa. Na taj vas način želi zadržati u vezi dokle god to njemu odgovara. Veza bi trebala biti lijepa danas, tko zna gdje smo sutra?! Ja sam ga stalno korigirala i tražila sadašnjost, govorila sam – ta mi nemamo niti vezu, o čemu ti pričaš? Međutim, nisam to dovoljno artikulirala. Trebalo je istog trena otići, prekinuti kontakt.

Također, ako vas uvrijedi i jednom, bez ikakvog povoda i uopće ako vas uvrijedi (nismo djeca pa ćemo se međusobno svađati i nazivati pogrdnim imenima), to je znak za uzbunu i trenutak da izađete iz veze. Ostanete li, otvorit ćete vrata pakla.

U vezi s Narcisom – uskraćivanje sna

Prije nekoliko mjeseci naišla sam na jedan blog koji, slično kao i ja, piše žena nakon prekida svoje dugogodišnje veze (i braka) s Narcisom. U jednom od svojih tekstova opisala je kako ju je njen bivši suprug nizom suptilnih metoda iscrpljivao nesanicom, odnosno kako bi ju redovito budio u neko doba noći i razbijao san. Posljedično, ona je mjesecima bila premorena, nenaspavana, razdražljiva, jedva je funkcionirala. Razlog zbog kojeg ju je budio, bio je banalan – da bi ju na nešto podsjetio ili ako je zaboravila oprati zube i sl. Na kraju tog teksta ona je postavila pitanje da li su i druge osobe imale slična iskustva (ili je to možda bilo specifično samo za njenog Narcisa). Uslijedile su stotine komentara vrlo sličnih priča, a čak sam i ja, prepoznavši modus operandi mog Narcisa, opisala svoje iskustvo. Pročitavši njen tekst, iznenada mi se „upalila lampica“ jer sam se sjetila mučnog razdoblja naše veze. Sada bih rekla da se to događalo u prvom dijelu druge faze naše veze – tijekom razdoblja omalovažavanja i obezvrjeđivanja – dakle, netom prije triangulacije, ali već je počelo i ignoriranje, vrijeđanje projiciranjem i gaslighting.

Ovako je to bilo. Nekoliko tjedana od početka naše veze On je išao s grupom planinara na vikend izlet. Zvao je i mene i nagovarao da idemo zajedno. Ja nisam htjela, iz više razloga. On je još uvijek bio oženjen i bilo mi je neugodno da se eksponiramo pred ljudima koji ga poznaju, odnosno koji poznaju njegovu suprugu. Također, spavalo bi se u zajedničkoj spavaonici planinarskog doma i nekako nisam zamišljala naš drugi susret u takvim okolnostima, u vrećama za spavanje s dvanaest drugih ljudi. Odbila sam.

Negdje oko 2h ujutro te prve noći zazvonio mi je fiksni telefon u stanu. Trgla sam se i skočila iz kreveta. Moji su roditelji stari, a i otac mi ima zdravstvenih problema i kako ne živim blizu njih, strahujem od loših vijesti. Na moje iznenađenje, bio je to On. Nije mogao spavati, zvao je mene da ga smirim. Govorio je kako ekipa planinara „smrdi i prdi, ne može On s njima, piju k'o smukovi, vulgarni su i primitivni“. Iako netom otrgnutog sna, nekako sam se skockala i pokušala suvislo s njim razgovarati. Govorio je da se boji mraka, ne voli te ljude...Razgovarali smo možda 20-ak minuta i smirio se. Ja duže vrijeme nakon toga nisam zaspala.

Tako je počelo njegovo buđenje mene u neko doba, uglavnom da bismo razgovarali, jer je On bio nemiran, bojao se, nedostajala mu je kćer, bio je depresivan, bojao se samoće i mraka i kako je govorio – mogao bi zaspati tek ako čuje moj glas.

Nekoliko tjedana nakon prvog noćnog buđenja, On je, bez da mi je to rekao, otišao za vikend na more, u svoju kuću. Bila je sredina rujna. Telefon mi je zazvonio u 4h ujutro. On me je zvao. Nije mogao spavati, kuća je bila prazna i mračna, On je bio sam, nije mogao spavati, bilo ga je strah, bio je „bez mene“. Razgovarali smo, a onda se smirio. Nakon našeg razgovora, ja sam bila silno uznemirena i više do jutra nisam zaspala. Sljedeći dan sam bila premorena, hodala sam kao zombi, nisam navikla gubiti noći na taj način.

Osim toga, ti teški razgovori bez pravog zaključka, gdje se on bojao apstraktnih stvari, mene je to zbunjivalo i plašilo. Nisam imala odgovore koji bi mu pomogli i koji bi i mene smirili. Brinula sam. Brinula sam zbog njegovih nesanica, zbog razvoda koji još nije ni započeo i ne nazire se konac, zbog njegove anksioznosti. Očekivala bih od muškarca da zna što hoće i što radi, on se vrtio u krug. S njim nisam mogla suvislo razgovarati. On je to pravdao time što mi nismo zajedno – „da si ti kraj mene, sve bi bilo drugačije“. 

Na taj mi je način „nabijao krivicu“ jer mi nismo tada mogli biti zajedno. Kako bismo bili zajedno kad se njegova žena još nije iselila, ne živimo u istom gradu. Jedini način na koji možemo funkcionirati je da ili on dođe koji dan k meni ili da idemo negdje zajedno. Nije htio dolaziti k meni, a nije htio niti da idemo negdje zajedno. I govorio je da nema novca. Htio je da idemo zajedno s planinarima negdje. Meni se nije sviđala ta varijanta. Tada ne bismo mogli biti sami i razgovarati, drugi će nas ljudi ometati, smatrala sam to neprikladnim s obzirom na situaciju u kojoj smo bili. Osjećala bih se kao u nekoj stupici. On me je počeo stavljati u bezizlaznu situaciju – „da si ti...“ govorio bi...“da si ti sad tu...“ Kao dijete koje ne razumije redoslijed stvari.

Bila sam sve umornija, iscrpljena, izmučena. Osim što nisam spavala zbog njegova buđenja, nekada bih se i sama probudila i glavom su mi brujale razne misli, njegovi problemi, bezizlaznost situacije u kojoj sam se našla skupa s njim. 

Njegove nesanice i nespavanje potrajali su. Njegovo redovito buđenje mene u bilo koje doba noći kako bismo razgovarali, potrajalo je još nekoliko tjedana. Osim što je mene zvao, rekao je da zove i neke prijatelje. Također, izlazio je noću i šetao gradom. Govorio mi je da ga šetnja smiruje. Ja sam ga upućivala da ode liječniku, da zatraži nešto za smirenje, za spavanje, ta ne može tako funkcionirati, a niti ja. Međutim, kako je iznenada počeo s pozivima noću, tako je naglo i prestao. Nije me više zvao. Govorio je da i dalje ima nesanicu, ali mene nije više zvao. To me je zbunjivalo. 

Tada su počeli „problemi“ sa ženom, „napadala ga je, odugovlačila je razvod“, on je „patio“ za kćeri. Nije me više budio, ali bi mi sutradan poslao poruku kako nije spavao i kako me „nije htio uznemiravati“. Džabe. Ja sam već bila uznemirena. Što znači taj njegov nemir? 

Pred jedan vikend, otprilike dva mjeseca nakon početka naše veze, njegova su žena i kćer išle na kraću ekskurziju. On je to teško doživio. Bio je ljut. Bio je bijesan. Galamio je na mene. Zatim me je počastio ignoriranjem. Prestao se javljati. Poslala sam mu poruku, nije odgovarao. Jednostavno me je ignorirao. Ja sam se sa subote na nedjelju jedva pomakla u krevetu, boljelo me je. Cijelu sam nedjelju provela u bolovima, nepomična. Kasno u nedjelju noću sam otišla na hitnu, na nagovor jednog prijatelja. Sumnjali su na napad bubrežnog kamenca (nisam znala da imam kamenac), ali, srećom, nije bio kamenac nego teška upala bubrega. Nalaz krvi je pokazao da mi je imunitet jako pao. Obavljala sam pretrage i dobila dvotjednu kuru antibiotika. Tih prvih dana On me nije niti nazvao, nije pitao što je, kako sam, što se dogodilo. Kao da ne postojim. Ignorirao me je. Bila sam žalosna, jadna, zgrožena. Nisam razumjela što se događa. Bila sam bolesna. Prvi vikend nakon toga pitala sam ga (a i očekivala) da li će doći, posjetiti me. On je odgovorio – „Ne, bolesna si, a i počinje sezona nogoša“. 

Vidjeli smo se sljedeći vikend. Nisam željela da dođe. Bila sam razočarana i ljuta. Onako instinktivno, u ljutnji, ja sam mu spočitnula da kako se to ponaša i da mi je zbog njegovih drama pao imunitet. On je odgovorio – „vjerojatno, da“.  Molim?! Znači svjestan je što radi?! 

Zbog upale bubrega propustila sam i utrku na koju sam se prijavila. Imala sam puno posla i morala sam takva bolesna raditi, nisam si mogla priuštiti bolovanje.

A, kad smo proveli tih nekoliko vikenda zajedno, primijetila sam još nešto. On bi legao u krevet,potpuno opušten, niti jednu noć nije imao nesanicu. Za razliku od njega, ja bih ležala budna, još dugo. Ja sam bila nespokojna, nešto nije bilo u redu, bez obzira na njegove ljubavne izjave. Spomenula sam kako dobro spava, a on bi samo odgovorio – „to je zato što si ti kraj mene“. No, sada vjerujem da je lagao i za nesanice. Njegovo ponašanje prema meni tada bilo je manipulativno. Lagao je da ne spava, namjerno me je budio, namjerno me je iscrpljivao.

Dakle, bez obzira na njegove izgovore, na objašnjenja koja bi mogla biti logična (u nekim normalnim okolnostima, da sam bila u vezi s normalnom osobom), posve sam sigurna da me je namjerno budio i iscrpljivao, namjerno je prenosio nemir na mene jer je znao da sam suosjećajna i da ću brinuti. Ja sada sumnjam da je on uopće bio nemiran već da je sve to bila samo gluma. Neispavana, nisam mogla posve lucidno razmišljati i zaključivati, lakše je bilo sa mnom manipulirati. A, čak je na neki način i priznao to, odgovorivši mi da je „vjerojatno kriv za moj slab imunitet tada i bolest“. Što drugo reći nego – On je svjesno utjecao na pogoršanje mog zdravlja. Ako je to bio u stanju, bio je sposoban i spreman i na nešto još gore. Ako te dovede u situaciju da ti nije dobro, a onda ti ne želi pomoći – kako to nazvati?! To je otprilike kao ono – dovede te do ludila, a onda optužuje da si luda. Tako ja to doživljavam. 

Kad je prekidao vezu sa mnom, onda mi je napisao „unosiš mi nemir“. Vrlo perfidno. Uostalom, zaključite sami.

Zato, ako prepoznajete i ovaj obrazac ponašanja, čuvajte se, ne dajte se i poduzmite sve da sačuvate zdrav razum i sveopće zdravlje – bježite što dalje od Narcisa / Psihopate, jer on sadistički, taktički i namjerno remeti vaš san kako bi što lakše manipulirao. 

Nije zgoreg znati: Metode uskraćivanja sna poznate su metode mučenja i iznuđivanja, koriste se u ratovima i koriste ih tajne službe. KGB je razvijao i unaprjeđivao metode mučenja zarobljenika uz pomoć uskraćivanja sna.

Specifična obilježja Narcisa i Psihopata – karakteristike njihova ponašanja

Uz sva ona temeljna obilježja Narcisa koja sam već opisala u zasebnom tekstu, čitav je niz specifičnih obilježja koja, također, određuju njihovo ponašanje i odnos prema drugim ljudima. Uz pažljivo promatranje, moguće je zapaziti obrazac, iako ako ne znate što tražite (tj. ako ga dobro ne poznajete), teško da ćete biti svjesni o čemu se radi u tom trenutku. Za sve nas koji smo imali neki odnos ili vezu s takvim ljudima, karakteristično je, također, da nismo bili svjesni o čemu se radi i da smo naknadno spoznali manipulaciju. Iako smo instinktivno „osjetili“ da nešto nije kako treba.

• Narcis je predator. Slično kao što u životinjskom svijetu postoje grabežljivci, tako, nažalost, i među nama postoje ljudi s takvim osobinama. Svi smo najviše svjesni seksualnih predatora, zločinaca koji vrebaju svoje žrtve radi seksualnih zločina. Međutim, za Narcisa, odnosno Psihopatu, se može reći da su emocionalni predatori. Oni vrebaju, promatraju, proučavaju druge osobe i procjenjuju tko bi im mogao biti od koristi. Shodno što od koje osobe mogu „dobiti“, tako kreiraju i odnos s tom osobom. S obzirom na svoje vještine manipulacije, Narcis će uspješno manipulirati gotovo svakoga, čak i stručne osobe – psihijatre,psihologe, sudske vještake, policiju. Što se tiče emotivnih veza, postoje određene skupine ljudi koje su im posebno zanimljive. To su osobe s izraženom empatijom, odnosno suosjećanjem za druge ljude, koje rado pomažu i angažiraju se. Zato je Narcis tako uspješan kada nastupi sa svojom maskom žrtve. Žene su posebno osjetljive i brižne i uglavnom će „nasjesti“ na taj prastari trik. Jedan od najpoznatijih serijskih ubojica – Ted Bundy, također se pretvarao da je povrijeđen, zamotao bi ruku i tako prilazio ženama koje nisu slutile opasnost. Narcis vreba „slabije“ osobe, nježnije, osjetljivije žene, one koje će se brže vezati, koje će biti „ovisnije“ o njegovim lažnim emocijama koje će joj ponuditi. Za takve osobe se često kažu da su ovisne („co-dependent“) o muškarcima, to je onaj tip žena koje nisu „sposobne živjeti bez muškarca“. Na taj način On se osigurava da će ona ostati i trpjeti bez obzira što joj on radio i kako god se ružno prema njoj ponašao. Moj Narcis je znao govoriti da je imao veze s „usamljenicama,razvedenim ili neudanim ženama“ – to su očito bile njegova ciljana skupina. Ima mnogo primjera gdje su Narcisi od svojih partnerica stvorili financijski ovisne osobe, nagovorili su svoje supruge da ne rade i da će se oni brinuti za njih, a kad bi ih odbacili, na kraju, te su žene imale velikih problema snalaženja, jer su bile bez imovine, bez ušteđevine, izbačene na ulicu, te im je bilo jako teško odlučiti se za razvod braka. Čitala sam o nekim slučajevima gdje su žene doslovno postale beskućnice i živjele od socijalne pomoći, a jedna takva žena imala je čak dva magisterija, ali ju je dugogodišnji brak s Psihopatom i njena financijska ovisnost o njemu, gotovo potpuno uništila. Dakle, znam da zvuči ružno, ali je istinito, većina Narcisa i Psihopata, izabire svoje „žrtve“ – nas (ne volim riječ žrtva i ne osjećam se kao žrtva, iako sam bila izabrana). Rijetko je riječ o spontanom upoznavanju, on proučava, prati i procjenjuje možete li mu biti korisni i tada kreće u akciju. Ništa što radi nije spontano, prirodno...iako mi mislimo da je. Sve je unaprijed isplanirano i proračunato. Mene je On pratio 3 mjeseca i promatrao, raspitivao se i napravio je plan. Naknadna spoznaja o tome bila je grozna. Ja sam se u jednom trenutku (naravno, nakon prekida naše veze), osjećala kao da me je „naciljao serijski ubojica“. Istina je da me je „naciljao serijski manipulator i muljator“. Srećom, toliko je bio zaokupljen samim sobom da me nije dobro upoznao.

• Iako Narcis ima sposobnost fotografskog skeniranja naših potreba, doživljava druge ljude kao objekte, a ne kao osobe. Što se tiče vještine brze procjene naših želja, to se zove „zrcaljenje“ (engl. mirroring). Narcis jako brzo uspijeva procijeniti što kojoj osobi nedostaje i što želi i onda „zrcali“ prema njoj takvog sebe. Npr. mene je On očito procijenio da „želim“ stabilnu vezu, partnera, bliskost i to mi je ponudio – sebe „blagog, emotivnog, nježnog, koji može povući...“. Međutim, On to nije – on je Psihopat, agresivan je, nema emocija, manipulativan je, neuspješan je, nema nikakvu karijeru, financijski je u dugovima.  Dakle, prema meni je zrcalio muškarca kakvog bih ja prihvatila – masku takvog muškarca je stavio. Također, svi mi smo njima samo objekti, sredstva da dođu do nekog cilja. Narcis se neće potruditi da nas upozna, ako i uspijemo nešto reći o sebi tijekom razgovora, on to neće zapaziti. Kažu stručnjaci da su Narcisi razvili sposobnost „ignoriranja“ svih informacija koje im nisu izravno korisne, na sličan način kako mi npr. ignoriramo pozadinske zvukove dok komuniciramo. Ja sam neku večer razgovarajući sa svojim prijateljem na terasi skrenula pozornost prijatelju na zvukove cvrčka, psa koji laje, mačku, šuštanje lišća, automobila, ali moj prijatelj nije bio svjestan tih pozadinskih zvukova jer smo bili fokusirani na naš razgovor. Eh, tako i Narcis ignorira ono što mi govorimo. Ako imate priliku (ako ste još u vezi s Narcisom), testirajte ga da se uvjerite i vidjet ćete koliko je ovo točno. Ja sam primjerice, nakon nekoliko mjeseci veze s Narcisom, išla na službeni put u jednu srednje azijsku zemlju, bili smo u kontaktu preko messengera, whatsupa, vibera, slala sam mu fotografije, tražio je da mu nešto donesem (donijela sam mu čaj i neku manju knjigu o glavnom gradu). Par tjedana nakon povratka, tijekom našeg razgovora, ja sam shvatila da on nema pojma gdje sam ja bila. Planula sam i pitala sam ga – gdje sam bila? On je tada rekao jednu drugu zemlju, također iz tog područja, ali ne čak niti susjednu zemlju od ove u koju sam ja putovala. Nije imao pojma. Kao da je bila riječ o tome da li sam bila u Poreču ili Pazinu, otprilike. On doista nije znao gdje sam bila, nije mu uopće bilo važno. Zašto bi mu bilo važno gdje ja putujem i radim. Naravno, pričala sam neke detalje s tog puta pa i to da sam se vidjela s našim veleposlanikom. Ali, njemu je to nevažno. Čitala sam da Narcisi ne pamte detalje o svojoj djeci, a ako imaju više djece, moguće je da pobrkaju imena, datume i godine rođenja...Grozomorno zvuči, ali to su činjenice. Njega baš briga gdje sam ja, koliko je trajao moj let, on je bio kod kuće, „kukulekao“ jer je bio sam, „plakao“ mi je jer ga kćer nije htjela posjetiti, zamarao me pričama o kojekakvim svojim površnim poznanicima, ali JA ga nisam zanimala.

• Narcis je kao mašina. Tako se ponaša i tako donosi odluke. Njegove su radnje mehaničke. To ćete osjetiti u sexu, ali i u svakodnevnom ponašanju, u načinu na koji vodi razgovor. Ako ga nekada prekinete ili postavite pitanje, on će stati. Rečenice su kratke, mehaničke, ja sam ih tada okarakterizirala kao „parole“. On je stalno ponavljao isti tekst, vrlo šture rečenice – subjekt, predikat, bez puno dodataka. Nikada nisam vidjela da netko tako donosi odluke kao Narcis. On je bio spreman, bez razmišljanja, u trenu, nešto učiniti, bez ikakvog promišljanja o posljedicama za njega ili za druge ljude. Njegovo će ponašanje i odluka ovisiti samo o tome što koja reakcija za njega znači i kakvu korist on ima od toga. Ako će mu nešto donijeti korist, može. Ako On nema koristi od toga, ne zanima ga. To „odlučuje“ refleksno. Ipak, nemojte misliti da je spontan. Ne, nije spontan, svaki korak vaše veze je unaprijed proračunat, sve je strateški osmislio. Odnosno, on je procijenio što od vas može dobiti i on ide tome cilju, a sve između toga je nevažno. On kao da ima „arsenal alata“ koji onda vadi po potrebi, nema tu puno razmišljanja. On sve radi zbog rezultata i samo ga rezultat zanima. Taj potpuni nedostatak empatije za druge ljude je devastirajući osjećaj za osobe koje su mu se približile.

• Narcis neće nikada preuzeti odgovornost i uporno će poricati ako ga nešto pitate. On nikada nije kriv, uvijek su druge osobe krive. On je ostao bez posla jer mu je „krmača“ (direktorica) dala otkaz. S kćeri nema dobar odnos jer ga je „žena odvojila od kćeri“. Sa ženom se nije seksao 12 godina jer je ona „bila depresivna“. S prijateljem je zahladio odnos jer je“prijatelj njemu zavidan“. Kćer je imala loše ocjene iz matematike jer ju „glupača iz osnovne škole nije ništa naučila“. Njega nitko ne voli jer „On uvijek govori istinu, a to drugi ne žele čuti“. Sa sestrom je zahladio odnos jer je „Ona proračunata i oltarolizac, a On ne voli licemjere“. S bratom je zahladio odnos jer ga je „snaja, laka žena, odvojila od ostatka obitelji“. Sve nabrojano - nije tako bilo, odnosno za sve je krivica bila na Narcisu. Ne ostaje se bez posla u srednjoj školi tek tako. Nije ga žena odvojila od kćeri, već je on kćer zanemario. Itd., itd., itd. Sa mnom je prekinuo vezu jer sam mu ja „unosila nemir“, iako mi je prije toga govorio da sam ja „njegovo more, uvijek ga smirujem“. Kad god sam ga pitala zašto je bio budan do neko doba noći, on bi poricao ili bi rekao da je prao veš. Druge mu se žene nude, ali njega one ne zanimaju, to je prošlo. Nitko se njemu nije nudio, već je on vrebao. Mogla bih nabrajati do sutra, za sve je On imao objašnjenje i spreman odgovor. Nikada, ama baš nikada nije priznao odgovornost za nešto.

• Narcis je licemjeran (dvoličan). On govori jedno, a radi drugo. Misli, vjerojatno, nešto treće. On govori kako ne može podnijeti nešto, a On to upravo čini. Npr. moj Narcis je govorio kako ne može podnijeti dvoličnost, a nikada nisam susrela dvoličniju osobu od njega. Za jednog svog prijatelja je govorio kako ovaj vodi dvostruki život (pa čak ima i tajni mobitel za ljubavnice), a zapravo je On vodio dvostruki život. Mene je prozivao da sam „sebična“, a on je najveća škrtica koju sam upoznala. Za pet mjeseci veze platio mi je jednu kavu i jedan nazovi ručak i to je sve. On je pak, na moj račun, jeo svaki put kad bismo negdje sjeli. On je govorio da ne voli „oltarolisce“, a privukao se časnim sestrama i...bolje da ništa ne govorim. Sve što je govorio ružno za druge ljude, zapravo se odnosi na njega i sve je to on radio.

• Narcis ne govori loše o osobi koja ga je u djetinjstvu zlostavljala. Već sam pisala o tome, Narcis je vjerojatno bio zlostavljan i zanemarivan kao dijete, barem od jednog roditelja. Upravo o toj osobi Narcis će imati dobro mišljenje. Ovo je doista točno i u slučaju mog Narcisa. Njegov je otac bio zlostavljač, pravi Psihopat, tiranin. O njegovom sam pokojnom ocu čula grozne priče, poznavala sam ga površno tj. znala sam kako izgleda. O njemu je moj Narcis govorio sa strahopoštovanjem – rekao je da je bio „težak čovo, sklon batini, strog, čitao je enciklopediju od početka abecede, gurao ga da završi faks, kupio mu auto još kao studentu, bio potpora, zbližili se pred smrt, umro mu na rukama“. Na stolu u Narcisovoj sobici (tj. brlogu, kako ju ja zovem), stoje dvije diplome njegovog pokojnog oca – čovjek je završio dva fakulteta - već je godinama mrtav, ali njegove diplome stoje na radnom stolu Narcisa. Ja nemam pojma gdje su diplome mojih roditelja, a kamoli da bih ih držala na svom radnom stolu i gledala u njih svaki dan. Za mamu je govorio da ima „šizofreniju, da je luda, depresivna“. Mama je starica za koju sam čula da je „vesela i brbljava“ (dakle, niti je šizofreničar, niti je depresivna) i ta ista starica mu kuha ručak svaki dan. Dakle, normalna mama je nagrđena svakojako, dok je otac Psihopat osoba koju štuje i kojoj se divi.

Ima toga još, naravno. Nije lagano, ako netko manipulira, prepoznati ova obilježja. Ali, smatram da bi što više pitanja, potpitanja moglo pomoći. Ja sam puno i često propitivala mog Narcisa i nisam uzimala zdravo za gotovo ono što je govorio. S obzirom da se ponavljao i ja sam ponavljala ista pitanja. Ponekad bi mu se omaklo i dao bi kontradiktorni odgovor. Nemojte prijeći preko takvih stvari, koliko god banalne bile, jer to je dokaz da laže. Iza male laži, krije se brdo laži. Postavljanje pitanja Narcisu stvara stres i prije će se odati, maska će skliznuti. Možda postati i grub, grubo će prekinuti razgovor...ali to vam je znak da nešto nije u redu. Odrasli ljudi ne bi se trebali tako ponašati. Nastojte saznati što više informacija o njemu, raspitujte se, jer ima ljudi koji ga poznaju.