U vezi s Narcisom – uskraćivanje sna

Prije nekoliko mjeseci naišla sam na jedan blog koji, slično kao i ja, piše žena nakon prekida svoje dugogodišnje veze (i braka) s Narcisom. U jednom od svojih tekstova opisala je kako ju je njen bivši suprug nizom suptilnih metoda iscrpljivao nesanicom, odnosno kako bi ju redovito budio u neko doba noći i razbijao san. Posljedično, ona je mjesecima bila premorena, nenaspavana, razdražljiva, jedva je funkcionirala. Razlog zbog kojeg ju je budio, bio je banalan – da bi ju na nešto podsjetio ili ako je zaboravila oprati zube i sl. Na kraju tog teksta ona je postavila pitanje da li su i druge osobe imale slična iskustva (ili je to možda bilo specifično samo za njenog Narcisa). Uslijedile su stotine komentara vrlo sličnih priča, a čak sam i ja, prepoznavši modus operandi mog Narcisa, opisala svoje iskustvo. Pročitavši njen tekst, iznenada mi se „upalila lampica“ jer sam se sjetila mučnog razdoblja naše veze. Sada bih rekla da se to događalo u prvom dijelu druge faze naše veze – tijekom razdoblja omalovažavanja i obezvrjeđivanja – dakle, netom prije triangulacije, ali već je počelo i ignoriranje, vrijeđanje projiciranjem i gaslighting.

Ovako je to bilo. Nekoliko tjedana od početka naše veze On je išao s grupom planinara na vikend izlet. Zvao je i mene i nagovarao da idemo zajedno. Ja nisam htjela, iz više razloga. On je još uvijek bio oženjen i bilo mi je neugodno da se eksponiramo pred ljudima koji ga poznaju, odnosno koji poznaju njegovu suprugu. Također, spavalo bi se u zajedničkoj spavaonici planinarskog doma i nekako nisam zamišljala naš drugi susret u takvim okolnostima, u vrećama za spavanje s dvanaest drugih ljudi. Odbila sam.

Negdje oko 2h ujutro te prve noći zazvonio mi je fiksni telefon u stanu. Trgla sam se i skočila iz kreveta. Moji su roditelji stari, a i otac mi ima zdravstvenih problema i kako ne živim blizu njih, strahujem od loših vijesti. Na moje iznenađenje, bio je to On. Nije mogao spavati, zvao je mene da ga smirim. Govorio je kako ekipa planinara „smrdi i prdi, ne može On s njima, piju k'o smukovi, vulgarni su i primitivni“. Iako netom otrgnutog sna, nekako sam se skockala i pokušala suvislo s njim razgovarati. Govorio je da se boji mraka, ne voli te ljude...Razgovarali smo možda 20-ak minuta i smirio se. Ja duže vrijeme nakon toga nisam zaspala.

Tako je počelo njegovo buđenje mene u neko doba, uglavnom da bismo razgovarali, jer je On bio nemiran, bojao se, nedostajala mu je kćer, bio je depresivan, bojao se samoće i mraka i kako je govorio – mogao bi zaspati tek ako čuje moj glas.

Nekoliko tjedana nakon prvog noćnog buđenja, On je, bez da mi je to rekao, otišao za vikend na more, u svoju kuću. Bila je sredina rujna. Telefon mi je zazvonio u 4h ujutro. On me je zvao. Nije mogao spavati, kuća je bila prazna i mračna, On je bio sam, nije mogao spavati, bilo ga je strah, bio je „bez mene“. Razgovarali smo, a onda se smirio. Nakon našeg razgovora, ja sam bila silno uznemirena i više do jutra nisam zaspala. Sljedeći dan sam bila premorena, hodala sam kao zombi, nisam navikla gubiti noći na taj način.

Osim toga, ti teški razgovori bez pravog zaključka, gdje se on bojao apstraktnih stvari, mene je to zbunjivalo i plašilo. Nisam imala odgovore koji bi mu pomogli i koji bi i mene smirili. Brinula sam. Brinula sam zbog njegovih nesanica, zbog razvoda koji još nije ni započeo i ne nazire se konac, zbog njegove anksioznosti. Očekivala bih od muškarca da zna što hoće i što radi, on se vrtio u krug. S njim nisam mogla suvislo razgovarati. On je to pravdao time što mi nismo zajedno – „da si ti kraj mene, sve bi bilo drugačije“. 

Na taj mi je način „nabijao krivicu“ jer mi nismo tada mogli biti zajedno. Kako bismo bili zajedno kad se njegova žena još nije iselila, ne živimo u istom gradu. Jedini način na koji možemo funkcionirati je da ili on dođe koji dan k meni ili da idemo negdje zajedno. Nije htio dolaziti k meni, a nije htio niti da idemo negdje zajedno. I govorio je da nema novca. Htio je da idemo zajedno s planinarima negdje. Meni se nije sviđala ta varijanta. Tada ne bismo mogli biti sami i razgovarati, drugi će nas ljudi ometati, smatrala sam to neprikladnim s obzirom na situaciju u kojoj smo bili. Osjećala bih se kao u nekoj stupici. On me je počeo stavljati u bezizlaznu situaciju – „da si ti...“ govorio bi...“da si ti sad tu...“ Kao dijete koje ne razumije redoslijed stvari.

Bila sam sve umornija, iscrpljena, izmučena. Osim što nisam spavala zbog njegova buđenja, nekada bih se i sama probudila i glavom su mi brujale razne misli, njegovi problemi, bezizlaznost situacije u kojoj sam se našla skupa s njim. 

Njegove nesanice i nespavanje potrajali su. Njegovo redovito buđenje mene u bilo koje doba noći kako bismo razgovarali, potrajalo je još nekoliko tjedana. Osim što je mene zvao, rekao je da zove i neke prijatelje. Također, izlazio je noću i šetao gradom. Govorio mi je da ga šetnja smiruje. Ja sam ga upućivala da ode liječniku, da zatraži nešto za smirenje, za spavanje, ta ne može tako funkcionirati, a niti ja. Međutim, kako je iznenada počeo s pozivima noću, tako je naglo i prestao. Nije me više zvao. Govorio je da i dalje ima nesanicu, ali mene nije više zvao. To me je zbunjivalo. 

Tada su počeli „problemi“ sa ženom, „napadala ga je, odugovlačila je razvod“, on je „patio“ za kćeri. Nije me više budio, ali bi mi sutradan poslao poruku kako nije spavao i kako me „nije htio uznemiravati“. Džabe. Ja sam već bila uznemirena. Što znači taj njegov nemir? 

Pred jedan vikend, otprilike dva mjeseca nakon početka naše veze, njegova su žena i kćer išle na kraću ekskurziju. On je to teško doživio. Bio je ljut. Bio je bijesan. Galamio je na mene. Zatim me je počastio ignoriranjem. Prestao se javljati. Poslala sam mu poruku, nije odgovarao. Jednostavno me je ignorirao. Ja sam se sa subote na nedjelju jedva pomakla u krevetu, boljelo me je. Cijelu sam nedjelju provela u bolovima, nepomična. Kasno u nedjelju noću sam otišla na hitnu, na nagovor jednog prijatelja. Sumnjali su na napad bubrežnog kamenca (nisam znala da imam kamenac), ali, srećom, nije bio kamenac nego teška upala bubrega. Nalaz krvi je pokazao da mi je imunitet jako pao. Obavljala sam pretrage i dobila dvotjednu kuru antibiotika. Tih prvih dana On me nije niti nazvao, nije pitao što je, kako sam, što se dogodilo. Kao da ne postojim. Ignorirao me je. Bila sam žalosna, jadna, zgrožena. Nisam razumjela što se događa. Bila sam bolesna. Prvi vikend nakon toga pitala sam ga (a i očekivala) da li će doći, posjetiti me. On je odgovorio – „Ne, bolesna si, a i počinje sezona nogoša“. 

Vidjeli smo se sljedeći vikend. Nisam željela da dođe. Bila sam razočarana i ljuta. Onako instinktivno, u ljutnji, ja sam mu spočitnula da kako se to ponaša i da mi je zbog njegovih drama pao imunitet. On je odgovorio – „vjerojatno, da“.  Molim?! Znači svjestan je što radi?! 

Zbog upale bubrega propustila sam i utrku na koju sam se prijavila. Imala sam puno posla i morala sam takva bolesna raditi, nisam si mogla priuštiti bolovanje.

A, kad smo proveli tih nekoliko vikenda zajedno, primijetila sam još nešto. On bi legao u krevet,potpuno opušten, niti jednu noć nije imao nesanicu. Za razliku od njega, ja bih ležala budna, još dugo. Ja sam bila nespokojna, nešto nije bilo u redu, bez obzira na njegove ljubavne izjave. Spomenula sam kako dobro spava, a on bi samo odgovorio – „to je zato što si ti kraj mene“. No, sada vjerujem da je lagao i za nesanice. Njegovo ponašanje prema meni tada bilo je manipulativno. Lagao je da ne spava, namjerno me je budio, namjerno me je iscrpljivao.

Dakle, bez obzira na njegove izgovore, na objašnjenja koja bi mogla biti logična (u nekim normalnim okolnostima, da sam bila u vezi s normalnom osobom), posve sam sigurna da me je namjerno budio i iscrpljivao, namjerno je prenosio nemir na mene jer je znao da sam suosjećajna i da ću brinuti. Ja sada sumnjam da je on uopće bio nemiran već da je sve to bila samo gluma. Neispavana, nisam mogla posve lucidno razmišljati i zaključivati, lakše je bilo sa mnom manipulirati. A, čak je na neki način i priznao to, odgovorivši mi da je „vjerojatno kriv za moj slab imunitet tada i bolest“. Što drugo reći nego – On je svjesno utjecao na pogoršanje mog zdravlja. Ako je to bio u stanju, bio je sposoban i spreman i na nešto još gore. Ako te dovede u situaciju da ti nije dobro, a onda ti ne želi pomoći – kako to nazvati?! To je otprilike kao ono – dovede te do ludila, a onda optužuje da si luda. Tako ja to doživljavam. 

Kad je prekidao vezu sa mnom, onda mi je napisao „unosiš mi nemir“. Vrlo perfidno. Uostalom, zaključite sami.

Zato, ako prepoznajete i ovaj obrazac ponašanja, čuvajte se, ne dajte se i poduzmite sve da sačuvate zdrav razum i sveopće zdravlje – bježite što dalje od Narcisa / Psihopate, jer on sadistički, taktički i namjerno remeti vaš san kako bi što lakše manipulirao. 

Nije zgoreg znati: Metode uskraćivanja sna poznate su metode mučenja i iznuđivanja, koriste se u ratovima i koriste ih tajne službe. KGB je razvijao i unaprjeđivao metode mučenja zarobljenika uz pomoć uskraćivanja sna.