Zašto ostajemo u vezi s Narcisom (ili Psihopatom) – „intermittent reinforcement“

...odnosno, drugim riječima, zašto dozvoljavamo manipulaciju i zlostavljanje?

Nakon što sam svojoj prijateljici iz srednje škole, a koja dobro poznaje mog Narcisa još od „malih nogu“, dala da pročita moju priču o odnosu s njim, gdje sam detaljno opisala tijek naše veze i zapravo, psihičko zlostavljanje kojim me je počastio, razgovarala sam s njom i njenim mužem. Prijateljica je bila pažljiva, slušala me je, rekla je kako se ništa ne čudi jer dobro poznaje Narcisa. Međutim, njen muž se prilično uznemirio zbog svega toga i on me, onako muški, ali prijateljski, upitao – ali, nije mi jasno, zašto si ti ostala s njim kad te tako...? On me isto poznaje iz srednjoškolskih dana i moja veza s Narcisom za njih oboje je bila veliko iznenađenje, a pogotovo jer sam ja „dozvolila“ maltretiranje. Ja sam im pokušala objasniti, opravdavala sam se, ali i mene su mučila ista pitanja. Inače sam osoba koja ima jasan stav, gard, ne dam na sebe, a ipak...

Istraživala sam i istraživala. Dugo sam se mučila krivnjom, misleći kako sam – 1) trebala prepoznati signale i 2) odmah prekinuti vezu. Signale nisam mogla prepoznati odmah, jer nisam znala ništa o devijantnom svijetu i karakteristikama psihopata. To sam naučila tek nakon završetak veze. A, zašto nisam prekinula vezu koja mi nije odgovarala? Zašto? Eh, to sam počela razumijevati tek mjesecima kasnije.

Odgovor daje bihevioralna psihologija (grana psihologije koja izučava ljudsko ponašanje tj. biheviorizam) i pojam „intermittent reinforcement“, koji ću pokušati opisno prevesti kao „povremeno, neredovito i slučajno nagrađivanje za uvijek isto ponašanje“. Ne bojte se, iza ovako nespretnog prijevoda, krije se nešto vrlo logično i bit će svima jasno kad pojasnim na primjerima.

Poznati psiholozi Daniel Kahneman and Amos Tversky, koji su inače dobili i Nobelovu nagradu za ekonomiju za svoje objašnjenje kako ljudi donose odluke  (vidi knjigu „Thinking, fast and slow“), kažu da je ljudska vrsta nesklona riziku gubitka i da smo, općenito, “pre-optimistični” – njihov se rad uvelike koristi za objašnjenje kako donosimo odluke o investiranju i općenito ulaganje na burzi. Ako primijenimo  teze o averziji prema gubicima, to se može i ovako protumačiti - ako vidimo zrnce "dobrote" u nekome, bez obzira na sve njegove loše osobine, mi ćemo misliti da postoji šansa da je ta osoba u suštini dobra. Skloniji smo optimizmu, nego pesimizmu. Radije vidimo dobro, nego zlo. A, ponekad je zlo, veliko zlo, a "dobrota" je glumljena.

Ili npr. svi smo barem ponekad otišli u kino pogledati neki „super“ film, a ispalo je da je film „bez-veze“. Ipak, nismo napustili kino dvoranu, već smo ostali gledati loš i dosadan film, nadajući se da će radnja napokon početi, a i razmišljali smo – ionako smo platili ulaznicu. Kad je film završio, shvatili smo da je film bio loš, ali…

Dakle, slično razmišljamo i kad smo u vezi s nekim. A, pogotovo, slično razmišljamo ako smo „kupili ulaznicu“ za vezu s Narcisom (ili Psihopatom) i već smo investirali vrijeme, trud…a On je na početku bio drugačiji, da ne kažem – divan. Pisala sam već o bombardiranju ljubavi, o tome kako je On predator, kako zrcali ono što želimo čuti, te se neću ponavljati.

On se iznenada promijenio, on postaje nedostupan, on galami, vrijeđa, to više nije ni „slika ni prilika“ čovjeka ili osobe s kojom smo započeli vezu. Pitamo se – a gdje je nestao On?

Onda nas On, taman kad nas izmrcvari do kraja, počasti kakvom iznenadnom ljubavnom izjavom, kao npr. „ti si moje more, ti si meni sve…“ i sl., te počnemo sumnjati u svoje vlastito rasuđivanje, u instinkte. On priča svoje intimne probleme, traži pomoć oko problematične kćeri, povjerava obiteljske tajne. Kako da sumnjam u njega?!

Eh, to se zove „intermittent reinforcement“, odnosno psiholozi smatraju da je to najmoćniji motivacijski psihološki alat. Ta teorija je promijenila način na koji se danas dresiraju životinje. Može biti pozitivna ili negativna.

Evo, nekoliko primjera što to znači i kako prepoznati „obrazac“. Npr., kad naučite psa (ili neku drugu životinju) neku radnju i kad ste zadovoljni kako je on to uspješno izveo, svaki put ga nagradite – ili ga pogladite po glavi ili mu date nešto (npr. konjima se obično daje kocka šećera – to sam vidjela na TV). „Intermittent reinforcement“ nije to, ne nagradite psa svaki put, već ponekad, ali ne uvijek. Životinja je zbunjena, jer svaki put je nešto dobro napravila, a niste ga svaki put pogladili, ponekad jeste, ali uglavnom niste.

Evo još slikovitijeg primjera tj. pokusa koji je na štakorima izveo poznati psiholog B.F. Skinner (koji je i zaslužan za taj famozni pojam). Štakora se stavi u kavez, gdje ima dugme ili polugu, koju kad pritisne njuškom, dobije hranu. Štakor odmah nauči da kad stisne polugu, dobit će hranu. Sve je savršeno. Funkcionira svaki put, odnosno dok netko ne promijeni „sistem“. Međutim, Skinner je promijenio mehanizam. Kad bi štakor stisnuo polugu, hrana ne bi ispala svaki put tj. nekada bi dobio hranu, a nekada ne, a učestalost tih pozitivnih nagrada (reinforcement) nije bila predvidiva i dosljedna, već nepredvidiva (intermittent) – nekada bi to bilo 2., nekada 5., a nekada 3. put. Štakor bi totalno „poludio“ i stalno bi stiskao polugu ne bi li dobio hranu. On se i dalje trudio, nije odustajao, ali hranu ne bi dobio svaki put. Razina adrenalina u štakora bi skočila iznad svih normalnih granica. A, kad bi bio nagrađen hranom, smirio bi se.

Zbog istog razloga npr. ljudi i dalje kupuju kuće na obali, u području rizika od uragana (ili potresa i sl). Uragani su nepredvidivi (iako ih ima sve češće) i ne događaju se često. Kad bi uragan opustošio neko područje u predvidivim razmacima (npr. svake godine u isto vrijeme), nitko ne bi kupio kuću u području koje pogađa uragan. No, ako se uragan nije ponovio barem 10 godina, ljudi razmišljaju drugačije.

Sljedeći primjer je još ilustrativniji, a to je primjer kako funkcioniraju automati na sreću u kockarnicama. Kažu da na svaki uloženi $ (ili neku drugu novčanu jedinicu) ti aparati su programirani da zadrže 5 do 25% iznosa, a ostalo „vraćaju“, ali vraćaju na sljedeći način: (a) često vraćaju manje iznose (2 do 10 puta od uloženog), (b) ponekad vraćaju veći iznos (10 do 100 puta od uloženog iznosa) i (c) vrlo rijetko vraćaju „jackpot“ tj. veliki ulog – 1000 puta veći od uloženog. Naravno, svi koji su probali sreću s automatom, znaju kako se lako „navući“ i kako je lako izgubiti sav novac. Ipak, ponekad netko tu i tamo nešto i „zaradi“, ali to su rijetki srećkovići. Zbog toga kockarnice 70% svojih prihoda ostvaruju upravo od njih (a ne od ruleta i drugih fancy igara). Kad bi i kockari znali da će npr. svaki 5. put igranja dobiti, onda igra ne bi bila zanimljiva. Kockanje stvara ovisnost i uzbuđenje baš zbog te nepredvidivosti i očekivanja jackpota (najvećeg dobitka).

Ne znam što mi je bilo gore kad sam pročitala, da li pokus na štakorima ili ovo s kockanjem, ali stručnjaci kažu da Narcisi (i Psihopati) na osobama s kojima s u vezi primjenjuju isti princip – tj. u nedosljednim, nepredvidivim razmacima počaste nas svojim normalnim ponašanjem (loš, loš, loš, loš, dobar, loš, loš, dobar, dobar, loš, dobar, loš, loš, loš….itd.). Nikada ne znaš kad će biti „dobar“ tj. normalan i nadaš se i trudiš i čekaš (kao štakor ili kockar).

Ne zaboravite, Narcisi (Psihopate) znaju kakvi su i kako se ponašaju, svjesni su svojih radnji i, dapače, to ih uzbuđuje, jer vole kontrolu i moć. Uživaju kad nam, kao u pokusu sa štakorom, „uskrate hranu kad stisnemo polugu“. Nažalost, na taj način, kontroliraju vezu i njen tijek i osiguravaju da budemo u vezi dok to njima odgovara.

Moj Narcis se tako ponašao prema meni i maltretirao me, a onda bi me iznenada „počastio“ kakvim obećanjem ili nježnošću, a osim što sam bila zbunjena, neispavana, izmučena, bila sam i manipulirana. Naš zadnji susret, iako sam ja htjela prekinuti, rekla sam mu koliko sam se ohladila, ali on me tada „počastio“ najnježnijim vođenjem ljubavi u našoj vezi, čak me je i ljubio u usta (što nikada nije). Imam puno primjera tijekom trajanja veze i njegovog mučenja i iscrpljivanja mene, kako bi me iznenadio drugačijim ponašanjem.

Istovremeno, i kod manipulatora i kod žrtve ovakvim ponašanjem događaju se i kemijske reakcije na mozgu, dolazi do pojačanog izlučivanja adrenalina i oksytocina. Adrenalin je hormon „straha“ i on se javlja u razdoblju kad se Narcis prema nama ponaša loše, kad vrijeđa i manipulira jer se bojimo „ostati bez iluzije koju je stvorio“. A, povremeni izljevi njegove „normale“ tj. izjave ljubavi, koliko mu značimo, neka povremena obećanja, izazivaju pojavu hormona oxytocina (hormon nježnosti i ljubavi, koji se npr. javlja i kod orgazma). Njega isto tako uzbuđuje pomisao da ima moć i da ćemo uraditi ono što On želi.

Jednom kad si u tom začaranom krugu, jaaaako teško je izići van, sam, bez ičije pomoći, jer dok si „blizu“ ne vidiš što se događa, stvorena je ovisnost, hormoni su podivljali i stalno si u obrambenom položaju i iščekivanju nekog poboljšanja.

Kažu autori stručnih članaka da se pravilnom primjenom „intermittent reinforcement“ može bilo koga „natjerati“ tj. motivirati da učini ono što želimo i da je to najmoćniji psihološki alat. Onog trenutka kad sam to spoznala, prestala sam sebe okrivljavati i pitati - Zašto nisam izišla iz veze ranije?

Evo korisnih izvora na istu temu:

https://www.elephantjournal.com/2015/11/the-narcissists-one-trick-that-can-keep-us-hooked-forever/

http://psychopathsandlove.com/intermittent-reinforcement/

https://www.psychologytoday.com/blog/tech-support/201509/is-there-any-hope-relationships-narcissists

http://www.thenarcissisticpersonality.com/trauma-bonding/

https://www.simplypsychology.org/operant-conditioning.html