utorak, 2. siječnja 2018.

Često postavljana pitanja o Narcisima / Psihopatima


Mogu li Narcisi / Psihopate voljeti?

Ne, Narcisi / Psihopate ne mogu voljeti, nemaju sposobnost suosjećanja, privrženosti, bliskosti čak niti prema svojim roditeljima ili djeci. Istraživanja mozga osoba s narcisoidnim poremećajem osobnosti i obilježjima psihopatije pokazala su da te osobe imaju drugačiju strukturu moždanih vijuga i tanji sloj nervnih stanica u dijelu koji je zaslužan za pozitivne emocije, posebice za empatiju (suosjećajnost). Narcisi / Psihopate mogu osjećati nešto poput zaljubljenosti (radije bih rekla – „zanesu“ se nekom osobom) i seksualnu privlačnost, što bi bilo najbliže onome što mi zovemo ljubav. Oni „kopiraju“ pozitivne emocije drugih promatrajući druge ljude, iz filmova ili knjiga. No, ne vole nikoga pa niti sebe. S druge strane, amigdala, žlijezda u mozgu koja je zadužena za negativne emocije (ljutnju npr.) je, također, drugačija. Što dovodi do zaključka da su Narcisi / Psihopate lišeni lijepih, nježnih emocija ali da puno jače osjećaju bijes, tugu, ljutnju nego normalni ljudi. Zanimljivo je što „ljubav“ koju zapravo ne mogu osjećati, znaju tako dobro odglumiti i „prodati“ i što nas tako uvjerljivo svladavaju „osjećajem“ koji nikada sami nisu iskusili. Razmišljajući o tome, uvjerenja sam da pretjerani izljevi ljubavi kojima nas bombardiraju na početku zapravo jesu „too good to be truth“ baš zato jer su „nedoživljeni“ od strane samog Narcisa / Psihopate.


Da li su Narcisi / Psihopate svjesni što čine?

Ovo me je pitanje dugo mučilo i sa 100%-tnom sigurnošću mogu reći da smatram da su svjesni što rade. Nije ih briga kakve posljedice ostaju iza njih, oni misle samo na ono što njima treba. Da li pri tome povrjeđuju nekoga, to ih uopće ne dira. Poznata prof psihologije Ana Blom koja se specijalizirala za rad sa žrtvama Narcisa i Psihopata u Njemačkoj, također smatra, da su itekako svjesni svega i da, dapače, sve čine namjerno, uživajući sadistički u moći koju stječu takvim činom.  Da li, pak, znaju da se njihov poremećaj naziva Narcisoidni poremećaj osobnosti i Psihopatija, nisam posve sigurna. Ali, zasigurno znaju da su „drugačiji“. Moj je bivši Narcis znao reći – „Nisam dobar čovjek, moram te upozoriti“, „Ja se znam snaći“, „Ja ću se uvijek izvući“ itd, itd, itd.


Da li je Narcisoidni poremećaj osobnosti / Psihopatija nasljedan?

Do sada gen Narcisoidnog poremećaja osobnosti / Psihopatije nije otkriven (što ne znači da ne postoji). Također, do sada nisu rađena skeniranja mozga tek rođene djece (potomaka Narcisa / Psihopata) koje bi potvrdile postojanje anomalija na mozgu. Postoji mnogo teorija stručnjaka o tome kako i zašto nastaje Narcisoidni poremećaj osobnosti i Psihopatija i kada se on javlja. Iz mog slučaja veze s Psihopatom, a i od puno drugih osoba koje su doživjele ovo iskustvo, mogu potvrditi da je njegov otac također bio Psihopat i zlostavljač. Naravno, niti jedan nije dijagnosticiran. Dakle, istinito i tužno je da je netko tko je bio zlostavljan i sam postao zlostavljač.


Da li su Narcisi / Psihopate osvetoljubivi?

Po svemu što sam do sada pročitala, mogu zaključiti da jesu. Čitala sam o slučajevima namjernog nanošenja štete, tipa bušenja guma, sipanja šećera u gorivo, uništavanja imovine i sl. Također, Narcisi / Psihopate o svim „bivšima“ govore ružno i šire laži. Što znači da osoba koju danas „diže u nebesa“ u budućnosti će biti okarakterizirana kao „luda, nesnošljiva, depresivna, agresivna, gruba, sebična...“, u najmanju ruku. S obzirom da „izvrću istinu“, vrlo je vjerojatno da će okrenuti priču i od žrtve napraviti agresora a sebe prikazati kao žrtvu. Barem je tako moj bivši meni prezentirao svoj odnos s bivšom ženom, a vjerujem da na isti način i mene blati.


Kako odmah prepoznati Narcisa / Psihopatu?

Mislim da je ovo pitanje za milijun dolara. Zapravo, nije problem prepoznati obilježja, jednom kada znate sve o ovoj devijaciji (a to je moguće ako ste ju i doživjeli), ali se teško oduprijeti. Svi, uključujući i mene, osjete da „nešto nije u redu“ od prvog susreta, ali ostaju kao paralizirani, hipnotizirani i kasnije je već kasno.

Najlakše je prepoznati da je osoba previše srdačna, izjavljuje ljubav prebrzo, barata velikim izjavama o velikoj, sudbonosnoj ljubavi, o budućnosti i bliskosti! Dakle, odrasla normalna osoba nikada neće izjaviti ljubav prvog dana, niti će govoriti o bliskosti osobi koju niti ne poznaje. Bliskost se između dvije osobe razvija vremenom, povjerenjem, sigurnošću, ugodom...sve ono što kod Narcisa i Psihopata izostaje. U početku se on kao voli povjeravati, ipak vas ništa ne ispituje izravno. Uvijek je on žrtva nepravde (na poslu, u obitelji, među prijateljima).

Nadalje, Narcisi / Psihopate jako brzo djeluju, njima se žuri. Od nekoliko sam osoba čula sljedeće – „Nisam se ni snašla, već sam bila trudna“ ili „Odmah je htio da živimo zajedno“. To svakako nije „normalno“.

Zatim, ako vas zatrpava porukama – sms, messanger , viber, whatsup, i sl. Eh, sad, što bi to značilo? Pa po meni – ako pošalje više od 10 – 20 poruka tijekom dana (od jutra do večeri) stalno dajući na znanje da je prisutan. Teško je definirati brojkom, ali normalna osoba će radije nazvati, pitati kako ste, što ste radili i sl. Narcis / Psihopat će radije slati poruke. Te poruke ćete često morati dešifrirati, on u tome uživa.

Mene je on od prvog dana odmah u razgovoru oslovljavao imenom, kao da mi je davao na značenju, započinjao bi rečenice mojim imenom. Ipak, nikada me ništa nije pitao, ništa ga o meni nije zanimalo, ni gdje sam, ni kako sam. Razgovor se uglavnom svodi na monolog: ja, ja, ja, ja....i samo ja.

Jedno veliko obilježje je da o svim drugim ljudima oni govore ružno – o svojoj obitelji, prijateljima, poznatim i nepoznatim osobama, sve kritiziraju, omalovažavaju, izruguju.

Ako osjetite, a ne znate zašto, nelagodu u stomaku, radije se odmaknite, ne javljajte mu se par dana, usporite vezu, ne odgovarajte na postavljenu dinamiku, a ako je potrebno, raspitajte se o njemu u međuvremenu. Postoji stara engleska izreka – „if it looks too good to be truth, it usually is“. Znači, ne postoji Mr Perfect, a ako netko izgleda tako, onda je vjerojatno lažan.

Broj komentara: 11:

  1. Pozdrav, ja imam dilemu jer sam imala slucaj s naznakama ovakvog ponasanja, ali ne mogu rec da se u potpunosti preklapa. Na pocetku veze je bilo sve dobro, slagali smo se, ali nije bilo dizanja u nebesa i zanesenosti ni s moje ni s njegove strane. Onda, vrlo brzo su pocele kritike na racun mog karaktera i mojih reakcija koje njega nisu ispunjavale i zbog kojih nije nikad nazvao to sto smo mi imali vezom (iako smo se svakodnevno culi i vidjali tih par mjeseci). Pitanja kao sto su “zasto nisi napravila ovako ili onako”, “zasto ti nije doslo da napravis ovo”, su bila sve cesca. Sve cesce su susreti zavrsavali s njegovim prigovorima i kritiziranjem koji su dovodili do svadja. Nekako sam s vremenom pocela hodati kao po jajima jer sam se bojala njegove reakcije. Ne mogu reci da je to bilo stalno, kliknili smo na nekoj razini i imali dobru spiku, smisao za humor, lijepe trenutke, provodjenje vremena, on je bio pazljiv i bila sam prioritet u njegovom zivotu. Plus oboje imamo 35, zelimo isto u zivotu, obitelj, djecu...
    Ali on kao da nikad nije bio miran nego bi uvijek nesto nasao za prigovorit plus sta je extra osjetljiv na racun sebe (nista mu se ne moze reci bez da se ne uvrijedi).
    On ima idealiziranu sliku i ocekivanja od ljubavi i partnera, a ja sam malo racionalnija i prizemljenija jer mislim da ljubav nije zaludjenost i zanesenost nego nesto puno dublje i trajnije.
    Nakon par mjeseci, jedna je zesca svadja presudila i rastali smo se.
    Meni tek sad dolazi u svijest pitanje jesam imala posla s narcisom/manipulatorom? Ili mi s razlicitim karakterima jednostavno nismo bili jedno za drugo iako smo oboje htjeli da to uspije?
    Oprostite na malo duzem postu :)
    Veliki pozdrav svima i hvala sto pisete o ovome...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Draga Anonimna, teško mi je odgovoriti da li je on Narcis, premalo ste informacija dali. Pročitajte prvih nekoliko članaka iz ožujka 2017., gdje sam detaljnije opisala obilježja. Ne mora imati sva obilježja, ali većinu da. Ipak, sve osobe koje su bile s Narcisom / Psihopatom su osjetile da nešto nije u redu. Bombardiranje ljubavlju na početku se svodi na to da vam se ta osoba stalno javlja - jako vole poruke, tako da stječete dojam da on stalno misli na vas. Prva stvar ujutro je njegova poruka i tako sve do kasno u noć. Također, Narcisi vole izigravati žrtvu, stalno je on žrtva neke nepravde u obitelji, na poslu. 90% vaših razgovora se svodi na njegovu priču koju ne možete usmjeriti u drugom pravcu i jako ružno priča o drugim osobama (rođacima, prijateljima, kolegama s posla). On je u centru pažnje. Kad to razdoblje prođe, onda ste ušli u "zonu sumraka" - on se prestaje javljati, jednostavno nestane, postane nedostupan i ne pruža objašnjenje. Onda počne pričati o drugim osobama, uvijek je s nekim ili nečim zaokupljen. Uglavnom s visoka i s podsmijehom kritizira, kao u šali, a zapravo se izriguje. Često osoba u vezi "hoda po jajima da ga ne uznemiri". On stalno proizvodi dramu - ne podnosi kritiku. Odjednom ne poznajete tu osobu. Obično voli puno vremena provoditi na internetu jer na taj način "vreba" i izabire. Ne znam da li sam pomogla. U svakom slučaju, ako je bio to što slutite, ne osvrćite se, jer doživjeli biste pakao kao većina nas. Ako je on samo "težak tip", opet - bolje što ste ga se riješili. Da ste bili u vezi s Narcisom, kasnije biste bili traumatizirani - stalno bi vam se javljali flashbackovi razgovora. Da, zaboravila sam reči - Narcisi jako puno lažu, s vremenom biste otkrili da je njihov svijet satkan od izvrtanja istine i laži (otprilike 95% njihove priče nije istina). Puno pozdrava.

      Izbriši
  2. U knjizi "Moralno zlostavljanje" Marie-France Hirigoyen, autorica, inače psihijatar, psihoanalitičar i obiteljski psihoterapeut, izvrsno opisuje narcizam i psihičko zlostavljanje. Knjiga je na prevedena na hrvatski jezik. Preporučam

    OdgovoriIzbriši
  3. Svjesni su svega i rade to namjerno. Moj mi je Narcis znao reći da sam smiješna, jadna itd. kad se opravdavam, nastojim shvatiti njegovo baljezganje pa postavljam pitanja, tumačim svoje viđenje situacije...svijesni su svega što rade i briga ih za druge.

    OdgovoriIzbriši
  4. Citala sam o narcistickom besu. Mislim da ga nisam iskusila bas u ekstremima. Sem jedne situacije mozda kada je bio neki bezazlen problem i pitala sam ga kako i sta, bila sam uporna, on je cutao i nije hteo da razgovara. Rekla sam mu da parovi moraju da resavaju probleme u dvoje, morala sam najosnovnije stvari da objasnjavam. Od tolikog mog ispitivanja, a ja sam samo zelela da lepo razgovaramo, on je pukao i rekao "Nemoj da mi dosadjujes i da me smaras!"tonom koji prvi put cujem. Posle toga nisam smela da pisnem, samo sam se povlacila, nisam mu se suprotstavila. Da bi se kasnije kao pomirili i primirili. Gde vec za pola sata u drustvu ja sam bila nervozna zbog dogadjaja koji se odigrao pre toga a on je vidno zabavljao drustvo svojim baljezgarijama. Videla bih ljutnju u njegovim ocima i kao da je pozeleo da me nema. Ali ne sad neke izlive besa i agresije. Ali me je mnogo perfidno indirektno psihicki maltretirao. Ili uvek kad bih ja mozda kao prekorila a to bi bio obican normalan razgovor ili neka mininalna kritika on bi me zbunjeno gledao, negodovao i vesto izbegavao pricu i vrteo nesto da na kraju ne znas sta je rekao.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Dobro je što to nisi doživjela, sledilo bi ti krv u žilama i pokazalo nešto stvarno neljudsko, životinjsko u njemu. Ja sam prvi put bila svjedok njegovog bijesa prema majci. Provela sam vikend kod njega, bila je subota popodne. Izležavali smo se, nakon čišćenja njegove kuće (što je bio i razlog da me pozove), zvonio je telefon. Njegova 77 god stara mama ga je zvala na ručak u nedjelju. On je kao životinja urlikao na nju da nije sam i da mu ne dosađuje. Ja sam bila u šoku. Istog trena kad je spustio telefon, rekao je potpuno normalnim glasom - to je stara, zove na ručak. To mi je bio još veći šok. Ni dva tjedna kasnije, i ja sam dobila vrlo slično urlikanje telefonom, da sam se rasplakala. Inače baš nisam krhka osoba. A, doživjela sam i treći, najjači izljev i to je jedna odvratna epizoda bila da ga od tog trenutka ne doživljavam kao ljudsko biće i kakvu god ljubav osjećala prema njemu, tog trenutka, s tim urlikanjem i ta je ljubav umrla. To je toliko mučno i mračno, kao da sam i ja bila s neke druge strane, vidjela svu grozotu, zlo koje mi je do tada bilo nepojmljivo. Bilo je manjih epizoda bijesa pod kontrolom, rekla bih. I bojala sam ga se nakon prekida, nekih 10ak mjeseci, osjećala sam strah, neopisiv, neobjašnjiv strah od njega. No, sada, ne da ga se ne bojim, nego se mogu šaliti na ovu temu, šalim se i na svoj račun, ono - mene ni psihopata nije mogao srediti. A, šalim se i na njegov račun, i to mogu.

      Izbriši
    2. Vi ste dostigli vrh cim sada sa olaksanjem pricate o tome. I svaka cast. Vreme ipak ucini svoje, iako sada sa ove tacke izgleda zaista nedostizno.

      Izbriši
    3. Nisam se htjela predati, imam neki prkos u sebi, zato sam se borila da mi to ne obilježi život, a i da ne postanem ogorčena žena. Može se. U kakvom sam ja stanju nakon prekida bila, zapravo, jednako kao i svi drugi. A, dosta se šalim na tu temu, ako nešto slučajno i čujem o njemu, toliko je predvidiv, školski tip psihopate, ali vrag je što kod hrpe ljude prepoznajem obilježja. Neki dan mi je prijatelj rekao na moj komentar za jednu osobu - tebi su svi sada psihopate. Nisu svi, ali ih "vidim" posvuda. I ni blizu takvih ljudi ne idem.

      Izbriši
  5. Tacno tako. Nakon ove cele situacije i citanja svega i svacega, mogu nabrojati barem pet ljudi iz mog bliskog okruzenja sa tim obelezjima. Sa njima se nikad nisam ni slagala, bila sam na distanci, znala sam da mi nesto smeta a sad znam i sta. Potpuno drugaciji mozgovi.

    OdgovoriIzbriši
  6. Moj N me nije volio zvati, niti je htio da ja njega zovem,ali bi bas tako kako si rekla , zatrpavao bih me porukama. Po cjeli dan je bio prisutan. Izjavio mi je ljubav nakon samo 3 druzenja i cak poceo plakat kad je to govorio. Ja sam bila zatecena i nisam mu nista na to rekla. To je zaista znak za uzbunu. Cesto je isticao kako je on vjerna dusa i kao vjernost mu je prva na listi . I to je lagao... znao bi reci da je drugaciji nego drugi muskarci , ali da on ima ono nesto sta nitko od tih drugih muskaraca nema. Stvarno se mogu vrhunski prodat na pocetku veze, ali da nesto nestima covjek osjeti jako brzo,ali mi taj osjecaj ignoriramo. To je skola koju sam skupa platila , ali nadam se da cu s vremenom jos vise ojacati i probavit svo zlostavljanje koje mi je napravio.

    OdgovoriIzbriši
  7. Ovo da oni nikada ne varaju sam i ja čula. Znači osobi kojoj se to podrazumijeva neće ni spominjati, čim nešto naglašavaju, nikad nisam udario ženu, ja nikada ne varam, to je razlog za uzbunu. To je neko moje iskustvo. A ovo što je Angie napisala je da u biti saznanjima lakše vidiš te poremetnje, i to je neminovno, drugim ljudima to može biti naporno, ali možda se može nekada i prešutuiti. Ja sam kao papagaj svima objašnjavala o narcisima, htjela sam da svi znaju. Čak sam i narcisima pričala o narcisima, rekla sam jednom ti imaš to i to sigurna sam 99 posto, nakon par dana poznanstva, ali leptir je opet otišao na svijeću. Generalno većinu ljudi to ne zanima, jednostavno neke žene kažu on je takav i takav i ne zanima ih dubina. Makar su ipak počele koristiti više tu terminologiju. Što se tiče nekih ženskih prijateljstava koja su pukla, kad sam čitala o narcisima koji su mi naštetili, našla sam objašnjena i za te neke "prijateljice". Složio se mozaik. Umijeće je ne dopustiti tim ljudima da te uvuku u svoju mrežu, a opet je i do nas koliko imamo samopoštovanja. Na neki način šta nam se desilo nije dobro, ni loše, jednostavno je tako i treba raditi na svojim pukotinama. Težak je to posao, svjesna sam toga, da mi žene koje smo privukle takve imamo težak posao za odraditi. Treba to prihvatiti i primiti se posla. Osvještavati se u svakom pogledu.

    OdgovoriIzbriši

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.