Nedina priča

Neda je jedna od čitateljica bloga koja mi se obratila sa željom da ispriča svoju priču.

U trenutku kada upoznajem I. imala sam 35 godina, sina od 7 godina i brak iza sebe. Živim i odgajam svog sina sama, već 6 godina, u malom gradu. Visokoobrazovana sam i potječem iz srednje klase. Nakon razvoda nisam imala ozbiljniju vezu, tek nekoliko površnih i kratkotrajnih flertova. Empatična sam, ali hrabra, imam svoj stav, ne plašim se samoće i teže pokazujem emocije, tolerantna i lojalna.

Njega upoznajem početkom prošle godine preko zajedničke prijateljice, jer svi potječemo iz istog mjesta, iako je on 10-ak godina stariji od mene i živi u drugom gradu. I on je visokoobrazovan, dapače, ima završen doktorski studij. On potječe iz obrazovane i imućne obitelji, majka je bila dominantna i karijerna žena. U trenutku našeg upoznavanja I. je u postupku razvoda od supruge s kojom je živio 10-ak godina, ali nisu imali dijete. Ne žive zajedno gotovo godinu dana. Njegova je supruga imala kćer od 20 godina iz prethodne veze. Sve to saznajem od njega.

Sve je počelo flertom, neobaveznim provodom i zajedno provedenom noći. Nisam željela ni očekivala više. Dapače, već je prvu večer imao jedan manji ispad. Međutim, on mi piše, ja uzvraćam…i tako to krene. Oboje imamo malo uvrnut smisao za humor i zabavna su mi ta naša dopisivanja. Kad je sljedeći put došao u naš grad, javio mi se i počeli smo se viđati vikendima, uz puno zabave i smijeha. Opuštam se, sve mi djeluje prirodno i osjećam se kao da ga poznajem cijeli život.

Nakon jedno mjesec dana veze, njegova priča je nekako drugačija. Govori mi o pastorci koja mu se nabacuje i koja je ostala živjeti s njim a ne s majkom. Djevojka se iseljava tih dana. Nadalje, primijećujem da koristi riječi koje ja koristim, moju dikciju, kopira čak i moje pokrete, sve. Nismo mnogo izlazili jer ja sam tražila novi posao, a on nije imao stalno zaposlenje, radio je na nekim projektima ali nije bio u radnom odnosu.

Tada mi govori kako bi bilo dobro da imam još jedno dijete, da moj sin ima društvo. Nisam bila previše oduševljena tom idejom i to sam mu i rekla. Tada njegov interes za mog sina prestaje, čak ni ne pita za njega i ne želi doći ni na kavu ako je on kod kuće. Nakon jedne takve njegove hladne reakcije, ja sam se uvrijedila, na što mi on odgovori da on ne želi djecu miješati u naš odnos, da nije trenutno spreman na vezu, ali tko zna što će biti između nas. Osjećala sam se loše jer sam uopće potezala pitanje zašto ne želi navratiti kod mene.

Stoga od tada ja češće odlazim njemu u posjet, vikendima, jer živimo u različitim gradovima. U početku bi me dočekivao s veseljem, kuhao…ali polako njegov entuzijazam splašnjava i odjednom ja brinem o njemu i tetošim ga. Htio je da se vikendima češće viđamo pa sam bila rastrzana jer sam ostavljala sina roditeljima. Tijekom tjedna komuniciramo telefonom, nekada me zvao i više 10-aka puta na dan, što me iscrpljuje i smeta mi. Osjećam se kao da me izvlači iz mog života, za koji imam sve manje vremena. Tu i tamo on pokazuje kao interes za mog sina, ali istovremeno i ljubomoru ako ga sama spomenem i kad provodim vrijeme s njim. Osjećam gotovo dječju ljubomoru s njegove strane.

Nakon otprilike 4 mjeseca veze, počinje igra toplo-hladno. On više nije opušten i pokazuje bijes prema svima i svačemu – prema vozačima u prometu, šalterskim službenicima, majstoru za auto. Guše me njegove priče. Ako se pobunim, onda mi prebacuje da ga ne podržavam. Istovremeno, njegovi zahtjevi postaju sve veći, traži da obavljam stvari za njega i činim mu usluge. Ako ja pružim otpor, svađamo se, ali kasnije se on ponaša kao da se ništa nije dogodilo. Razgovor koji mu se ne sviđa, izbjegava ili ga prekida. Koristi moja poznanstva gdje stigne. Jednom je rekao da su mu svađe sa mnom „zabavan sociološki fenomen, a da bi mu drugačije bilo dosadno“.

Stalno nešto planira, zajedničke izlaske ili putovanja ali ništa od toga se ne ostvaruje.

U međuvremenu se i on zapošljava i uskoro slušam o kolegama neradnicima, ali već nakon nekoliko mjeseci njegov posao visi o koncu jer neredovito odlazi u ured.

Njegovo hirovito raspoloženje postaje sve gore i gore, a jedne večeri nakon podosta alkohola, u potpuno obeznanjenom stanju on me zove „mama“.

Nekako u to vrijeme, idemo zajedno na more. Tada prvi put svjedočim njegovim ispadima lupanja i bacanja stvari. Također, seks postaje grublji. Samo-sažaljeva se i ja to tumačim teškim razvodom, koji je u tijeku, njegovim premorom i višestrukim poslovima koje obavlja. Na moru fotografira samo sebe, ne i nas. Mene kao i da ne primjećuje.

Nakon povratka, odlazi na službeni put. Tada ulazimo u fazu: zbližavanje i pokazivanje nježnosti prema meni u opijenim stanjima – hladnoća i sebičnost ako ja reagiram – ponovni kontakt kao da se ništa nije dogodilo – ponovno zbližavanje i tako u krug. Dinamika je takva da je zbližavanje sve dublje, a svađe su sve blaže ako ja ne reagiram. Sve sam rjeđe reagirala jer sam oguglala.

Tako smo dočekali i jesen. Sada inzistira da ga pratim na svim događanjima i u društvima. Primijećujem da nema prijatelja. Primjećujem da voli mjesta gdje može besplatno jesti. U dugovima je i rijetko me je počastio, iako vidim da ispunjava svoje želje i hirove. U odnosu prema drugim ljudima vidim da ne bježi od fizičkog kontakta (grljenje npr.), dok mu u odnosu sa mnom ono služi kao nagrada kad je izuzetno zadovoljan mojim ponašanjem ili ako predosjeti da se udaljavam. Tada me opsjeda sitnicama, zove i kad treba kupiti kruh, ako treba neku banalnu odluku donijeti, dvoumi se kao dijete.

Viđamo se vikendima, ali opet se zatvara u kuću, ne izlazimo nigdje. Doslovno provodimo vrijeme sjedeći kod njega u stanu. Jednom prilikom je imao agresivan ispad, polomio je ladicu ormara jer se zaglavila. Kad sam reagirala na to, prijetio je da će me prebiti, ali nakon prijetnje je otišao na spavanje. Ja to tumačim teškim razvodom, pružam mu nježnost koju on prihvaća. Sljedećeg dana u javnosti pokazuje i on, prvi put, nježnost prema meni, ali pod utjecajem alkohola. Ipak, ta nježnost se nastavlja i kod kuće, sve dok smo fizički zajedno. Putovali smo skupa u moj grad, zatim se on vraćao nazad i putovao u inozemstvo, sam, taman oko Nove Godine.  Zove me svakodnevno, čak i sluša o problemu koji sam trenutno imala.

Po povratku, početkom siječnja, ja ga posjećujem i ponovno počinje cirkus i igra sebičnosti. Ja se više ni ne svađam, odlučujem da odlazim. On to, valjda, osjeća i pokazuje nježnost fizički i u seksu. Počinje igrati rulet s nezaštićenim seksualnim odnosima, iako je par mjeseci ranije napravio scenu kad sam se pobojala da sam trudna.

.

Početkom veljače, ja jednostavno pucam po šavovima, govorim mu da mi smeta što mu smeta moje dijete, da mi smeta što zbog njega treba da me je sramota jer želim normalne stvari. On je kao odsutan, ljut na svoju mamu, pa ne očekuje ovakav „tretman“ od mene i kaže da je bolje da se ne viđamo neko vrijeme i odlazi.

Ja se slamam od svega što mu nikada nisam rekla i šaljem mu poruku u kojoj mu pišem sta ja sve želim od našeg odnosa, pišem sve što mi je na duši. On me ignorira.

Javlja se nakon tjedan dana slikom iz inozemstva, jer je tamo. Sada ja ne reagiram.

Nakon sljedećih tjedan dana on zove jer je vikend i dolazi kući i pita da li se vidimo. Ja sam u totalnom šoku. Pustim ga da dođe jer sam znatiželjna što on želi nakon svega. Dolazi i ponaša se kao da se ništa nije dogodilo. Pogađa ga jedino što nema njegovog ručnika u kupaonici i govori da mene moj kod njega čeka. Inicira seks, a ja ga pitam da li se šali.

On me gleda zbunjeno, nije mu jasno u čemu je problem. Ne sjeća da smo se loše razišli, poruku nije pročitao, samo manji dio i misli da je lijepa.?!

Pita me što ja očekujem? Tjeram ga da pročita poruku na glas, preda mnom. Počinje da se brani, da zna da ga volim, da to kod njega izaziva obvezu jer on ne osjeća isto, a i rekao mi je da trenutno ne može imati vezu, što mu ja ukazujem da to više nije trenutno.

Tada kao da se boji mog odlaska, počinje se boriti, vrti priču u krug, svaki put drugačije, ubjeđuje me 3-4 h: nismo u vezi, ali jesmo u vezi, jer to je ono što bih ja htjela?! Lijepo nam je ovako, zašto ne bismo još 3-4 godine tako, ali on sumnja da će biti išta. Možda hoće, ali on zna da neće jer ne može sa mnom do kraja života, ali ipak mu je super?! Nije da mu nije stalo, ali ne toliko, pa onda me čak i voli. Pa što ja hoću, eto ako baš hoću drugo dijete, može drugo dijete, on će pomoći, viđat će dijete?! Ne može on opet kroz brak. Ustvari, smeta mu moje dijete, da nemam dijete vjerojatno bi mogao, on ne može opet odgajati tuđe dijete, a možda i bi mogao. Ili ne bi?!

Upada u konfuziju izjava, više ne zna ni što priča, ali me uporno ubjeđuje u nešto. Nudi sva moguća rješenja, sve jedno nebuloznije od drugog i da mogu da se javim kad god hoću i da možemo da se družimo i da želi da budemo u kontaktu do kraja života bilo kako. Ja šutim. Na kraju skoro da plače, ali ne može fizički izdržati bez sna, grli me i odlazi.

Nakon pola sata, šalje mi poruku da je našao slušalice koje je prije toga izgubio.

Ja mu ujutro šaljem poruku da je najbolje da se ne čujemo i ne vidimo. Prvi put, ne pravi se lud i ne ignorira, šalje mi podugačku poruku kako sam sjajna osoba, želi mi lijep život, hoće da ostanemo u kontaktu, šalje poljupce. Ja mu šaljem kratku poruku i poljupce. I on se prestaje javljati. The end, za sada.