srijeda, 2. svibnja 2018.

"Moj kralj" (Mon Roi) – prikaz filma


Kako to već biva, zavaljena na trosjedu, s daljinskim u ruci i dok misli mi vrludaju, naletim slučajno na film i prepoznam Vincent Cassela (meni sexi i dobar glumac), te odlučih u nedostatku drugih intrigantnijih sadržaja, pogledati o čemu je riječ. Tako da sam propustila prvih 10-ak minuta filma. Ali, već u prvoj sceni vidjela sam grubi sex u kuhinji restorana, zatim u drugoj sceni neodoljivi Vincent govori Tony kako želi dijete s njom. Nešto me odmah štrecnulo. Na tren skrenem pažnju s filma i odem googleati Moj kralj iliti My king...međutim, svugdje opisuju film kao „dramu o turbulentnoj vezi“ Tony i Georgio-a. Gledam dalje...no, neću vam prepričavati sadržaj...ali nižu se scene...itekako poznate...prepoznajem triangulaciju, gaslighting, emotivno zlostavljanje...Odgledam film do kraja.

I bijah više nego ponosna na sebe, jer sam doslovno, nakon 3 minute posumnjala kako Georgio ima poremećaj osobnosti. Vincent Cassel toliko je uvjerljivo odglumio, da je meni veći dio filma „odvratan“, ali sam isto tako uspjevala predvidjeti Georgiove poteze, ali i kako će Tony reagirati. I to je poanta ovog našeg educiranja – da prepoznajemo signale i znakove upozorenja.

Na kraju odem zapravo google-ati i evo nekoliko informacija o filmu.

U francuskom izvorniku film Mon Roi snimljen je 2015. godine i bio je uvršten u službeni program filmskog festivala u Cannesu gdje je glavna glumica Emmanuelle Bercot dobila Zlatnu palmu za ulogu odvjetnice Tony, koja doživi nesreću na skijanju, i dok se nalazi na rehabilitaciji, pratimo kroz brojne flashbackove njenu vezu sa šarmantnim Georgiom, od početka...do kraja. Film je režirala Maiwenn, glumica i redateljica koja se kao vrlo mlada udala za Luc Bessona (sjećamo je se po ulozi plave Dive iz njegovog Petog elementa), ali ju je on ostavio radi Mile Jovovich. Maiwenn se drugi put udala za  Jean-Yves le Fur-a. Pišem to zato jer sam pročitala da je Maiwenn nekoliko godina pisala scenarij za film koji se, zapravo, temelji na njenoj vezi (i braku u trajanju 2 godine) s dotičnim Jean-Yvesom (negdje sam našla da je on francuski građevinski poduzetnik, a drugdje da je poznati francuski publicist, bit će da je i jedno i drugo), koji je između ostalog „hodao“ i s princezom Stephanie od Monaca ali i s poznatom danskom manekenkom Karen Mulder, koja je svojevremeno radi njega pokušala i samoubojstvo. U filmu postoji sporedni lik – bivša Georgeova djevojka – manekenka Agnes, koja isto tako u filmu, pokušava samoubojstvo – i s kojom on naveliko triangulira Tony, a koji se temelji upravo na Karen Mulder.

Iako nigdje, baš nigdje nisam naišla explicitno da je netko u prikazu ili kritici filma napisao kako je Georgio Narcis, u poremećaj osobnosti glavnog lika nema nikakve sumnje. Film je izuzetno vjerno prikazao brojne detalje svih faza veze, sve one sitne, podmukle, suptilne fragmente, ali i njenu transformaciju i borbu za očuvanje razuma. Znala sam da je film napravio netko tko je „preživio“ takvu vezu i to više nego odlično. A, niti naslov filma nije slučajan.