Trojanski konj – nastavak Petrine priče

Petra, hrabra mlada žena koja je prije nekoliko mjeseci podijelila s nama priču o „krvavom kirurgu“, poslala mi je sinoć poruku – „napisala sam novi tekst, za objavu na blogu, o tome što mi se događa“. U nastavku teksta ona opisuje kojim se metodama sve služi i na koje načine ju pokušava uznemiriti i s njom stupiti u kontakt njen bivši Narcis, nakon što je postavila čvrsti obrambeni zid („no contact“) njemu i njegovom uskom krugu pomagača. Angie.

„Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih, mnogo više! Mnogo više, samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri šute.“      
Meša Selimović

Nadam se da je tako kako kaže Meša i sigurna sam da je u pregledu tekstova bloga više od 40.000 puta, više onih dobrih ljudi koji međusobno pomažemo jedni drugima, a najmanje onih kojih se prepoznaju u ovom ponašanju. Hvala autorici bloga na svemu.

Prošlo je pet mjeseci od kada sam prestala biti ekstenzija Narcisovog krhkog ega, njegovog divljenja i prezira. Nakon što je Narcis osvojio i pobijedio tadašnji objekt ljubavi - mene, potražio je nekog novog tko mu osigurava novu dozu uzbuđenja i tko može podgrijavati i održavati njegov grandiozni lik. Nastavio je svoj „rat“ na novom terenu koji je pripremao dok smo mi još bili u vezi. Tako je moje mjesto zamijenila nova figura, novi objekt, nova djevojka koja je idealni kandidat za ulogu koju joj je namijenio.

Nije prošlo mnogo dana od našeg prekida, a moj se Narcis ponosno poput pauna šepurio na društvenim mrežama s „Novim izvorom“, jer oni su ljudi koji nikad ne nauče uspjeti sami. Ono što je zanimljivo, prijatelji njegovog „Novog izvora“ rade s njegovim bivšim djevojkama koje su ga odbile i ostavile. S jednom je bio u dugogodišnjoj vezi, a s drugom u kratkoj vezi, kao i sa mnom. Glavni naslov na njegovom Facebook profilu glasi: „Možda ne znam kako pobijediti, ali znam kako neću izgubiti.“

Iako sam toliko toga pročitala o njima, obogatila sam svoju osobnu knjižnicu s nekoliko knjiga koje sam pročitala više puta. Kada sam postavila NO CONTACT, prekinula sam kontakt i s njim i s njegovim najboljim prijateljem. Iako smo imali jako malo zajedničkih prijatelja i na sreću nije upoznao moje prijatelje, jer je veza trajala svega par mjeseci, on je nakon našeg prekida, na društvenim mrežama uporno nastojao dodavati moje najbolje prijatelje koji su ga redom odbijali, tako da  među nama nije bilo baš puno ljudi koji nas povezuju.  Međutim nije baš uvijek moguće izbjeći i otrovnu sredinu u kojoj Narcis cvijeta.

Što se počelo događati?! Počelo je preko društvenih mreža. Ali, nije se tu i zaustavilo.

Prvo mi se nenadano javio njegov najbolji prijatelj. On se potrudio napraviti profil na Instagramu i javio mi se dva mjeseca nakon našeg prekida s porukom „Sad sam čuo da niste više zajedno, a pošto si me blokirala samo da ti ovdje kažem da mi nisi dužna kavu.“ U pitanju je bila kava koju sam dugovala zbog jedne usluge koju sam obećala mjesecima ranije. Poruka je bila besmislena. Nisam reagirala, a i taj sam Profil odmah blokirala.

Nakon našeg prekida, zahtjevi za novim prijateljstvom na Facebook-u počeli su mi pristizati dnevno, čak i po dva do tri zahtjeva u istom danu. U pravilu, jedan zahtjev bude poslan noću, drugi tijekom dana. U posljednja dva mjeseca stiglo mi je, do danas, 27 zahtjeva za prijateljstvo od meni nepoznatih ljudi, za koje sumnjam da su, zapravo, lažni i da iza njih stoji upravo on. U devet godina koliko koristim Facebook nikada mi se to ranije nije događalo. Zanimljivo je da su profili tih osoba kreirani neposredno prije ili nekoliko dana prije slanja zahtjeva. S vremenom, ti su profili sve „bogatiji“ odnosno u trenutku kad primim zahtjev, ta osoba već ima nekoliko kontakta, a ponekad i nekog od mojih prijatelja (obično su to osobe koje prihvaćaju sve kontakte bez posebnog pravila, pa i osobe koje osobno nisu upoznali). Na taj način novo-kreirani profil djeluje uvjerljivije, ali se ipak dade zaključiti (po imenima, prezimenima, fotografijama ako ih bude) da osoba „nije stvarna“.

Naravno, ne prihvaćam niti jedan profil meni nepoznate osobe, a zanimljivo je da se tada, nakon nekoliko dana, ti profili gase. Rekla bih, kako su se mistično pojavili, tako su mistično i „isparili“.

Ipak, svaki sam profil pomnije pogledala, kako bih uočila obrazac razmišljanja ili prepoznala detalj. Tako je npr. jedan profil imao godinu njegova rođenja, a mjesto prebivališta je bilo mjesto od kuda je njegov „novi izvor“. Možda slučajnost, a možda i nije.

Jednog dana mi je pristigla  poruka od neizgrađenog profila pod imenom Tvoj obožavatelj –„Bok! Oprosti, opet ja... Inače mi se znamo. Znam da ćeš se naljutiti kada ti kažem tko sam, ali uvijek si mi u mislima. Znam da se sigurno još uvijek ljutiš i ne znam kako da ispravim jednu pogrešku...“

Istog trenutka sam blokirala tu osobu. Nisam reagirala. Nije me interesiralo tko je „Tvoj obožavatelj“.

Nakon upornih pokušaja i mojih još upornijih ignoriranja, drama se nastavila usred noći kada je netko punom snagom trubio ispred moje kuće, a kada smo se svi probudili, uključujući i susjede, auto je punim gasom odjurio. Sljedeću noć bila je repriza noćne trube, što se ponovilo još jednom za sat vremena.

Svog Narcisa nikad nisam dovela kući, niti je bio u blizini naše kuće, znao je samo odakle sam. Sljedeći dan, nakon glasnog trubljenja u noći, on se provezao svojim autom s „Novim izvorom“ kroz moju ulicu.

Inače živimo doista daleko jedno od drugog i kolika je slučajnost da se on baš sada slučajno ovdje vozi? Nekome sa strane može se učiniti kako sam preosjetljiva ili kako preuveličavam stvari. Ali, jesam li doista?

No, prodiranje moje „krtice“ nije završilo. Ono što me je danas posebno uzrujalo i potvrdilo njegovu prisutnost je pristigla anonimna telefonska prijava na mene mom poslodavcu. Iako je moj poslodavac to odbacio reagirajući banalnim upozorenjem, ujedno rekavši da ne brinem, nisam imala mira. Tijekom pauze, dok su ostali bili vani, uzela sam telefon i provjerila broj dolaznog poziva. Brzo sam ga zapisala na otrgnuti komadić papira i tresući se otišla provjeriti tj. usporediti s  blokiranim telefonskim brojevima njega i njegovog prijatelja. Nastavila sam se sve više tresti kada sam vidjela da broj s kojeg je stigla anonimna prijava odgovara jednom od tih dvaju brojeva. Dakle, ne umišljam.

Nisam reagirala. Još uvijek nisam reagirala i nadam se skorom prestanku uznemiravanja. Osjećam kako moj „Trojanski konj“ stoji tik pred vratima i traži prolaz svim snagama, a ja mu ne dopuštam da više ikad uđe na  moj teren i započne bilo kakav rat sa mnom.

Više od 40.000 pregleda

Dragi pratitelji, čitatelji bloga,

Jučer je ovaj blog prešao magičnu granicu od 40.000 pregleda. U samo nekoliko mjeseci brojka pročitanih tekstova se udvostručila. Ne znam da li bih se trebala radovati - jer što više čitamo, više učimo i prepoznajemo, a time se i više štitimo. Ali, s druge strane, tužno je - jer ima toliko ljudi, rekla bih normalnih ljudi, koji su doživjeli neki oblik emocionalne manipulacije ili se susreli s osobom koja ima poremećaj osobnosti.

Iako je blog pojednostavljeno naslovljen o Narcisima, zapravo pokriva širu temu poremećaja osobnosti u koje ubrajamo: antisocijalni poremećaj osobnosti, narcisoidni poremećaj osobnosti, granični poremećaj osobnosti (engl. borderline) i histrionski poremećaj osobnosti. Obilježja se međusobno preklapaju, a nerijetko naši Narcisi imaju obilježja dva, tri ili sva četiri poremećaja osobnosti. U popularnoj kulturi oni se nazivaju "sociopati" ili "psihopati", iako ih struka ne naziva tako "grubo". Potpuno nevažno kako ih nazvati. Ono što je važno je prepoznati, razumjeti, zaštiti se (što u najvećem broju slučajeva znači - pobjeći i prekinuti svaki kontakt, ako je ikako moguće). Ne brinite, niti stručnjaci - psihijatri, klinički psiholozi, psiholozi - nemaju jedinstveno mišljenje - kako, zašto, koliko su opasni. Nije riječ o bolesti, ne postoji jednostavna dijagnoza i jednostavna terapija. 

Riječ je o obrascu ponašanja koji se ponavlja u ciklusima, a to čini patologiju - profil - ono što mnogi kažu - kao da su "učili iz istog udžbenika". Riječ je o vještini "preživljavanja", najsličnijoj instinktivnim predatorskim vještinama. U emotivnim odnosima s tim osobama, koje ne prezaju ni od čega i nisu se u stanju emotivno vezati, nema partnerskog odnosa, uvijek je riječ o dominaciji, nastojanju pokoravanja i kontroli drugih osoba. Ako ste tip osobe koji "izvršava naredbe", možda će njihovo postupanje prema vama biti blaže, ali će iscrpljivanje duže trajati i s obzirom da svi oni obožavaju "dramu", na kraju će im dosaditi osoba koja čini baš sve za njih. Ako ste tip osobe koji ima izraženu intuiciju, bori se protiv tiranina, tada će oni imati veću potrebu da vama dominiraju, bit ćete im izazovni i neće prezati pokazati sav arsenal svojih vještina. 

Kako god bilo, oni se ne mijenjaju. I zato je uvijek stvarna odluka o prekidu začaranog kruga na onoj drugoj strani, na strani osobe koja se zatekne u njihovoj interesnoj zoni u nekom razdoblju života. Mi smo ti, vi ste ti, koji trebaju kazati - dosta, ja to ne želim i postaviti granicu. Osobe s poremećajem osobnosti su "kolekcionari" i ne prekidaju veze, ako vas jednom "dotaknu", smatraju vas svojim objektom, koji će privremeno odložiti, ostaviti da se na nj skuplja prašina ili će ga svako malo, iz dosade ili nekog drugog poriva, dohvatiti i poigravati se, kao s kakvom porculanskom figuricom. Vi ste ti koji odlučujete da li ćete ostatak života biti objekt - figurica na njegovoj polici ili želite živjeti život. 

Blog je iskustveni i pomogao mi je u jednom trenutku oporavka jer sam izbacivala iz sebe frustracije i činila nešto korisno. Ali, nije dovoljno samo pročitati ove tekstove, nećete se oporaviti samo tako. Ja sam puno radila na sebi, slušala sam svoju intuiciju, neke teme koje sam ovdje samo ovlaš dotakla, pročitala sam puno puta. Danas nije teško doći do informacija - od iskustvenih, poput ovog bloga - do vrlo stručnih. Puno knjiga se može preuzeti potpuno besplatno. Zato čitajte onoliko koliko vas "vuče" da shvatite. Ali, ni to nije dovoljno. Nužno je sagledati i svoju, našu ulogu u tom odnosu, a to je najteži dio, rekla bih. Jednom kad se vidimo u svoj svojoj ranjivosti, potrebno je popravljati ono što je bilo slabo. I to je najvredniji dio oporavka, taj rad na sebi. Nikada se nisam ovoliko bavila sobom. Rekla bih - uzimala sam sebe zdravo za gotovo. Više nije tako, i to zahvaljujući ovom iskustvu. Ja sam danas "poboljšana verzija sebe". I nastavljam i dalje raditi na sebi. Nemojte se bojati ni puta oporavka, ni onoga što ćete na tom putu naići. Sve je to život i doista je divno živjeti ga, suočiti se sa strahovima i ojačati. 

Što se statistike tiče, stvari stoje ovako: Ožujak 2018. je bio najčitaniji mjesec s preko 7.000 pregleda, ali u prosjeku posljednjih nekoliko mjeseci je više od 5.000 pregleda mjesečno. Dnevno je to između 100 i 500 pregleda. Više od polovice čitatelja je iz Hrvatske (20.438), a  zatim iz Srbije (8.069), Bosne (4.262), Njemačke, Makedonije itd. Neke su teme svaki dan iznova aktualne. Najviše ste čitali: Narcis u emotivnim vezama i braku (gotovo 4.000 pregleda), zatim Oporavak i Nakon prekida...

Iako sam blog počela pisati s puno osjećaja koji su me obuzimali, kao kad vas preplavi val tuge, nemoći, samoće, jada, emocije koje ste mi davali potiskivale su ih. Danas doživljavam ovaj blog kao jedno moćno mjesto puno optimizma i dobrih vibracija, mjesto na kojem nepoznati ljudi pomažu jedni drugima i to me čini vedrom i veselom. Kad netko od vas anonimnih dragih ljudi napiše - "dobro sam"- ili kad podijelite svoju priču, širite solidarnost i optimizam. Sve vas pozdravljam. 

Vaša Angie. 

Dora i Minotaur –prikaz knjige

“Ima li lijeka od Picassa? - pitala sam se nakon tog zadnjeg susreta. Nema, sve dok se osjećam kao ovisnica. Bilo je milijun razloga da napokon shvatim kako drugo i nisam trebala očekivati, da moram naučiti zadržati distancu. Nitko nije bio pošteđen njegove okrutnosti.”

Henriette Theodora Markovitch iliti umjetničkog imena Dora Maar, bila je veoma talentirana fotografkinja, u doba procvata nadrealizma. Otac joj je bio Hrvat, iz Siska, kojeg su želja za boljim životom i ambicija odvele do Pariza i Argentine. Majka joj je bila Francuskinja. Dora je govorila tečno hrvatski jezik, ali rijetko, uglavnom samo s ocem. Doživjela je 90 godina i sahranjena je u predgrađu Pariza.

U najtežim trenucima života, nakon otpuštanja iz psihijatrijske ustanove, gdje ju je smjestio Picasso i gdje su je tada liječili zabranjenim elektrošokovima, te nakon psihoterapije, Dora piše “svoju priču” o toksičnoj sedmogodišnjoj vezi s Picassom, u malu crnu bilježnicu, ljubičastom tintom na tečnom hrvatskom jeziku. Bilježnica je kao dio njene ostavštine prodana na dražbi, dvije godine nakon Dorine smrti, točnije 1999., a nakon smrti prvog kupca dospijeva u ruke anonimnog vlasnika iz Rijeke. Taj je čovjek, pod uvjetom da ostane javnosti nepoznat, kontaktirao našu poznatu književnicu i publicisticu Slavenku Drakulić, rodom također Riječanku i ženu koja je već pisala o teškim temama, kao što su fizička bol, patnja i trauma, te joj povjerio na „književnu obradu“ Dorine zapise. Slavenka je zapravo “priredila” Dorinu priču i tako je nastao roman “Dora i Minotaur”.

Inače, Dora i Minotaur naziv je poznate slike koju je Picasso naslikao još 1936. godine na samom početku ljubavne veze s Dorom. Pogledajte i tu čuvenu sliku i bit će vam sve jasno.

Ne želim prepričavati sadržaj knjige koju sam doslovno “progutala” u jednom dahu, kako ne bih pokvarila užitak čitanja i otkrivanja i prepoznavanja svakome od vas. Ali, čitajući sam se naježila pa čak i zaplakala radi Dore, te hrabre i nevjerojatno zanimljive žene koju je Picasso etiketirao kao “ženu koja plače”, slikajući njeno izobličeno lice i perfidno se izrugujući njenim emotivnim reakcijama na njegovo sadističko ponašanje.

Ono što me je u ovoj knjizi oduševilo je Dorina analiza Picassa – Narcisa – Psihopate, u ono doba, kada nije bilo interneta, kada je Picasso smatran samim vrhovnim božanstvom koji uživa svjetsku slavu, kada medicina nije imala pojma što je to Narcisoidni poremećaj osobnosti niti je Psihopatija bila definirana obilježjima. Do najmanjeg detalja je prepoznala njegovu izopačenu narav. Mene su posebno “štrecnuli” neki detalji koje čak nisam opisala niti na blogu, a podijelila sam ih tek kroz razgovor s nekolicinom vas, primjerice da je moj N bio “kolekcionar svega i svačega – drngoladi, što bi se reklo” – a identično je to radio i “veliki Picasso”, zatim kako je proždrljivo jeo, kao kakav predator i rezao gotovo sirovi odrezak ili kako sam, u određenom trenutku, bila frustrirana zbog nemogućnosti razgovora s njim o suštini “problema” te sam osjećala “ljubomoru” čak i na njegovog psa ili školskog podvornika, o kojima je nadugačko i naširoko razglabao – isto tako je i Picasso frustrirao Doru, ali i ostale “svoje žene” posvećujući više pažnje svom psu nego njima.

Nastavno na nedavni tekst o tome kad Narcis ima novu ljubav, Olga, nekadašnja popularna balerina i tadašnja Picassova zakonita žena, od koje se nije želio razvesti da ne bi morao dijeliti imovinu, iako je i Theresi i Dori i Francois govorio drugačije, zaustavila je jednog jutra Doru i pokušala je upozoriti:

„Gospođice, gospođice, nemojte ići tamo! On nije dobar čovjek, poznajem ga. Pogledajte samo što je napravio od mene, prosjakinju, luđakinju, izgubljenu staricu. Zar mislite da ćete vi bolje proći? Zašto to mislite? Znam, samo zato što ste mladi. Ali vjerujte mi, naći će on još mlađu, on živi od nas žena, on se nama hrani!“

Dora je pomislila – luđakinja. Ali, 20-ak godina kasnije, u svoju crnu bilježnicu, zapisala je sljedeće: “Zašto jedna drugu ne slušamo, zašto jedna drugoj ne vjerujemo? Zato što svaka od nas misli kako je upravo ona prava, kako je ona ta koja će ga promijeniti.”

Tu ću sada stati. Želim vam ugodno čitanje. A, ja znam da će moj sljedeći posjet Parizu na programu naći i odlazak na Dorin grob. Barem toliko mogu učiniti za nju.

Knjigu možete “skinuti” na ovom linku:

http://www.skripta.info/wp-content/uploads/2017/02/Slavenka-Drakulic-Dora-i-Minotaur.pdf

Odgovor na pitanje – kad je žena Narcis

Nedavno je, putem obrasca za kontakt, pristiglo pitanje „A, šta se radi kad je žena Narcis?“

Blog je pisan temeljem osobnog iskustva iz veze s muškarcem, ono što sam doživjela, proživjela i preživjela s njim, te je stoga Narcis u mojim tekstovima muškarac.

Međutim, sve što vrijedi za muškarca Narcisa, vrijedi i za ženu Narcisu. Naime, ako je riječ o istom poremećaju osobnosti, onda je obrazac njihova ponašanja isti. Naravno, uzmite u obzir varijacije i različitosti jer je riječ o ženi.

Nakon spoznaja do kojih sam došla, na samom početku otkrivanja ovog „mračnog svijeta“, razmišljala sam da li poznajem još neku osobu koja ima takva obilježja. I prvo mi je na pamet pala jedna žena, koju sam ovlaš poznavala, iz poslovnog svijeta u kojem se krećem. Susrela sam se s njom samo nekoliko puta i iako me je s njom upoznala osoba s kojom se i privatno družim i u koju imam povjerenja, imala sam vrlo neugodan osjećaj već pri prvom susretu i nisam joj vjerovala. Nisam se dobro osjećala u tom društvu, a i put me je odveo dalje, tako da nemam mnogo osobnog iskustva s njom. Kasnije sam od različitih ljudi čula razne priče koje mi tada nisu imale puno smisla, ali su ih pričali normalni, ozbiljni ljudi i nema razloga da im ne vjerujem. Danas s ovim što znam, potpuno sam sigurna da ta žena (direktorica je jedne tvrtke u državnom vlasništvu) ima obilježja sociopate i Narcisa.

Drugo ne znam što bih odgovorila jer je pitanje postavljeno jako općenito. Dakle, nema razlike u obrascu ponašanja – i žena itekako može imati obilježja Narcisa / Sociopate / Borderline i bombardira ljubavlju, manipulira, izvrće istinu, ignorira, uzdiže u nebesa, omalovažava...sve po istom modelu. Uostalom, nekoliko je muškaraca već komentiralo svoja iskustva sa ženom Narcisom, na ovom blogu. Možda mogu, ako žele, pojasniti ili dopuniti moj kratki odgovor.

Narcis ima novu ljubav

Moram priznati kako je jako neobično pisati na temu emocionalne manipulacije nakon ovoliko vremena. Lakše je, jer više nisam emotivno uključena, ne boli me, s odmakom mogu puno racionalnije objasniti čak i svoje osjećaje, a srce je lagano kao pero. Ali, teže je, jer me tema, zapravo, više i ne dotiče, ne zanima me, odmakla sam se i vratila svom starom životu, što je i bio moj cilj.

No, nekako, iz brojnih komentara primjećujem da je svima, a i meni je tako bilo barem jednim dijelom oporavka, teško prihvatiti i gledati kako On (ili Ona) nastavlja dalje, punom parom, kao da ništa između nas nije bilo, kao da nikada nismo postojali i kao da je sve samo igra. Zapravo je sve baš tako kako sam i napisala. „Mi“ kao par i nismo postojali i sve je bila samo igra, s njegove strane.

Za osobu koja je doživjela prekid s nekim tko ima devijantnu osobnost, bilo da je riječ o Narcisu, Sociopati, Psihopati ili „Borderline“ ili kombinaciju nekoliko poremećaja, a što je i najčešći slučaj, već sama veza je teška i traumatična, a prekid u prvi tren samo pojačava mučne osjećaje. Neki dan je jedna osoba komentirala – „preteško je“. To je istina.

Borite se s hrpom osjećaja, od kojih niti jedan nije lijep ili pozitivan. Osjećate se poniženo, jadno, iskorišteno, izvarano, prljavo. Osjećate se kao da je vaš svijet stao. A, svi ostale žive. On „živi“, grabi dalje, ima novu „'jubav“ i besramno ponosno to pokazuje, ne srami se. Pitate se kako je mogao tako brzo krenuti dalje? Mogao je. On nije uopće bio emotivno vezan. Sjećate se kako je vaša veza katapultirana u zvjezdane visine u roku nekoliko dana. Tko ju je takvom prikazao? On, ne vi. Vi ste samo upali u zamku slatkih riječi i prihvatili ono što vam je rekao, što vam je hipnotičkom snagom usadio u podsvijest, a kasnije i svijest. Povjerovali ste da je to To. Ali, nije to bilo To. To je bio ružičasti balon koji je on napuhao. On ga je i ispuhao i to vrlo grubo.

On je za novu vezu ili pripremio teren još dok je vaša veza trajala ili se nakon nekoliko dana brzo snašao i krenuo dalje. Neću pričati što sve već znate. Svatko od nas je to doživio. Vi se niste još pošteno ni naspavali, on je u sretnoj novoj vezi. To vas dodatno mrcvari i iscrpljuje. Vi se doslovno „raspadate“, a on „živi“. Kako je moguće? Nije fer, nije pravedno...

Bjesomučno pratite gdje su, što ima novo, a čini vam se da vaš život stoji i dok pokušavate disati, obrisati tragove podbulog lica i skupiti ono malo ljudskog dostojanstva, naviru pitanja. U njoj gledate sebe...tražite sebe i vidite sebe.

Vi se tada počinjete uspoređivati s tom novom osobom. Što ona ima a ja nemam? Zašto s njom „može“, a sa mnom nije? Zašto idu na mjesta gdje smo mi trebali ići? Zar mu ne nedostajem? A, bude i još gore kad ga vidite na slici s novom ženom u majici koju ste mu vi kupili. Pa se pitate –da li to nešto znači, da li je to neka poruka, da li mi se smije iza leđa?

Ja sam, jednom, posve slučajno, bez da me on vidio, kroz prozor kafića vidjela svog bivšeg Narcisa i njegovu tadašnju ljubav, vezu u kojoj je bio nakon mene (ima on sada novu, veliku ljubav) kako šeću gradom, on liže sladoled. U izrazu lica te žene, vidjela sam sebe, sjetila sam se jedne prilike, gotovo identične, kad smo isto tako šetali gradom i kad me mučilo 1000 pitanja i osjećaja i kad bih se ogledala u izloge trgovina pokraj kojih smo prolazili, dok je on blaženo lizao sladoled koji sam mu ja kupila, vidjela sam prestravljeni i zbunjeni pogled nepoznate žene - sebe, vlastitih očiju bez sjaja. Ta žena pored njega koju nisam poznavala, to sam nekada bila ja. Imale smo isti zbunjeni, uplašeni zaleđeni pogled. I taj vas pogled kasnije proganja. Ali, to više nisam ja.

Onda se malo priberete i pokušavate realno sagledati. Ali, mozak teško prihvaća da je on zao, da nije dobar čovjek, da je manipulator, da je takav i da se ne može i neće promijeniti. Danima vas muče „sjećanja“ na početak i pitate se zašto se to vrijeme ne može vratiti.

Eh, pa ne može se vratiti, jer nije nikada ni postojalo. Vas dvoje niste nikada bili pravi ljubavni par. I trebali biste biti sretni jer je sve „završilo“.

Samo, put od trenutka prekida do spoznaje upravo napisane rečenice je dug i težak, mučan, prožet je borbom sa samom sobom, s vlastitim razumom, sa srcem koje ne zna što mu se dogodilo, gdje smo pogriješili i zašto se to dogodilo.

Taj dio puta mučna je unutarnja borba, rekla bih, borba sa samim sobom za vlastiti normalni život. Tu bitku mnogi „ne prežive“. Dani, mjeseci ili godine prilagođavanja devijantnoj osobi učinili su svoje. Više i ne znate tko ste i kakvi ste bili, postali ste netko koga je on oblikovao, prilagođavali ste se da biste preživjeli i u tom prilagođavanju, izgubio se dio vas.

Ako skinete naočale na koje se uhvatila paučina i uspijete pronaći taj izgubljeni dio sebe, izići ćete zasigurno iz začaranog kruga utvara i laži. Ako pokleknete i vratite se, ne znam...agonija će se produljiti, bit će svaki put sve teže. Ali, rekla bih da svatko od nas ima neku svoju „točku taljenja“, „točku pucanja“. Za neke to je točka kad spoznaju s kim su imali posla. No, za mnoge, a tih je i veća većina, to nije taj trenutak, jer njihova je želja da će on biti drugačiji puno veća od straha od prekida i gubitka.

I zato je to razdoblje, razdoblje unutarnje borbe, i najkritičnije i najteže za podnijeti. Tada smo najranjiviji, naj-jadnijji...tada nam još uvijek može „prodati ljubav“. I zato je dobro i svi savjetuju „no contact“, jer jedino možete sebe ojačati ako ste dalje od njega.

Spoznaja da smo zamijenjeni, samo tako, lako, ta spoznaja je razarajuća. Razdire vas ljubomora, neki su čak izrekli i teže riječi kao što su „mržnja“, iako znam da nije tako, ali probudi se nešto mračno i teško i htjelo bi iz kože iskočiti, a ne može.

Ali, ako imate onaj neki prkos, snagu karaktera, ako je preostalo nešto samopouzdanja ili samo sjećanja na sebe kakvi smo bili prije njega, tada se javljaju drugi osjećaji. Tada, u početku, želite upozoriti tu novu osobu na njega, želite joj (ili njemu) ukazati kakav je on, što ju sve čeka. Pitate se koliko će ta nova osoba izdržati, koliko će trajati? Nevažno. To nije naša briga, naše „mučenje i laž“ je završilo, srećom.

Ako je ikako moguće, suzdržite se od takvih primisli i simbolično, okrenite se na drugu stranu, na svoju stranu. I nemojte ga pratiti, nemojte gledati gdje je, s kim, što radi, kuda ide, ne tražite suptilne poruke, znakove, ne proučavajte njegov profil na društvenim mrežama. Posvećivanje sebi vratilo me na moj put, a to je put koji je daleko od njega i od neprepričljivog života koji sam s njim doživjela i preživjela, u relativno kratko vrijeme.

Mislim da upozoravanje ništa ne bi riješilo, bilo bi nam gore. Ja sam se u jednom trenutku osjećala kao da sam „jedina koja vidi kobru u prostoriji punoj ljudi, a ne smijem ništa reći.“

Svatko od nas, pa tako i te nove osobe u njihovim životima, moraju proći tu priču i preživjeti „susret s kobrom“. To je sada njihova priča, ne više naša. Mi smo izvan toga, mi smo se „spasili“, simbolično pišem, ali tako nekako. Mi se vraćamo normalnom životu ili ga već potpuno živimo punim plućima. A njihov život, veza, novi brak je jedan veliki ružičasti balon koji će puknuti, i mi to znamo. Zašto? Zato jer smo nekada živjeli u istom takvom ružičastom balonu.

Sve ono što je govorio vama, meni, govori toj novoj osobi. On se ponavlja. On živi svoj isti obrazac. Zašto nam se čini onda da je s njom sretniji, opušteniji, da će ta veza trajati, a mi smo odbačeni ili smo doslovno pobjegli s traumama doživljenog. Zašto je mene onako vrijeđao, a nju uzdiže, baja bajke na FB, Instagramu? Zašto? Zato što laže, zato što ne zna drugačije, zato što mora tako da bi ta žena uopće bila s njim. Kada bi joj se on pokazao onakav kakav je – lažljiv, neiskren, manipulator, beskičmenjak koji iskorištava sve oko sebe – ona bi pobjegla glavom bez obzira. Zato što vi znadete da je to faza bombardiranja ljubavlju, u koju on ponekada uspijeva i sebe uvjeriti.

Ne zavidite joj, u trenutku kada izgledaju najsretniji, to je trenutak u kojem je Narcis / Psihopat najneiskreniji. Sjetite se sebe u tom trenutku? Sjetite se onih dana kad ste se fotkali i izgledali sretno, kako ste se osjećali? Da li ste bili potpuno mirni, ispunjeni osjećajem pripadnosti, dobrote voljenog čovjeka? Eh, pa ja nisam.

Svatko od nas ima svoj put, svoje slabosti. Ako ta nova osoba izdrži dulje, što to znači? To znači da je drugačija od nas, možda ima slabiju intuiciju, možda je jako poslušna, možda je već doživjela neke brodolome u životu pa se hvata za ovaj polupani čamac kao za slamku spasa, možda je „ovisnički tip osobe“ koji ne može živjeti sam pa tolerira bilo koga...Ima toga, ali to nije naša briga. To su njene slabosti i njena bitka. Ne treba ju zato mrziti, niti joj zavidjeti. A ne treba ju ni „spašavati“. Ne možemo mi nju spasiti, ako ona ne misli da je u opasnosti. A, ne misli. Jer ni ja nisam mislila. Moja je dužnost bila spasiti sebe.

A, on, da li je on sada drugačiji? Nije, zapamtite to. On je samo vještiji, još i više laže i pretvara se, jer ima više iskustva. Da li će prema njoj biti blaži? Možda, jer ona nije ja. Sigurno će prilagoditi i nešto što je naučio s nama. Samim tim, za mene je njena situacija gora od moje, jer će on vještije manipulirati. Ja mu se nisam dala, ja sam se otimala, meni je prigovarao da sam „nadmoćna“ i slamao me. Tko zna kako bi bilo da sam mu jela pitomo s dlana, kao ptičica?! Ali, ja nisam taj tip žene i ne trebam to biti. Uostalom, ne mogu biti ono što nisam.

Zar nije ljubav da nas netko prihvati i voli onakve kakvi jesmo, a ne da nas stavlja u kalup nekog serijskog broja samo da bi nas podčinio i kontrolirao, iscrpljivao svojim bizarnim ponašanjem? Netko izdrži 4 mjeseca, netko 4 godine s istom osobom. Nevažno. Sjetite se sebe i mučnog osjećaja koji ste zbog njega imali. Ne mogu zamisliti da sam provela i jedan dan, ijedan sat dulje nego što sam provela s takvom osobom. I meni je te njegove nove žene doista žao. Žao mi je jer ju iskorištava, a ona misli kako ju on voli. Ali, ona do tih spoznaja mora doći sama, mora svoje naočale očistiti od paučine sama, jedino tako će se spasiti.

Nemojte ju upozoravati. Riskirate da vam, u najmanju ruku, ne povjeruje, da vas ismije, da misli kako ste čudni i ludi. Zašto? Zato što ju je on već pripremio na to, isprao joj je mozak, kao što je nekada ranije ispirao i vaš mozak pričajući o svojoj tadašnjoj ili bivšoj ludoj, gruboj, depresivnoj ženi od koje ste ga spašavali i zbog koje ste se tako silno trudili biti bolji, drugačiji od nje. Samo – ta žena nije bila takva kakvu ju je on prikazao, to je prava istina. Ta žena je potpuno normalna žena koja je prije vas doživjela puno grubosti i nepravde s njegove strane, a on se „morao“ takvim prikazati – jer kako bi inače opravdao svoje ponašanje? Tja, ne biste ga tetošili da ste znali da je zlostavljač! Sigurna sam u to. Znam, jer sam bila u vezi sa zlostavljačem.

Zato, pustite njih, pustite nju da se bori za sebe, kao što ste se vi borili za sebe. To je njena borba s njim. Možda neće doživjeti iste uvrede, možda će biti blaži, ali tada će omalovažavanje biti suptilnije i trajat će duže. To nije naša bitka.

Osobe s poremećajem osobnosti mogu šarmirati doslovno bilo koga, mogu zavarati i iskusne psihologe, liječnike, odvjetnike, ali ne mogu dugoročno prikrivati svoju zloću, svoj zao karakter, svoju patologiju. I učinit će opet ono što su činili prije. Oni iz svog devijantnog mračnog kruga ne mogu van. Mi možemo.

Spoznaja da sam se snagom svoje volje istrgla iz mračnih kandži zle osobe i da sam ja potpuno normalna osoba, sa slabostima i vrlinama, da je život u svoj svojoj punini lijepih i teških dana ispred mene, ali slobodan život u kojem slobodno dišem, živim, gdje me više ne boli stomak i nemam knedlu u grlu i uživam, nekad u samoći, a nekad u društvu ljudi koji me vole baš takvu kakva jesam i koji mi ne govore s visoka da bi oni bili „viši“, a ja „niža“, je jedan predivan osjećaj i daje puno nade.

A, jednom kad prođete cijeli ciklus oporavka posvećenog sebi i kad radosno živite svaki dan, što dalje od zle i devijantne osobe, oslobođeni traumatičnih iskustava, bit će vam potpuno svejedno gdje je on, s kim, što radi, kako se ponaša...Radovat ćete se svom životu, svojim navikama, novim poznanstvima i prilikama koje vas čekaju.