Sve rijeke teku...

"Sve rijeke teku", bio je prvi komentar ovog bloga. S više od 164.000 pregleda do danas, blog je premašio sva moja očekivanja.
Za mjesec dana bit će točno 3 godine od prekida moje veze s osobom čije je ponašanje školski obrazac nekoliko poremećaja osobnosti. Također, prošlo je otprilike 2,5 godine kako sam odlučila podijeliti ono što sam doživjela i naučila o poremećajima osobnosti, ludo ili hrabro. Zašto to pišem?! Zato što smatram da sam doista sve napisala, da se komentari ponavljaju, da blog ovako napisan daje dovoljno temelja za svakog tko želi istraživati dalje i da je vrijeme da se potpuno odmaknem od mračnih tema psihopatije.
Oporavak svakog pojedinca, tu mislim i na sebe, ovisi o nama samima i individualan je. Ja sam se oporavljala onako kako sam smatrala da treba i dinamikom kojom sam mogla. Što sam sve radila i na što sam sve naišla na tom putu, doista je jedinstveno i ne može se preslikavati. Svi smo mi različiti i različiti su uzroci naših iskustava s narcisima i psihopatima.
Jedna divna baka rekla je otprilike ovako - " Djeco, bilo je toga i u moje doba, samo mi smo to zvali loši ljudi". Bilo je loših ljudi i u doba naših prabaka i bit će ih i u doba naših unuka. Na nama je da li se želimo okružiti lošim ili dobrim ljudima.
Nisam željela da mi "iskustvo bliskog susreta pete vrste" obilježi život i da ostavi ružan pečat na meni. To iskustvo je dragocjeno i puno toga me naučilo. Na neki sam mu način zahvalna što je bio tako "dobar psihopat" koji me je trgnuo iz pasivnog i površnog shvaćanja loših ludi i pokrenuo da se zauzmem za sebe, uhvatim kormilo ovog broda što se zove "moj život" čvrsto u svoje ruke i zaplovim u neke nove pustolovine. Ali, preživjela sam i moram preuzeti odgovornost.
Vrijeme je krenuti dalje i odmaknuti se od mračnih i teških priča. Zato sam odlučila s današnjim danom onemogućiti komentiranje na blogu, jer odavno to više nisu komentari mojih tekstova.
Svi neznani i znani čitatelji, želim vam se zahvaliti na čitanju.
Želim da se i vi što prije vratite među dobre, normalne ljude, gdje ćete pričati o vedrim temama. U trenutku kad vam oporavak postane pretežak, obratite se stručnim osobama koje će vam pomoći i s kojima ćete kvalitetno raditi.
Pomazite svoj život.
A, ono što ste naučili, ako ste dobro "učili", pomoći će vam kod "procjenjivanja" svake nove osobe koja se pojavi na toj vašoj plovidbi i da li ćete ju pustiti u svoj život. Nisu sve ribe morski psi.

Ako dijelite poveznice na blog ili kopirate tekstove, navedite izvor. Vaša Angie.

Blog je pročitan više od 100.000 puta

Dodaj naslov

Hvala vam, Angie.

Dvije godine poslije

Na današnji datum, prije dvije godine, objavila sam prva tri teksta, općenito o narcisoidnom poremećaju osobnosti. Doista, nisam imala nikakvih očekivanja, jedino potrebu da ono što sam spoznavala i učila izbacujem iz sebe.

Objavljena su 53 teksta, 50 sam ih napisala ja, a jedan tekst je poslala Neda, te dva Petra. I ovim putem im još jednom zahvaljujem na hrabrosti i volji da ispričaju svoje iskustvo.

Objavljeni tekstovi su do sada pročitani preko 81.000 puta. Da pišem o „lakim notama“, mogla bih se zvati „influencer“. Šalu na stranu. No, zamijetili ste da mi „prikupljanje obožavatelja i pratitelja“ nije bio cilj, jer na blog nije postavljen niti jedan banner, te zarađivanje na ovoj temi (bilo izravno ili neizravno), nije dolazilo i neće doći u obzir. Također, namjerno pišem na materinjem jeziku, a ipak, preko statistike vidim da se, vjerojatno uz pomoć internetskih prevoditelja, blog čita na svim kontinentima. Zamijetila sam i da se moji tekstovi neovlašteno kopiraju i prenose bez navođenja izvora, što nije fer, niti po zakonu. Ovo je moja priča, moj blog, ako preuzimate i dijelite tekst, obavezni ste navesti izvor s kojeg je tekst preuzet.

Nažalost, zlostavljanje, a posebice psihičko zlostavljanje, manipulacija, poremećaji osobnosti i sve što je povezano s tim, mučne su i teške teme, obavijene velom neznanja i mistike. I uvijek će biti teško objašnjive nekome tko se s njima nikada nije susreo. Od tuda leži i puno nerazumijevanja u okolini, među prijateljima i obitelji koji ostaju u čudu ili prvo pitaju – pa kako ti se to moglo dogoditi? Savjeti tipa – pusti, što te briga, proći će – nisu od koristi. 

Ponekad ni liječnici, ni psiholozi nisu dovoljno upućeni. Stručnjaci (psihijatri, klinički psiholozi) imaju – ako - teoretsko znanje. Sve to otežava situaciju onih koji traže pomoć. Jer, s druge strane mi smo doživjeli puno toga i tražimo odgovore, naši doživljaji i osjećaji traže pojašnjenja,  razumijevanje i konkretnu pomoć.

Meni je pisanje uvelike pomoglo u najtežim trenucima, da sačuvam razum i vježbam koncentraciju kroz sistematiziran i jednostavan način pisanja o temama koje nije lako objasniti. A, emotivno sam sve proživljavala. Vjerodostojnost bloga je u tome što sam pisala o svom iskustvu, te su se „teorija i praksa“ spojile u korisnom i razumljivom skladu. Rekli su mi da „pitko“ pišem. Ako sam uspjela ovu temu „pitko“ prikazati, to je veliki kompliment.

Što dalje vrijeme prolazi, što sam više o ovom fenomenu naučila, mogu samo potvrditi – poremećaji osobnosti su opasniji no što na prvi mah možemo zamisliti (upravo zbog te nevidljive, manipulativne komponente koja čini štetu psihi i zadaje nevidljive udarce) i ostavljaju jako ozbiljne posljedice na sve koji se nađu u blizini. No neću više o tome, temu sam iscrpila.

Kako su protekle te dvije godine i što se promijenilo?

Ja sam od prvog dana prekida, a proživljavala sam isto što i svi vi, pronašla u sebi snagu za borbu za vlastiti život i razum. Od kuda mi ta snaga, gdje sam ju imala, da li je to do mog karaktera, odgoja, obrazovanja, horoskopa, dosadašnjeg sveukupnog životnog iskustva ili možda svega skupa?! Ne znam. Ali, imala sam snagu i želju vratiti sebe i svoj život sebi. Imala sam i prkos i bila sam se spremna boriti za svoje zdravlje, za povratak onome što i tko sam bila prije njega.

Bojala sam se naravno, jer sam bila izmučena, iscrpljena, psihički zlostavljana. Bojala sam se i njega ali i situacije u kojoj sam se našla i koja je u mojih tada 48 godina bila meni najizazovnije životno iskustvo. Bojala sam se da se neću moći ili znati izvući. I nisam znala što me čeka, ali sam krenula dan po dan. Povratak u crnilo ili predaja nisu dolazili u obzir. Osjećala sam se nekada kao da bježim od velike prirodne katastrofe, znate ono kao u filmu ili snu – veliki požar ili poplava – pa instinktivno moraš bježati. Kuda? Samo što dalje. Eh, tako sam se ja osjećala.

Često me pitaju o oporavku i traže recept. Vjerujte mi, da postoji recept, ja bih ga tu odavno besplatno podijelila. Ali, ne postoji, znam da ne postoji jer sam isti takav recept i ja bezuspješno tražila i shvatila da ga moram „pronaći“ sama. Više puta sam kroz komentare doživjela da se traže „instant“ rješenja. Nikakva korist od mog recepta, jer svi smo mi različiti i vi niste ja. Ovo je bitka u kojoj se svatko mora boriti za sebe, nema varanja, nema prečaca.

Nema koristi od toga da vam šaljem poveznice na sve što sam ja pročitala ili da kažem – danas radi to i to. Ja sam bjesomučno čitala mjesecima, bez nekog reda, jedan dan bih čitala o traumi, sljedeći o bombardiranju ljubavlju pa bi me ti tekstovi vodili na neke nove stranice, nekada se više ne bih znala vratiti na stranicu na kojoj sam nešto korisno pročitala. Nemam poveznice na te tekstove, čitala sam i danju i noću. Slijedite li slijepo svaki moj korak, ne znači da ćete na isti način doživjeti ono što pročitate. Zato treba svatko sam istraživati i tražiti svoj put. Već u procesu traženja onoga što vas muči učite i radite na sebi. Mene su neki tekstovi koji su mi drugi slali ostavili potpuno ravnodušnu, a njima su se „upalile lampice“. I tako treba biti.

U jednom trenutku sam prestala čitati, bilo mi je dovoljno. Ipak, imam neke zaključke o tom svom putovanju, usudim se podvući crtu i izdvojiti nekoliko ključnih faza tijekom oporavka, iako su te faze uvelike isprepletene i nisu jasno razgraničene. Bilo je to otprilike ovako – jedan korak naprijed, dva nazad, dva naprijed, jedan nazad, tapkanje u mjestu, jedan nazad, tapkanje u mjestu, jedan naprijed pa dva nazad  i tako dalje. Prepoznatljivo? Znači da ste na dobrom putu. Samo nastavite koračati dalje.

Mjesecima sam se, kao i svi, mučila ključnim pitanjem – zašto mi je on to radio? Gotovo kao naslov knjige – Zašto on to radi, ali ja sam uvijek u pitanju imala ono – zašto je On to Meni radio ako sam ga ja bila spremna voljeti, htjela sam mu pomoći, uostalom i voljela sam ga i pomagala mu i po meni nije bilo razloga da se tako ponaša prema meni. Kad sam pronašla odgovor na to važno pitanje, kao da mi je stijena, a ne kamen, pala s ramena. Sad ćete me pitati – koji je odgovor? Nema tu velike misterije, odgovor je, zapravo, vrlo jednostavan, gotovo prost i glasi: ZATO. Sad sigurno mislite kako se zafrkavam. Varate se, u toj jednostavnoj običnoj riječi, otkrila sam odgovor koji je meni, nakon svega izučenog, pročitanog i analiziranog, bio logičan. On je to meni radio ZATO što je on takav, zato što je to takav poremećaj i zato što on tako funkcionira, funkcionirao je i prije i funkcionirat će i ubuduće. Jednostavno, ZATO. A, do te velike spoznaje sam došla upravo čitanjem i paralelnim analiziranjem njegovog ponašanja. Čitala sam o poremećajima i analizirala njega sve dotle dok mi se nije „upalila lampica“ i dok se iluzija kao crvena dimna bomba nije rasplinula pred mojim očima. Bilo je to i bolno i oslobađajuće iskustvo, jer se nada rasplinula, a pred mojim očima se ukazala „nakaza“  u šarmantnom ljudskom liku.

Drugi važan pomak u oporavku je bio kad sam propitivala svoju ulogu u odnosu s njim. Fokus sam usmjerila na sebe i na moje ponašanje tijekom veze. Jer priznat ćete da smo on i ja bili u vezi, da sam ja u toj vezi aktivno sudjelovala, slušala ga, razgovarala s njim, natezala se s njim, financirala našu vezu, rješavala njegove nerješive drame itd. Zašto sam ostajala i dozvoljavala da me maltretira? Zašto se odmah, na prvi znak da nešto nije u redu, nisam okrenula i prekinula tu farsu? Što je to što sam ja htjela od njega, od te veze, što je meni nedostajalo da je on to vidio? Kako nisam primijetila? Ta i slična pitanja mučna su, ali bez njih nema dalje. Ne mogu sve svaljivati na njega. On je takav kakav je. Ali, kakva sam ja? Morala sam se pogledati iz drugog ugla, proanalizirati svoje slabosti, pukotine koje je on tako lako otkrio i zakačio se za njih. Tu sam sama, te uz stručnu pomoć, detaljno čeprkala po svom djetinjstvu, obiteljskim odnosima, bivšim ljubavima, po svom egu, karakteru, životnim načelima... I odnekud se preda mnom pojavila jedna malo drugačija Angie od one kako sam je ja do tada vidjela. Pogledale smo se u oči, zagrlila sam malu sebe i dobro smo se isplakale. Bio je to veliki korak za mene.

Treći važan element nije bio ništa manje lagan. Bilo je to, na neki način objedinjavanje prva dva procesa (iako su se sva tri zapravo događala bez jasnog razgraničenja i jedno vrijeme i paralelno) s važnim pitanjem -  i što sad s tim? Znam što je on i zašto je to radio, znam tko sam ja, ali kako dalje? Preispitivala sam sebe, vremenski dugo, da li bih se mogla vratiti i što želim od njega. Jer nikako mu nisam bila spremna oprostiti. Sve dok mi psiholog nije objasnio što znači opraštanje i dok ja to nisam prihvatila. Riječ vjerojatno zbunjuje. Zapravo se radi o tzv. „otpuštanju“. Dakle, želim li ga još „držati“ ili pustiti i osloboditi i njega i sebe?  Željela sam osloboditi sebe od prvog dana, ali to ne ide ako ne otpustim njega. Nije bilo jednostavno. To nije nešto na što vas netko može natjerati, koliko god razumni bili. Morate biti spremni, ako niste spremni, što bi se reklo – džaba ste krečili. Propitivala sam se i shvatila da ja ništa od njega ne želim, da mi ne treba ni njegova isprika, da ne postoji riječ koju bi on mogao reći i nešto popraviti ili da bi nešto što bi on učinio bilo meni dovoljno vjerodostojno. Ja sam znala što je on. Više mi nije trebala validacija drugih. Bez obzira kako god se on drugima prezentirao, ja znam što je on i ja znam da on za mene nije dobar. I ja se od njega želim zaštititi. A, to mogu, ako se izdignem iznad raspravljanja, osvete, upozoravanja i sl. i ako ga jednostavno pustim. I zato sam ga „pustila“ bez gorčine, bez očekivanja, bez mržnje, bez znatiželje. Kao kad otpuhnete maslačak i odnese ga vjetar. Olakšanje nakon toga neopisivo je. Oslobodila sam sebe. I zato nisam imala potrebu provjeravati gdje je, što radi, kako mu napreduje nova veza, što se događa... ja sam sve to pustila, nije me više zanimao, ne želim mu zlo, ja idem svojim putem, a on svojim i za drugo mene nije briga.

I na kraju balade usudila bih se kazati da sam jako puno naučila, završila sam jako „skupu ali neprocjenjivu životnu školu“. Naučila sam važnu lekciju da ti nitko, ama baš nitko, ni mama ni tata, ni najbolji prijatelj, a kamoli netko drugi, ne mogu pomoći ako si ne pomogneš sam. Naučila sam do postoje manipulativni i zli ljudi i što je još važnije, naučila sam kako ih prepoznati. Svuda su oko nas, sretala sam ih i ranije, u školi, u poslu, među poznanicima ih ima, ima ih i u obitelji. Ima ih u svakoj obitelji, samo dobro otvorite oči. Naučila sam da takve  osobe nemaju ograda niti savjesti, nije ih briga kakve posljedice ostavljaju na druge. Spremni su ukrasti, slagati, oteti i ozlijediti, ako treba, samo da bi nešto postigli. Naučila sam da takve ljude ne možemo promijeniti, pomoći im i iscijeliti ih. Naučila sam da se moram naučiti obraniti od njih odmicanjem i postavljanjem granica. Oslobađam se površnih prijateljstava koja su me opterećivala i energetski iscrpljivala. Učim se glasno kazati NE i snositi posljedice te moćne riječi. Nastavljam se zauzimati i boriti za sebe, gdje god treba. I shvatila sam kakvu snagu energiju, borbenost i karakter imam.

Hvala vam što ste me dopratili do cilja.

Knjiga "Zašto on to radi?" Lundy Bancroft-a

Petra je nedavno skrenula pozornost na knjigu "Zašto on to radi?" autora Lundy Bancroft-a, te sam ju danas odlučila potražiti. Kao što vidite, knjiga se u Tisku prodaje za samo 19,90 kn. Predgovor je napisala Sanja Sarnavka. Podnaslov knjige je "Uvid u misli ljutitih i kontrolirajućih muškaraca". Autor je muškarac koji se 15-ak godina bavio pitanjima zlostavljanja u partnerskim odnosima, te obiteljskim nasiljem. Knjigu sam na brzinu prelistala i čini mi se jako zanimljiva i korisna, to malo što sam pročitala, sviđa mi se, navodi dosta primjera i autor očito razumije što su zlostavljači i kako se ponašaju.

Video - kako su se snimale fotografije iz serijala "Loving Narcissist"

Varaždinska fotografkinja Martina Mežnarić snimila je seriju fine-art fotografija pod naslovom "Loving Narcissist".

Na ovoj poveznici možete pogledati video koji je nastao iza kulisa realizacije projekta na varaždinskom jezeru Motičnjak:

https://vimeo.com/310635466?fbclid=IwAR2pLe4LwqyhG6w2hEn5xprlZ7zDsS4vq8RGUOeglogZo6m-bA_jvi2Et3g.

S nestrpljenjem iščekujemo vijesti o prezentaciji ovog projekta, a objavit ćemo i datume i mjesta postavljanja izložbe.

„No Contact“ i zašto je tako važan

Blagdani su vrijeme u koje osobe s poremećajem osobnosti koriste kao priliku za uznemiravanje, provjeravanje u kakvom je stanju osoba s kojom su bili u vezi i sl. No, ako ste već ranije postavili „No Contact“, onda će mu pristup biti značajnije otežan, što ne znači da se neće poslužiti lukavstvima i zivkati ili slati poruke s nepoznatih brojeva.

Što je to „No Contact“?! Svi pričaju o tome. Shvatila sam da nisam posebno obradila ovu temu, a trebalo je, jer se mnogi muče, po meni nepotrebno i izlažu indirektnom manipuliranju.

Smatram da je podizanje „Kineskog zida“ neophodno za oporavak osobe koja je bila u vezi s nekim tko ima poremećaj osobnosti. Zašto? Prvo zato što omogućava neophodan mir i onemogućava Narcisu daljnju komunikaciju s nama i nastavak manipuliranja. Dok je veza trajala, bili smo izloženi štetnom manipulativnom ponašanju. Da bi to „ludilo“ prestalo, neophodno je fizički se udaljiti i spriječiti daljnje manipulacije, a to se može postići prekidanjem svakog kontakta i komunikacije. Tek se, fizički dovoljno daleko, sposobni smiriti se, trezveno razmisliti o štetnosti te osobe, o njenom štetnom djelovanju po vas. Ovdje napominjem da to vrijedi za osobe koje nemaju djecu ili iz nekog drugog razloga (npr. zajednički posao, podjela imovine) ne mogu u potpunosti prekinuti kontakt, ali tada bi ga trebalo ograničiti na najmanju moguću mjeru.

Za sve ostale osobe - „No Contact“ znači prekidanje svih kontakata i razgovora, fizičko udaljavanje, blokiranje telefonskog broja,e-maila, blokiranje na društvenim mrežama, aplikacijama. Nikada od osobe koja je lagala tijekom veze, izvrtala činjenice i manipulirala, nećemo dobiti istinito objašnjenje, priznanje ili iskreno pokajanje. Zapamtite to. Kakav je tijekom veze, takav je i još gori, nakon nje. Nije to bila normalna veza s normalnom osobom, s takvom osobom je nemoguće ostati prijatelj nakon prekida. Nema tu zajedničkog „kafenisanja“ i razgovora, objašnjavanja. On će svaku priliku za kontakt pokušati iskoristiti za neku svoju korist.

Blokiranjem se postižu dvije stvari – sprječava se Narcisoidna osoba u nastojanjima da nas uznemirava svojim kontaktima (pozivima, porukama, praćenjem, špijuniranjem, ispitivanjem i sl.), ali i, koliko to bilo teško u početku, sprječava i nas da i dalje pratimo njega i na taj način se fokusiramo na sebe i ne pratimo što se događa u njegovom (ili njenom) lažnom životu. Taj „voajerizam“ bi nam samo naškodio, i dalje bismo bili zbunjeni – zašto sada radi ono što prije nije volio, zašto ide na mjesta na koja smo mi trebali ići, da li on voli tu ženu, a mene nije,  hoće li ta veza uspjeti, a mene je onako šikanirao...Glavom bi vam se vrzmala ta i druga pitanja. I dalje biste se bavili njime, a čemu to, ako trebate vratiti svoj život?! Bavljenje sobom put je oporavka.

U početku je prekid komunikacije jako težak, čak i fizički bolan, ali smatram da je neophodan. To je zbog tzv. „trauma bonda“, odnosno hormonskih reakcija koje su izazvale različite metode manipulacije tijekom kojih je došlo do dugotrajnog traumatskog iskustva. „Trauma bond“ izaziva fizičku bol, a vrlo je slična narkomanskoj apstinencijskoj krizi. Tijelo traži novi „fiks ljubavi i pažnje“, ali je uskraćeno i osjeća fizičku bol. Ako u tim kriznim trenucima idete gledati što on radi, um se ponovno izlaže štetnoj „radijaciji“ i produžava se traumatizirani osjećaj. Da bi se tijelo, um i srce očistilo od otrova štetne veze, mora proći pravu „detoksikaciju“, odvikavanje od starih navika i svjesno razumijevanje da je Narcis zao i štetan.

Nekoliko osoba je komentiralo – „Sve ja to znam, ali srce...“. To je tipičan primjer „trauma bonda“. Zapravo nije srce, nego je riječ o disbalansu hormona koji tako djeluju i podsvijest i svijest se sukobljavaju. Ako napišem da bi to stanje, potraje li dugotrajno, moglo izazvati i štetne posljedice po psihu, trebate se uplašiti.

Što će se dogoditi ako ga ne blokiramo?! To je kao da ostavite odškrinuta vrata i širom otvorene prozore na kući. Poštena osoba neće vam naštetiti, ali nepoštena će iskoristiti takvu priliku. To znači da mu ostavljate slobodan pristup sebi, mogućnost da vam i dalje našteti svojom pričom, lažima, vrijeđanjem ili da vas, onda kada on to zaželi, jednostavno vrati ponovno u vezu.

Svi se oni ponovno javljaju, zapamtite to. Ne znam ni jedan slučaj, a čula sam na stotine priča, da se Narcis nije kasnije pojavio. Kada? To ovisi o njemu. Nekada je to bilo nakon 3 mjeseca, a nekada i nakon nekoliko godina. Nekada se to događa kad mu se nova veza „urušava“ ili ako mu je dosadno, a nekada iz čistog mira.

Zašto se javlja? Više je razloga za to. Jedan razlog može biti da vas želi vratiti u vezu, ponoviti ciklus lažnim obećanjima da će ubuduće biti drugačije, ali ako mu povjerujete, uslijedit će novi ciklus manipulacija. Pročitajte komentare na blogu, oni koji su to prošli, kažu da je svaki put sve gore tj. teže.

Drugi razlog može biti čista znatiželja, zanima ga što vi radite, kako ste, da li patite, da li ste se oporavili. Nema on neki plan, odlučit će ovisno o vašoj reakciji. Zatim, možda mu je dosadno, igra se, provjerava, fali mu pažnje pa želi izazvati reakciju. Ili mu je potrebno drame da može triangulirati s novom osobom tj. iskoristiti vas za mučenje te nove osobe, a vama to daje neku lažnu nadu.

Znam za mnoge slučajeve provociranja, izazivanja i zbunjivanja. Moglo bi se o tome pisati. U svakom slučaju, ono što treba zapamtiti – ne vole oni nas, nikada i nisu i njihovo pojavljivanje ne nosi nama ništa dobro. Prenosit će vam poruke njegovi podanici ili ljudi koje usput iskorištava, tzv. „flying monkeys“. Bez grižnje savjesti, blokirajte i njegove najbliže prijatelje, svakoga tko vam može naštetiti prijenosom informacija ili tko može biti veza prema njemu.

Pokušat će se javiti i ako ste ga blokirali, putem nepoznatih brojeva, preko nepoznatih email adresa, preko lažnih FB i Instagram profila. Nema kraja njihovoj mašti, iskorištavanju društvenih mreža u negativnom smislu i igricama na rubu zakona. Ovi pokušaji su opisani u tekstu „Trojanski konj“ i brojnim komentarima ispod njega. U svakom slučaju, „No Contact“ će mu zakomplicirati život jedno vrijeme, a vi ćete dobiti potreban mir i vrijeme za oporavak.

Ako niste spremni prerezati tu sponu s njim – i ostavljate mogućnost da vas kontaktira – razmislite zašto to činite, što želite i nadalje od njega i zašto se ne želite zaštititi od njegovog štetnog ponašanja. Budite iskreni prema sebi, jer to vam može spasiti život, doslovno.