Donedavno
o Narcisima (osobama s Narcisoidnim poremećajem osobnosti) nisam znala mnogo,
odnosno znala sam vrlo malo iz literature i mitologije. Da me je netko tada
pitao da opišem Narcisa, rekla bih da je to uobražena osoba, „napuhanko“
velikog ega, osoba zaljubljena u sebe i sl. Ništa više od toga. Ne bih znala da
za razumijevanje Narcisa i njegovog ponašanja moram proučiti psihologiju.
Vjerujem da je tako s većinom prosječnih, odnosno „normalnih“ ljudi. Ipak, ako
ste se jednom u životu susreli s Narcisom, odnosno ako ste imali određeni odnos
s takvom osobom, bilo da je riječ o prijateljstvu, poslu ili emotivnoj vezi, tek
ćete tada znati pravo značenje te riječi i život vam više neće biti isti. Neko
vrijeme, bit ćete potpuno zaokupljeni tom osobom, u negativnom smislu.
Propitivat ćete i sebe i ono što vam se dogodilo. Bit ćete ljuti, jadni,
zgroženi, tražit ćete odgovore. Za osobe koje su živjele s Narcisom kažu da se
„više ni pakla ne boje“.
Pretpostavlja se
da 2 do 4% ukupne populacije ima obilježja Narcisa, a statistički 75% njih su
muškarci. Narcizam se počinje manifestirati u starijoj adolescentnoj dobi, a do
punog izražaja dolazi u zreloj dobi, dok se simptomi s godinama pogoršavaju i
najizraženiji su u dobi od 40 i 50 godina.
Glavni izvori
informacija o Narcisima dostupni su na Internetu i u knjigama psihološke
tematike, prevladavajuće na engleskom jeziku. Dovoljno je u Google upisati
pojmove - Narcissism, Narcisstic personality disorder – a znatiželja (ili
muka) će vas odvesti dalje.[1]
Najkvalitetniji su izvori oni psihijatara ili psihologa koji su specijalizirali
ovaj poremećaj, iako ima podosta literature (čak i knjiga) osoba koje su
izliječene „žrtve“ Narcisa i sada „dijele svoju priču“, odnosno „prodaju svoj
način (metodu) oporavka“. Već nakon pročitanih 10-ak stranica, svatko će osobno
procijeniti koliko „duboko“ i kvalitetno želi proučiti ovu tematiku i shodno
tome potražiti i proučiti izvore informacija.
Dakle, tko su
Narcisi i što je to Narcisoidni poremećaj osobnosti?
Prema definiciji
Mayo klinike[2]
Narcisoidni poremećaj osobnosti je psihološki (mentalni) poremećaj (engl.
Personality disorder). Dakle, nije riječ o bolesti, već o poremećaju koji
karakterizira prenaglašeni osjećaj samo-važnosti, grandiozna potreba za
divljenjem i potpuni nedostatak empatije prema drugim osobama. Ispod lažne
krinke samopouzdanja krije se osoba koja ima vrlo nisko (loše) mišljenje o sebi
i preosjetljiva je na bilo koji oblik kritike, odnosno ne podnosi kritiku, i u
stalnom je strahu da će biti prezrena i otkrivena od okoline. Od tuda stalna
potreba da kreira i održava lažnu, bolju sliku o sebi.
Narcise opisuju
kao arogantne, sebične, manipulativne i izuzetno zahtjevne (teške) osobe.[3] Narcisi
iscrpljuju druge ljude, partnere, prijatelje, obitelj i svaki Narcis ima
obilježja emocionalnog vampira. Razgovor s Narcisom ostavlja sugovornika bez
energije.
Narcisi se u
životu fokusiraju na svoje grandiozne fantazije (o vlastitom uspjehu, dobrom
izgledu, materijalnim dobrima i velikim ljubavima) i nerijetko žive u
iluzijama, odnosno često ne razlikuju stvarnost od fantazije i iluzije. U
njihovoj glavi nema razlike između stvarnog događaja i mašte, oni u određenom
trenutku povjeruju da je neka iluzija zapravo stvarni događaj.
Narcisi sebe
smatraju boljima, vrednijima od drugih i skloni su oštrom kritiziranju svih
koje poznaju (nitko nije dobar kao oni, drugim riječima – oni su najpametniji,
njihov posao je najbolji, njihova kuća najljepša). Vole se uspoređivati, dičiti,
smatraju da baš njima treba pripasti više ili bolje nego drugima i često
prigovaraju da su „zakinuti“ za zasluge
koje im pripadaju. Narcisi patološki zavide drugim ljudima i tu svoju zavist
teško prikrivaju.[4]
Narcisi su kronično nezadovoljni svojim statusom u društvu i željni su
isticanja i divljenja.
Narcis vjeruje
da je superiorniji od drugih (npr. od prijatelja ili radnih kolega), jer je
poseban i jedinstven, talentiraniji, pametniji i vredniji od ostalih (iako to u
stvarnosti nije tako, ali on tako smatra), a u njegovoj glavi, on je žrtva
nepravde. Narcis uvijek igra ulogu žrtve.
Narcis rijetko
ima uspješnu karijeru i uglavnom sam sebe precjenjuje, često gubi posao, ima
problema u radnoj sredini i s radnom disciplinom.
Jedan od
najpoznatijih Narcisa bio je svjetska boksačka legenda Muhamed Ali, za kojeg
kažu da je većinu protivnika pobijedio izvan ringa, uvredama i omalovažavanjem,
tako da bi oni bili izmučeni i iznervirani prije početka meča. Sadašnji američki
predsjednik Donald Trump, također ima sva obilježja Narcisa i uvelike se
koristio manipulativnim narcisoidnim tehnikama tijekom predsjedničke kampanje.
Narcisi su
skloni skupljanju materijalnih dobara i na taj način kompenziraju osjećaj manje
vrijednosti koji imaju. Jako su škrti, ali istovremeno, izuzetno su loši u
upravljanju financijama i nerijetko su u dugovima[5], te
stoga često financijski iskorištavaju svoje „žrtve“. Vole i skupljaju statusne
simbole, te vole pokazivati svoju imovinu. Vole grandiozne stvari.
Fizički su
ugodne vanjštine, na prvi pogled šarmantni, ostavljaju dojam privlačne osobe.
Svako dublje poznavanje Narcisa odaje „tešku“ osobu koja iscrpljuje sugovornike
svojim pričama, uglavnom vodi monolog i traži slušatelja.
S Narcisom je
teško razgovarati, jer se 90% razgovora svodi na njegovo JA, JA, JA. Narcisi
često ponavljaju iste priče, rečenice nalikuju frazama, nikad nisu dovršene,
često se ponavljaju isti izrazi, a osobe koje provedu vrijeme u njihovom
društvu osjećaju se iscrpljeno, iskorišteno i bez energije. Često koriste i
tehniku tzv. „word salat“ gdje vode razgovor na način da nabacuju različite
teme (kao salatu) i druga osoba čak i nakon dugog razgovora ne zna o čemu se
točno razgovaralo. Narcisovo pripovijedanje iznosi puno detalja kojim odvlači
pažnju od glavne teme. Narcis je patološki lažljivac, vješt u iznošenju
polu-istine. Narcis laže čak i kada to nije potrebno.
Prema
klasifikaciji Američkog udruženja psihijatara Narcizam se razvrstava u tzv.
Cluster B poremećaja osobnosti (uz antisocijalni tip, granični tip i
histrionski tip) i jedan je od 10 poznatih psiholoških poremećaja osobnosti. Ima više podvrsta Narcisa (npr. jedna
klasifikacija ih razvrstava na otvorene i prikrivene). Osobe koje boluju od
depresije, sadisti i psihopati još uvijek nisu razvrstani u posebne clustere.
Postoje određene
sličnosti između Psihopate i Narcisa. Psihijatri se slažu da je svaki Psihopata
ujedno i Narcis, ali Narcis nije nužno i Psihopata. Prof psihologije Ana Blom smatra da je ključna
razlika između Narcisa i Psihopata ta što Psihopate često krše zakon, dok to
Narcisi rijetko čine. Psihopati su, također, u pravilu skloni i fizičkoj
agresiji, nasilju i zločinima (npr. mnogi serijski ubojice su psihopati), dok
su Narcisi uglavnom skloni suptilnom verbalnom nasilju i rjeđe pribjegavaju
fizičkom nasilju tj. uspijevaju ga potiskivati i kontrolirati. Često na površinu
izađe tzv. „narcisoidni bijes“ (o njemu nešto kasnije) kao posljedica tzv.
„narcisoidne ozljede“ – ako netko razotkrije njegovu manipulaciju ili ga
kritizira.
Narcisi često iskorištavaju
druge osobe (u psihologiji tzv. „leteći majmuni“) koji za njih odrađuju zadatke
i poslove („odvezi me, donesi mi, kupi mi, počasti me“). Izuzetno su skloni
manipulaciji, ogovaranju i nerijetko mogu nagovoriti neku osobu da za njih
odradi neki „prljavi posao“. Psihopati ne koriste druge osobe u tom smislu.
Narcizam nije bolest i ne liječi se
lijekovima, već psiho terapijom. Narcisi rijetko traže pomoć jer „ne priznaju“
svoj poremećaj i zato mnogi Narcisi nemaju dijagnozu poremećaja. Narcisi u
pravilu pate od anksioznosti (tjeskobe) i nerijetko imaju neki vid depresije, a
često pate i od nesanica. Također, često ostavljaju dojam kao da je riječ o osobi
koja ima bipolarni poremećaj, jer na momente ostavljaju dojam posve lucidne
osobe koja ispravno rezonira.
Narcisi
obožavaju društvene mreže i provode puno vremena na društvenim mrežama koje
predstavljaju izvrsnu platformu za njihov grandiozni ego i stvaranje površnih
kontakata.
Psihijatri još
uvijek nisu potpuno sigurni što uzrokuje Narcizam, da li je riječ o genetici,
biološkim obilježjima ili okolini. Oko 65% simptoma je genetsko, a uočene su i
neke anomalije na mozgu Narcisa (u odnosu na osobe bez ovog poremećaja)[6].
Amigdala (moždana struktura koja je zaslužna za negativne emocije) je u Narcisa
manja, te se stoga smatra da su negativne emocije kao što su: strah, tuga, ljutnja i stid, kod
Narcisa puno izraženije nego kod „normalnih“ ljudi. Također, rađeni su pokusi
na osobama s dijagnosticiranim Narcizmom i uočen je potpuni nedostatak empatije
u situacijama u kojima kod „normalnih“ ljudi nastaje empatija. Narcis može
osjećati stid, ali ne kajanje.
Narcis je
potpuno svjestan svog djelovanja i manipulacija, dapače, čini to namjerno, ali
ne može suosjećati sa žrtvom i ne osjeća kajanje zbog svog destruktivnog
ponašanja. U stanju je zaplakati ako vidi druge da plaču, ali sam ne može
reagirati na situaciju u kojoj „normalna“ osoba suosjeća neku nedaću ili
nesreću druge osobe. Zato su posljedice odnosa s Narcisom za druge ljude
razarajuće, jer Narcis svjesno može biti izuzetno okrutan prema osobama iz
svoje blizine i prema svojim „žrtvama“.
Znakovito je da je Narcis u djetinjstvu
pretrpio neku psihološku traumu ili zlostavljanje, a nerijetko je i sam dijete
Narcisa ili psihopate. Dakle, u obitelji se često pojavljuje više Narcisa kroz
generacije.
Narcis je ženomrzac
(engl. „misogynistic“) tj. ima vrlo loše mišljenje o ženama i uglavnom majci
(ili drugim važnim ženskim osobama iz obitelji) predbacuje i zamjera slabost
ili nesposobnost. Sklon je vrijeđanju i omalovažavanju žena.
[1] Također, druge
ključne riječi su: emotional manipulation, emotional vampires, toxic
relationship itd.
[2] http://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/narcissistic-personality-disorder/basics/definition/con-20025568
[5] http://thenarcissisticlife.com/the-narcissist-and-money/
[6] https://www.boundless.com/psychology/textbooks/boundless-psychology-textbook/psychological-disorders-18/personality-disorders-95/cluster-b-antisocial-borderline-histrionic-and-narcissistic-personality-disorders-363-12898/
Vrlo edukativno, lijepo i pregledno napisano. I sama sam bila primorana traziti odgovore na slicna ponasanja. Steta da nisam ranije naletjela na Vas blog. Najteze mi je bilo shvatiti sto se dogada... i tada sam slucajno otvorila clanak o NPD-u i sve je pocelo imati smisla. Nakon sto je sve zavrsilo, borila sam se sa sramom (kako sam mogla biti tako slijepa, i kako sam si dopustila takvu manipulaciju), ali kao sto veli Jack White - Love Is Blindeness. Jos bih svasta mogla napisati,i sama tipkam jedan blog koji koristim da iskanaliziram tugu, ljutnju, ponizenje i miks drugih losih emocija koje su ostale nakon ove najvece zablude u zivotu. Zelim vam puno srece i da vise nikada ne sretnete ni jednog jedinog narcisa! Jedan je dovoljan za cijeli zivot!
OdgovoriIzbrišiHvala vam. Neću se ponavljati, sve ste pročitali. Ja sam jedno 5-6 mjeseci mučila sebe zbog srama, krivnje itd. Proći će, niste ništa krivi, niste ništa mogli, niste mogli prepoznati, mi smo normalni ljudi...to je jedan skroz drugi svijet, izopaćen i naopak. Ako želite, javit se preko FB stranice da direktno komuniciramo i pošaljite link na vaš blog. Meni puno znači da je netko u ovom što sam pisala našao neku vrijednost, da mu je pomoglo. To je na neki način korektiv sveg onog lošeg što me okruživalo toliko dugo. Veliki pozdrav.
IzbrišiOdlično napisano, i samom mi je puno toga u životu uništeno od strane jedne osobe, većinu stvari sam uspio popraviti, ali evo i dvije godine nakon svega osjećam veliki sram radi vlastite gluposti, povukao sam se iz društva radi toga.
OdgovoriIzbrišiI mene je bilo sram, ali, niste mogli znati, zato se nemojte okrivljavati. Oni su pokvareni, zli i vješti u tome. Nemojte se povlačiti, živite.Javite se preko FB. Pozdrav.
IzbrišiUništavao me šest godina, na sve moguće načine. Trenutno proživljavam introspekciju i depresiju, istovremeno. Dosta brzo sam shvatila tko je on, nisam imala točnu definiciju ali na dobrom tragu sam bila. Morala sam kopati jer se ništa nije činilo normalnim, nije se uklapao u niti jedan profil, zbunjivao me i rastuživao. Ljubav prema psihologiji i empatičnost gurali su me prvo u dijagnozu prema voljenom čovjeku a potom u obijanje o glavu zbog odluke da prihvatim da je takav i ostanem uz njega. Uvjerila sam se da ću moći izdržati, sve dok me nije potpuno slomio. Odrasla sam u destruktivnoj obitelji, punoj nasilja i straha, nisam se ni vidjela u “zdravoj” vezi i to je pripomoglo ostanku u paklu koji mi je priuštio. Sada, potpuno iscrpljena, mentalno, fizički i financijski, ne mogu ništa nego pokušati ponovno se sastaviti u koliko-toliko funkcionalnu osobu. Sve u tekstu napisano, istina je, nažalost ne postoji priručnik koji se nađe u rukama prije nego upoznamo nekoga zbog koga tražimo odgovore i zbog koga nam se život iz korijena promijeni.
OdgovoriIzbrišiFrida (odlično ime), puno toga je pred tobom, ali nema razloga da ne bude sve dobro na kraju. Lijepo pišeš. Meni je pomoglo pisanje. Možda možeš, a to bi ti pomoglo i u introspekciji, činjenično, za sebe, opisati kronologiju veze. Nastoj biti objektivna. Također, ako doista sumnjaš na depresiju, obrati se liječniku. Mene je pratila melankolija, tuga, mučnina. Depresija je ozbiljna bolest i ne može se "ne liječiti", podmukla je i treba ju ozbiljno shvatiti jer se može vratiti i nakon prividno 10 dobrih godina. Inače je normalno da budeš tužna i da sebe sažalijevaš. Dobro je da si svjesna da imaš određene predispozicije za vezu sa zlostavljačem, zbog obiteljske situacije. Niti jedno dijete nije krivo za ponašanje svojih roditelja. Mislim da bi ti rad s psihologom godio i da neke rane zaliječiš i zakrpaš. Moje je razmišljanje kad sam bila u istoj situaciji kao ti sada, bilo sljedeće - neću dozvoliti da me ta veza obilježi. To je bila prevara, a ne veza. Što je bilo bilo je, nastojala sam izvući pouku iz svega. Nisam mogla naknadno izmijeniti tok te veze, niti svoje ponašanje tijekom veze, ali imala sam veliku želju ispraviti sve što sam činila krivo, a bilo je toga. Svi smo odgovorni samo za sebe, nitko ne može nekome pomoći ako to druga strana i ne želi. Sjeti se one stare poslovice - "ne može se ispraviti kriva Drina". Mislim da imaš puno prostora za posvećenost sebi, ne odustaj od toga. Prihvati ovo kao jedan projekt, tako sam si ja to u glavi posložila. Prvobitno sam si dala godinu dana i intenzivno sam se bavila oporavkom. Aktivno sam sudjelovala u terapiji, čitala sam, činila sve što sam mislila da će mi pomoći. Trud se isplatio. Mogla bih ti navoditi primjere koliko sam ljudi od tada prepoznala kao toksične, a imala sam nedavno i jednu poslovnu situaciju s manipulativnom narcisoidnom osobom i shvatila sam na vrijeme o čemu se radi, iako je odnos bio drugačiji i bila je riječ o ženskoj osobi, strankinji, koju čak nisam niti vidjela. Na vrijeme sam se povukla iz tog "odnosa", a prepoznala sam sve one metode koje sam ranije doživjela. Dakle, to neka ti bude cilj za ubuduće, a ovo što je bilo - izvući ćemo pouku i idemo dalje. Drži se i puno pozdrava.
IzbrišiAngie, kako izaci na kraj sa nekim ko vam je clan porodice, tacnije sestra? Ne bih se usudila da jamcim da ima kompletan niz osobina, ima sposobnost da voli i empatije ali samo kad njoj odgovara i ne u velikoj meri.
OdgovoriIzbrišiCesto dolazim u sukobe sa njom odavno, a od iskustva sa narcisom shvatila sam i zasto. Nasi razgovori obicno eskaliraju u svadje i tada ni ja ne pazim sta cu da kazem. Cesto sam bila i pasivna samo da je ne uvredim. Nekad je mirna kao jagnje nekad munje i gromovi. Ne znam sta da ocekujem od nje. U svadjama me vredja, preti, projektuje, ponizava i nekad je i agresivno nasrtala. Takva je i sa mojim ocem. Cesto se i ne setim pocetka svadje, ne znam sta je pocelo, ne znam sta sam rekla i izbezumi me, kao da sam paralisana.
Uskoro se udaje pa cemo biti na distanci. Ali nemoguce je da prodje jedan dan a da mi ne dodjemo u sukob. U njenom prisustvu osecam nemir, nespokoj i ubrzan rad srca. Hvala unapred!
Joj, draga moja Overthinker, to kad je član obitelji ili barem jako manipulativan, to je jako teško. Svakako bi trebalo svesti kontakt s njom na minimum. Kad je riječ o članu obitelji, teško je prekinuti kontakt, iako znam da su neke osobe bile prisiljene to učiniti radi očuvanja svog zdravlja. Sad, lako je reči - postavi granicu, u teoriji to izgleda jednostavno, ali je teško izvodivo. Trebalo bi joj dati do znanja da se ne daš manipulirati. Ne bi se trebala upuštati u sukobe,jednostavno ignoriraj, ne odgovaraj, ne komentiraj. Mislim da bi ti psiholog mogao dati puno kvalitetniji savjet. Vjerujem ti sve što si napisala. Sada, kroz iskustvo veze s njim si osvijestila i svoj odnos s njom. Možda je čak to i utjecalo na tvoje ponašanje u vezi s njim, jer ti je "obrazac" ponašanja u nekim ključnim elementima bio poznat. Sve je to popravljivo. Nešto uspijemo sami, ali za nešto nam treba stručna pomoć. Ako si možeš priuštiti psihologa, to će te spasiti. Ja razumijem problem, suosjećam, ali mislim da to nije dovoljno, da treba i konkretnije nešto poduzeti da potpuno prevladaš ovu situaciju, a imaš veliku šansu da u tome uspiješ ako to odradiš kako treba. Pokušaj sama sebi sugerirati da si ti sebi najvažnije biće. Ni roditelji, bez obzira što su nas rodili, nisu toliko važni koliko smo mi sami važni. Kao što Narcisi imaju previše te sebičnosti, mi je nemamo dovoljno, ustupamo ispred uzurpatora, fali nam malo "bezobrazluka", čak i malo "pozitivne agresije", ono kao da treba jasno i glasno kazati "NE!". Na tome mi trebamo raditi, bez obzira da li će se netko naljutiti, da li je to "pristojno" itd. Stavi sebe na 1. mjesto, sjeti se toga svaki dan - ti si najvažnija i kreni od toga - gdje sam ja u toj priči?! Tako se postavi u svim međuljudskim odnosima, otkači sve koji te zamaraju, tlače, iskorištavaju. Naići će pozitivni ljudi, ali moraš napraviti mjesta za njih. Ja sam isto radila čistku od kojekakvih iscrpljujućih prijateljica, familije i doslovno sam prodisala. Znam da su neki od njih mislili da sam se extremno izbezobrazila, ali mene baš briga. Sada kažem u svakoj prilici kad mi nešto smeta, npr. bez pardona sam u restoranu rekla konobaru da ukaže drugim gostima da smire djecu - odrasli su bezrižno sjedili, dok je troje klinaca vrištilo, cičilo, zalijetalo se u stolove. Nekada ranije, ja ne bih reagirala. Sada sam mirno ali odrješito zamolila da utišaju djecu, da si vidjela kako su se svi primirili. Jednostavno, moramo reagirati, ukazati, a ako treba i ustati i otići. Najteže je s članovima obitelji, ali...
IzbrišiDraga Angie, hvaala na ovom odgovoru. Moram da potrazim pomoc psihologa cim pre, mislila sam da mogu sama da izguram ovo sve ali trebace mi i strucno misljenje i pomoc.
IzbrišiMnogo tesko sebe stavljam na prvo mesto ali pocela sam u poslednje vreme, super sam kakva sam bila. Jeste, tu pasivnost i tolerisanje u vezi sa narcisom upravo objasnjavam time da i sama imam nekog manipulatorskog kroja kraj sebe. Nazalost. Nije mi lako da shvatim i prihvatim to. Jer sam ja smatrala da je taj tretman takav ispravan.
Ostala sam rano bez majke, gde po ocevom opisu i ona je bila manipulativna, ja se secam nekoliko odbacivanja sa njene strane tako da eto ona mi je usadila taj obrazac ljubavii i ja sam tome tezila. Posle kroz detinjstvo ja sam od sestre zavisila i samo sam zivela od njenog odobravanja, nisam bukvalno umela i znala i smela da odaberem haljinu bez nje. Previse nesigurna. Imala sam do pre nekoliko gpdina veci strah od nje i strahopostovanje nego prema ocu. Sa ocem imam izvanredan odnos. Ja sam njegova slika i prilika i oboje imamo posledice od ovih manipulativnih tehnika. Definitivno mi treba strucno lice da poradi sa mnom na ciscenju od toksina i na mojim davno usadjenim "slabostima". Osecam se dosta iscrpljeno.
Draga moja Overthinker, osjetila sam, ne znam kako, ali iz tvog prvog javljanja da "ono nešto" u sebi - nešto što i ja imam, što će te odvesti van iz pakla u kom si bila. Zato te usmjeravam da pronađeš taj svoj put van. Na početku mog vlastitog oporavka tj. nakon prekida, ja sam bila potpuno izgubljena, zbunjena, nisam znala od kuda da krenem, bila sam nestrpljiva, nemoćna, za mene je sve ovo bilo kao da me netko ostavio usred Amazone. Ja čak nisam znala niti razliku između psihijatra i psihiloga. U području svoje struke sam vrhunska, čak izvan okvira, to mi je davalo preveliku lažnu sigurnost i u odnosima s drugim ljudima. Do tada sam mislila da znam kroz život pronaći rješenja. Tako je i bilo sve dok nisam naišla na njega koji me je "izmasakrirao" na banalnim životnim stvarima i pokazao mi da puno toga ne znam. Osvijestilo me i to, koliko je intelekt nebitan, kad sam jednom u frizerskom salonu natuknula jednu rečenicu, a onako jedna jednostavna obična žena koja radi u pekarnici, je istog trena dala "dijagnozu" i prepoznala sve znakove upozorenja i shvatila sam da ovaj moj Psiho tu žatnu ne bi mogao skršiti, jer bi se ona odmah okrenula i otišla. A, ja sam u tom odnosu ostala - ne dugo, ali dovoljno predugo, trebala sam se okrenuti i otići prvog dana. Zapravo, nisam ni trebala započeti vezu, jer je bilo pregršt znakova upozorenja i prije. Pišem ti ovo da shvatiš da svi mi nosimo nešto iznutra, iz prošlosti, neke ožiljke, obrasce koji su nam ili nametnuti iz bliže okolice, ili smo ih stekli kroz neka traumatična iskustva. Nitko od nas se nije našao u vezi s N ili P slučajno. Da bismo se jednokratno oporavili, možda ovako studiozno ulaženje u meritum stvari nije potrebno. Ali, ne shvaćajući srž naše osobne uloge u toj vezi, jako puno rizikujemo da ponovno uletimo u vezu s nekom drugom sličnom osobom, ako ne ispravimo sada ono što s naše strane nije dobro. A ta "dijagnoza nas" i "recept za krpanje rupa na našoj duši ili promjena shvaćanja, razumijevanja na svjesnom nivou", mislim da to može odraditi samo stručna osoba. Blog, forum, grupe na društvenim mrežama su nešto drugo. Tu se "okupljamo" jer smo shvatili da nismo sami, i drugi su prošli slično. Meni je pomoglo kad sam shvatila da mi se dogodila identična stvar kao i ženi iz Texasa. Ali sam vrlo brzo shvatila da je tu kraj našoj sličnosti i da moram pronaći stručnjaka koji će mi pomoći do kraja. Ovo ti je kao da imaš simptome gastritisa, imala si bolove cijeli dan, ukucavaš u Google simptome i nađeš na forum gdje netko opiše identično tvoje iskustvo. Bude ti lakše, malo si bliže shvaćanju da nemaš možebitno neku super egzotičnu bolest, ali tebe ta osoba ne može izliječiti. Nažalost, živimo u vremenima kad je poštenje, dobrota rijetkost pa se nađe i hrpa ljudi koji koriste muku drugih ljudi bilo koje vrste i "prodaju" recepte, prodaju "iskustvo" ili samo "prodaju maglu". Čuvaj se toga i takvih. Ako te boli zub, nećeš otići kod komšinice da ti ga izliječi ili da ti netko preko youtuba proda magični recept. Otići ćeš kod liječnika koji bi mogao pomoći. Eto, to sam ja shvatila kroz svoje iskustvo i zato često naglašavam - odite, potražite pomoć, vrtjet ćete se u krugu, a ovo nije bolest koja će proći od jedne tablete, ovo je strašno iscrpljujuće za psihu i fizički. Istraumatiziranost je jako opasna. Ja sam puno čitala o temi i prepala sam se, na neki način, kad sam vidjela da jako rizikujem ne potražim li pomoć. Oduševilo me na kraju koliko su mi psiholozi pomogli, upravo u tome da shvatim i upoznam sebe i da se korigiram.
IzbrišiA, ti Overthinker, doista imaš tu snagu da istjeraš to do kraja. Ja te vidim kao nekog kome je ne zbog tvog karaktera, već "izvana" utisnut taj jedan obrazac i koji si ti tek sada osvijestila i sada imaš šansu da to iskorigiraš sve, a ti tu psiholog može pomoći i da razumiješ dinamiku obiteljskih odnosa tj. što je ono što trebaš ispraviti, jer su te najbliži naučili krivo. Vjerojatno zbog jačine svog karaktera imaš veliku muku i previranja sama sa sobom, vjerojatno se zato i opireš sestri jer ti nisi taj "materijal za oblikovanje po želji drugih". Samo se okreni sebi i bit će sve ok. I javljam mi se tu, da vidim kako ide. Pazim na tebe.
IzbrišiDraga Angie, kao da mi citas misli, potpisujem svaku rec. Dosta si upoznata sa dinamikom ljudskih odnosa. Tacno je i to da imam jak karakter i veoma veoma izrazenu intuiciju gde nakon 5 minuta mogu da procenim coveka.
OdgovoriIzbrišiBas je to i zacudilo moju cimerku, rekla je "Kako nisi uspela samo njega da provalis kad sve ljude procitas odmah". I na to imam odgovor. Prvo, emotivno sam upletena u odnos, a drugo, nisam htela sebi da priznam da tu svasta ne valja jer sam godinama samovala i rekla sebi da cu po prvi put da se opustim u zivotu. I eto sta se desi.
Znam da mi je ovo teska zivotna lekcija i da se nije dzabe desilo i bas mi je neko pomracenje i nekoliko meseci nakon. Ne znam, imam te neke periode, imam osecaj kao da nikad nece da prodje. Nisam zaljubljena, ne znam sta mi se svidelo na njemu, iskreno, iako mi nije vazno da neko bude lepotan, on je nezgrapan, ima dioptriju 6 na oba oka, sto ga nikad nisam dirala u tu tacku a on je znao mene da dira za mnogo sitnije stvari, neuredan je i cesto je znao da neprijatno mirise. Ja sam sve suprotno od toga i to svi mogu da potvrde. O gramatici, elektronskoj pismenosti, svakodnevnoj pismenosti ne zelim da pricam, neuporedivi smo, sta sam bukvalno trazila sa nekim ko pise samnom, uredu, nacicu i sl.
To ranije nisam podnosila, banalan primer jeste, a sad s njim i to mi nije bilo vazno. O emocijama, empatiji i odnosu sa bliskim ljudima da i ne pricam. Ne znam, nekad pomislim da sam ja jace stvorila tu iluziju nego on.
Ljudi oko mene su ga provalili odavno, ali ne u smislu te dijagnoze, ali znali su da mu nisu sve ovce na broju. Smesan primer npr.da mi cimerka koja je eto bila gledalac mnogih situacija sa strane znala je u pocetku da stane na njegovu stranu jer eto on je bio sav ugladjen i fin kada je pred njom a kad smo sami, munje i gromovi. Ona mi je govorila kako ja preterujem i kako je on fin. Vise nisam znala koga da slusam. Tek kad sam joj ispricaala vecinu, ogadio joj se.
Tako da, Angie, necu da gledam nista negativno sa ovog iskustva iako je mnogo toga, zelim samo da radim na sebi. Potrazicu pomoc vec sledeceg meseca i javljam se nadam se u mnogo boljem stanju. Ljubac!
Uzasno se tesko odmaknuti od jednog narcisa.Moj se meni konstantno vraca,samo ja sam si uzela jedan period i poslozila sebe pa sad vise niti padam u depru,a niti njemu dozvoljavam da me slama.Iskreno,igram njegovu igru.Sad kad je osjetio da me gubi,sad me poceo i ljubiti,zvati,pisati.A sad ja cekam trenutak da ga nogiram.
OdgovoriIzbrišiAngie, mislim da moja drugarica ima posla sa narcisom/psihopatom, ali nisam sigurna i zelela bih da cujem komentar s druge strane, da li imam razloga da sumnjam i da li treba nesto da je posavetujem? Naime, oni su u vezi na daljinu, sto je da kazemo, otezavajuce, imali su izmedju 5 i 10 susreta, zajedno su skoro 4 meseca. Vrlo brzo i naglo su usli u vezu. Ona totalno neiskusna, pala skroz na njega. Vec posle 3. sastanka on njoj govori Volim te. Ona se primi skroz, uzvraca, govore to kao dobar dan sto bi mene odmah odbilo. Medjutim, ne zelim da se mesam. Ona kaze da on i majci govori Volim te svakodnevno i da imaju preblizak odnos. Tj.on govori svima Volim te stalno, sto je meni znak za uzbunu, jer cim svima govori, to nije od srca.
OdgovoriIzbrišiSledece, stalno je obasipa poklonima, paznjom, stvarno radi previse iznenadjenja. Video je kako ona voli crkvu pa joj je odmah dao svoju brojanicu, kupio joj novu, itd...Ona kaze da se oseca kao da se znaju celog zivota...
Ovo sto me je najvise uznemirilo i zapalo za oko je to da je on u proslosti, da kazemo, zavodio devojke, kao ih skinuo, i onda ih odbaci, ne imajuci zelju da vodi ljubav s njima!? Sto ja tumacim da je na taj nacin ponizavao devojke. Ili gresim? Ona ga je pitala pa sta su one tad radile, on je rekao pa plakale ili pobegle, ponizene. To mi je bila ogromna lampica, pored ovog preranog volim te. Takodje, price o deci, braku, buducnosti vec posle nekoliko nedelja. Tu su konstantne poruke i pozivi, mozda cak i zatrpavanje istima.
Rekla mi je i da je on uvek nalazio manu njenim poklonima, da joj komentarise lice, bubuljice, govori joj da je lepsa bez sminke...itd.
Samo te informacije posedujem.
Draga Overthinker, teško je sa sigurnošću reči, ali ima dosta "crvenih signala za uzbunu". Brzina je uvijek znak upozorenja, brzina kojom se odnos razvija, brzina kojom se izjavljuje ljubav, brzina kojom se naglašava "bliskost". Brzina isforsiranih emocija i bliskosti nije obilježje zdravih veza, jer se u zdravim vezama dvije osobe posepeno upoznaju i prihvaćaju i različitosti, a grade zajedništvo vremenom. Obasipanjem "pažnje" bilo porukama ili poklonima je, također, znak za uzbunu. Na taj način se stvara privid - "stalo mi je do tebe", a zapravo "želim te zbuniti i kontrolirati pod svaku cijenu". U svakom slučaju ne čini mi se taj momak kao emocionalno zrela osoba, posebno što ima tu povijest manipuliranja s djevojkama, koju se ne libi ispričati. Ono što bi za nju bilo dobro je da malo zastane, ne javlja mu se, da razmisli i ne žuri...u svakom slučaju da promisli da li je takva veza ono što ona želi, da li dobija ono što želi tj. da li je ispunjena ili uznemirena i da prati što više kako se on ponaša, a ne što on govori. Otprilike, trebalo bi ono kao kad na TV-u ugasiš ton pa samo pratiš sliku, ima li ta slika (ponašanje) smisla ili ne.
Izbriši