Hoovering – pokušaji Narcisa da obnovi vezu

"Hoovering" je manipulativna metoda koju Narcisi (Psihopati, Sociopati) koriste kako bi ponovno privukli, vratili bivšu partnericu (ili čak i prijatelja) i na taj način obnovili emotivnu vezu. Pojam dolazi od engl. riječi „hoover“ što označava usisavač za prašinu. Dakle, slikovito, Narcis pokušava „usisati“ (ponovno osvojiti) svoju nekadašnju partnericu (da ne kažem žrtvu, jer mi se ta riječ ne sviđa, iako je u engl. jeziku koriste u ovom kontekstu).

Dakle, nakon prekida veze (bez obzira da li je partnerica smogla snage i napustila zlostavljača ili je on prekinuo vezu radi druge osobe, što je češći slučaj), Narcis će se uvijek vraćati svojoj bivšoj partnerici, osobi s kojom je bio u emotivnoj vezi. Odnosno, pokušavat će ju ponovno vratiti u igru.

Narcis to radi zbog osjećaja moći i kontrole, možda mu se planovi nisu u potpunosti ispunili ili iz čiste obijesti, jer smatra da može. Narcisi, zapravo, imaju „portfelj“ svojih bivših partnerica kojima se stalno vraćaju, odnosno, onoliko puta koliko im one to dozvole.

Narcis dobro zna kako je i zašto veza završila, nije ga to briga, on smatra da se i nakon nekoliko godina može pojaviti kao da nije ništa bilo. Evo, sad je on opet tu, zainteresiran je i ona bi trebala biti sretna i odmah mu se vratiti.

Narcis jako dobro zna slabosti svojih bivših partnerica i spreman je „ponuditi“ ono što zna da bi toj osobi moglo značiti, nešto u što bi mogla povjerovati. Naravno, nije on iznenada doživio prosvjetljenje i postao iskrena i emotivna osoba. Ne. On se i dalje igra, na isti perfidan način.

Čitala sam brojne slučajeve, komentare žena (bilo da su bile u vezama ili u braku s Narcisom) koje su povjerovale da se Narcis ovaj put promijenio, da će sve biti super. One tvrde da je svaki put započeo novi ciklus emotivne veze po istom ustaljenom receptu – bombardiranje ljubavlju, omalovažavanje i odbacivanje, s tim što su faze trajale kraće i bile svaki put intenzivnije. Dakle, čim bi Narcis osjetio da mu je žena povjerovala i vratila se u vezu, on bi započeo s primjenom istih manipulativnih metoda – pasivno-agresivnog vrijeđanja, projiciranja svojih mana na nju, triangulacija, gaslighting, ignoriranje itd.

Narcis se obično javlja porukom i pokušava uspostaviti kontakt. Postoje brojni primjeri kako on to radi (dolje su poruke koje sam ja primala od Narcisa ne bi li me vratio):

• Pretvara se da mu je stalo do žene („samo sam htio provjeriti kako si, puno mi značiš...“)
• Poruka kao da se ništa nije dogodilo („kako si, lunjo moja...“)
• Poruka za blagdan, rođendan („sretno“, „sretna nova“...)
• Poruka u svezi nekog događaja („knjiga na te čeka“)
• Poruka o nečemu što žena voli („mislio sam da odemo u planine samo ti i ja“)
• Poruka o bolesti ili da je u krizi („u crnjaku sam, nisam dobro, trebaš mi, čemerno ovo bez tebe“)
• Poruka kojom izaziva krivnju („ti si to tražila, ti si vršila pritisak, sve smo mogli mi...“)
• Poruka kojom aludira na bliskost („još uvijek me grije tvoja toplina“).

Važno je, ne nasjedati i ne odgovarati na poruke.

Međutim, Narcis će se poslužiti i lukavstvom, npr. ako imate zajedničkih prijatelja, iskoristit će nekog od njih da posreduju u ponovnom uspostavljanju kontakta. Moj Narcis je npr. mene zvao s prijateljevog mobitela. Prijatelju je bilo neugodno, nije ga se mogao riješiti i osjećao je grižnju savjesti što je na neki način „sudjelovao“, odnosno „pomogao“ Narcisu da me na prevaru navede da odgovorim na poziv.

Inače, svi psiholozi savjetuju da je za mentalno zdravlje osobe koja je bila u vezi s Narcisom (tj. Psihopatom) važno prekinuti kontakte – izbrisati i blokirati tel. broj da ne može nazvati, niti poslati poruku, blokirati e-mail itd. Naravno, ako imate zajedničko dijete, tada nije moguće u potpunosti prekinuti kontakt, ali treba ga svesti na minimum, svaki razgovor treba biti u okviru nužne teme jer će Narcis nastojati iskoristiti svoje vještine ne bi li ponovno privukao ženu u svoju zakulisnu i manipulativnu igru.

Ja sam prvi put bila u vrlo netipičnoj i platonskoj „vezi“ s Narcisom prije 5 godina. Četiri se godine nismo niti čuli, niti vidjeli, a onda se on ponovno pojavio i tražio susret sa mnom da mi kaže da se razvodi (ali je koristio izraz „rastajem se“, „došao sam te potražiti da vidim mogu li se nadati vezi s tobom, u crnjaku sam...“). Također, pokušao me je uvjeriti da je sa ženom sve gotovo, ponavljao mi je „znam čega se ti bojiš, ne moraš se bojati, to je gotovo, tebi sam došao.“

Bili smo u vezi skoro 5 mjeseci i nakon prekida (on je prekinuo sa mnom na Badnjak, prije zajedničkog odmora koji je bio isplaniran i dogovoren...). Tada se ispostavilo da njegove izgovorene riječi nemaju nikakvu težinu. Ništa nije bilo gotovo. Balansirao je između mene i žene, trčao je noću i lupao ženi i kćeri na vrata, tražio je pomirbu i odugovlačio i zavlačio razvod braka (ne zbog ljubavi koju je iznenada osjetio prema ženi koju je godinama mučio i ignorirao, već zato što je shvatio da ja nisam velikodušna koliko je mislio, a i nije se htio odreći nekretnina bez kojih bi ostao podjelom brakorazvodne stečevine). Drugim riječima, „volio me je“ dok je mislio da ću ja sanirati njegove minuse i kredite.

To ga nije spriječilo da mi na Silvestrovo pošalje poruku „Sretna nova“ i još prije toga „čemerna ova samoća bez tebe, nedostaješ Lunjo“. Obje sam poruke ignorirala, instinktivno, jer mi je išlo na živce njegovo ponašanje i smatrala sam da ne zaslužujem takav tretman. Za mene je kraj – kraj. Ipak, nakon što je nastavio s porukama „usisavanja“, napisala sam mu e-mail da sam stavila točku na našu vezu, da znam da je manipulirao i da me ostavi na miru. Više se nije javljao. Međutim, zato što mi je dugovao novac, poslije sam zvala ja njega, a tada je pokazao pravo lice i iznova htio manipulirati sa mnom jer nije računao da bih se ohrabrila i ustrajala tražiti povrat duga od njega. Tada je galamio, psovao, poslao vulgarni e-mail i vulgarnu poruku.

Dakle, „toplina oko srca koju je osjećao“ i „bliskost kakvu nije nikada osjetio osim sa mnom“ brzo su se istopile kad sam ja nadošla, odmakla se od njegove manipulacije i mogla realno sagledati da je on vrhunski manipulator s Narcisoidnim poremećajem osobnosti i psihopatskim obilježjima i kad njegove agresivne metode nisu više djelovale. Nekolicina objektivnih promatrača naše veze i bliskih prijatelja smatraju da će on ponovno pokušavati stupiti u kontakt sa mnom, jer je i dalje ista ona licemjerna osoba, kad god mu bude trebalo nešto što smatra da bi mogao od mene dobiti ili kad god se sjeti kako mu je bilo u vezi sa mnom ili jednostavno, ako mu to bude izazov. Jer, Narcisi se uvijek ponovno vraćaju.

Pred jednim je prijateljem rekao „zabrljao sam s njom, ne znam kako da popravim“. Rekla bih da je „brljanje“ koje on spominje – učinjena šteta koja je nepopravljiva. I, srećom, ja sada znam što je On. Manipulativna „čarolija“ više ne djeluje.

Slično, Narcis koristi istu metodu da „obnovi“ prijateljstvo s osobama o koje se ogriješio ili s članovima obitelji (brat, sestra) s kojima je u zavadi. Njega ništa ne priječi da odglumi „pokajanje, katarzu, otrježnjenje od grijeha“ (sve je to govorio moj Narcis) ne bi li uvjerio te ljude da je sada drugačiji. On, zapravo, samo traži dozvolu za još jedan ciklus manipulacija.

Narcis nosi masku

...i zašto je važno prepoznati ju...

Da, Narcis nosi masku, figurativno, poput glumca. Najčešće je to maska žrtve. On se duboko uživi u svoju ulogu. Međutim, kao što ni profesionalni glumci ne mogu 24 sata biti glumci, već „izlaze“ iz uloge, tako ni Narcis ne može cijelo vrijeme biti lik koji je osmislio. Zato se s vremena na vrijeme mogu nazrijeti pukotine njegove maske tj. dvoličnost ili čak višeslojnost njegove osobnosti.

U nekim od ranijih tekstova već sam spominjala kako sam ja ponekad mislila (nemam nikakvo medicinsko obrazovanje) da moj Narcis ima bipolarni poremećaj. No, bipolorani poremećaj je nešto drugo. On bi ponekad bio potpuno drugačija osoba od one osobe kakav je bio 95 posto vremena koje smo proveli zajedno. Drugačije bi razgovarao, zaključivao pa čak i izgledao. Mimika njegovog lica je bila fascinantna. Taj On mi je bio blizak, ali uglavnom je prevladavao onaj drugi On kojeg uopće nisam razumjela i nisam mogla dokučiti što misli, što želi od mene, njegovo ponašanje me je zbunjivalo, smatrala sam ga neprimjerenim za osobu njegovih godina, obrazovanja, s obzirom da je otac. To me je bunilo. Koji On je pravi? Znači li to da ipak može biti dobar, blag, zabavan, ugodan...samo se trebam strpjeti, čekati (kako mi je znao govoriti)?!

Zapravo, Narcis se, barem prema mom iskustvu, ne ponaša jednako prema svima. Neki će ga doživjeti potpuno drugačije nego što sam ga ja doživjela. Ti ga ljudi poznaju izvana, vrlo površno. On je na prvi pogled šarmantan, trudi se biti prihvaćen, djeluje blago, zbunjeno, smotano, kao dječak kojemu treba pomoć ili usmjerenje. Njegovo je pravo lice vidljivo samo njegovim najbližima, a to su obitelj, bliski prijatelji, eventualno kolege s kojima radi.

Moj Narcis je prema meni odlučio biti velika žrtva. Tako mi se predstavio. Ja sam ga doživjela, a to mi se kod njega i svidjelo, kao blagog, nježnog, emotivnog muškarca koji prolazi kroz teško razdoblje (razvod nakon 20-ak godina veze i braka), muškarca koji voli svoje dijete, koji voli mene i osjeća veliku povezanost i bliskost sa mnom. To je, naravno, bila velika zabluda jer on sve to nabrojano - nije. On je glumio da je takav i tako mi se predstavio. Takav je utisak na mene ostavio. Ne bih mogla reći da sam naivna, nisam niti mlada djevojka, a ipak, uspio me je zavarati. Bio je jako uvjerljiv, odnosno bio je vješt u uvjeravanju.

Već i prije nego što smo započeli našu vezu ja sam bila zbunjena. Jedan me je dan došao potražiti u mjestu gdje živim, otišli smo na ručak, ispričao mi je svoju tužnu životnu priču, o teškom ocu, još težem djetinjstvu u neimaštini, o braku koji to nije, o tome kako ga je žena odvojila od kćeri, kako je ona bila gruba, kako bi za kćer sve dao, kako bi se žrtvovao, sve pa i ljubav, kako je patio, kako više nikog nema...i kako voli mene. U svemu tome bilo je, možda, tek zrnce istine, a on je spretno uvijek sebe stavio u središte nemilih, nesretnih događaja i okolnosti. Propustio je ispričati da je te nemile događaje on prouzročio ili da nije on bio žrtva već agresor – nešto kao „vuk u janjećoj koži“.

Ja sam ga npr. u svezi teškog odrastanja na neki način tješila i govorila da svi mi koji smo odrastali u ex-Yugi 80-tih, otprilike smo bili sličnog imovinskog stanja, svi potječemo iz radničkih obitelji i svi smo, po meni, jednako „ne-imali“ u odnosu na današnju djecu. Odrastali smo s jednim parom jeans-a (bili smo presretni ako smo imali nekog tko bi nam donio taj jeans iz Trsta) i nosili smo te „rifle“ dok se ne izderu, pa i poslije. Potpuno neusporedivo s današnjim klincima. Svi smo išli u školu u plavim kutama, tako da mi je i ta njegova priča o „teškom“ djetinjstvu u neimanju bila „tanka“. Ja se rado prisjećam tih vremena, ali ne mislim da je to imalo negativne posljedice na mene kao odraslu osobu danas, dapače, drago mi je da sam bila svjedokom tih lijepih, jednostavnih, skromnih, drugačijih vremena.

Zato je meni i taj njegov prvi razgovor sa mnom bio čudan, nepriličan, neobičan, iritantan. Nije mi rekao – došao sam zbog tebe, ti mi se sviđaš...nego je pričao o svom čemeru. Ništa se nije dogodilo taj dan, razišli smo se svatko na svoju stranu. Ipak, ostalo mi je u sjećanju kako je turobno izgledao, paćenički, jadno, mračnog pogleda kad bi pričao o kćeri i njenim tegobama. Bilo mi ga je žao, bez obzira na sve. Razmišljala sam o tom jadnom čovjeku, počela sam ga žaliti. Kasnije sam čula i od drugih osoba da ga žale. On vjerojatno „igra“ na tu kartu i nemilosrdno je usavršio kako izazvati sažaljenje, a sve životne situacije uspije prikazati na način da je on uvijek taj kojeg treba žaliti i pomoći mu.

Kako imamo zajedničkih prijatelja na facebooku, vidjela sam kad je netko lajkao njegovu fotografiju, snimljenu nekoliko dana nakon našeg susreta. Brao je kajsije, stajao je pored starog debla kajsije, osunčan, osmijeh od uha do uha. Nisam mogla vjerovati kad sam vidjela tu fotografiju. Zar je to ista osoba? Sa mnom, dva dana ranije, na ručku (dakle, pojavio se pred ženom koju želi – preda mnom), bio je turoban, kao da su mu potonule sve lađe ovog svijeta. Ja sam ga taj dan odbila...(dakle, po nekoj logici, trebao je nakon našeg susreta biti još turobniji), a on blista od veselja i bere kajsije, bezbrižan, sretan, s osmijehom na licu. Bila sam potpuno zbunjena, da li je to ista osoba, što se dogodilo, kako, zašto je sa mnom na ručku bio tako mrgodan, mrk, mračan, potišten, spuštenih ramena, očiju bez sjaja, čak izobličen od crnila? Bilo je to pitanje koje me je mučilo i nisam mogla odgonetnuti odgovor kako se uspio toliko preobraziti.

Kasnije sam uočavala slične fizičke promjene na njemu. Naši susreti nisu bili lijepi,opušteni, nisu bili uživajući, uvijek je bila neka mračna sila iznad nas, kao oblak koji se nadvio i prijeti. A, trebalo je biti lijepo. Zašto nije bilo? Bili smo dvoje odraslih, zrelih ljudi, dvoje „ljubavnika“ koji su se našli u vrtlogu života i žele provesti „ostatak života zajedno“ (tako je on meni govorio). Zašto, onda, ja ne mogu pronaći niti jedan jedni cijeli dan i uprijeti prstom u taj dan i reći – evo, taj dan s njim ja sam bila mirna, sretna i opuštena, taj dan sam znala da je On taj?! Ja to, u najintimnijim svojim razmišljanjima, ne mogu učiniti. Takav dan ne postoji.

Uvijek je pričao mračne priče, teške priče, tegobe, uvijek je ponavljao o očevom teškom karakteru, o nekim stvarima koje su se dogodile pred 40 i više godina. Ponavljalo je neke deklarativne izjave iz svog turobnog braka, probleme sa ženom, njena depresije, svoje financijske probleme, probleme s njenom i svojom obitelji, probleme koje je imala njegova kćer. Ta, mi smo bili u vezi na daljinu, nismo bili svaki dan zajedno, ali kao da je svaki put prebacivao dio svog tereta na moja leđa, da ga ja dalje nosim. Uvlačio je mene u te svoje mračne priče. Podmetao je moja leđa pod svoje probleme. Ja sam ozbiljna, odgovorna, suosjećajna. Dakle, idealna?!

A, zatim, on bi s drugima u društvu izgledao posve drugačije, rasterećen. On je igrao „nogoš“ sa svojim „drugarima“, on je s kolegama ponekad išao na izlete, na večere. Putovao je na izlete i s planinarima, uživao je. Uvijek je bio veseo, činilo mi se da doista uživa. Na fotografijama se smijao. Pa, zašto nije uživao u mom društvu, ako me je toliko volio? Zašto sam i ja, odjednom, postala zabrinuta? Imamo i mi zajedničkih fotografija, na njima je uvijek nekako ukočen, kao da ga nešto boli, iako je bio nasmiješen, ali taj osmijeh je bio „kiseo, drven“, kao da ga je nešto vuklo nazad, nije bio otvoren, sretan, opušten osmijeh (ako takvi osmjesi uopće postoje).

Njegov glas je, dok je pričao svoje mračne priče, poprimao različite boje i tonove. To me je fasciniralo. Po boji glasa sam mogla osjetiti kakav je koji dan, uspijevala sam razlikovati te promjene u njegovu glasu, ali ih nisam znala tumačiti. Nekad mu je glas podrhtavao, iako je pričao nešto benigno, treperio je u povišenom tonu. Razmišljala sam o tome, ali najdalje dokle sam došla bilo je da je on u stresu zbog razvoda i da se taj stres tako manifestira, između ostalog i na njegov govor. Tek sam nedavno, prije par tjedana naišla na pojam „parajezik“ koji označava neverbalne geste i znakove komunikacije kao što su uzvici, poštapalice, naglašavanje pojedinih riječi, boja, brzina i ton glasa i sl. Također, postoje radovi na temu kako se uz pomoć parajezika može manipulirati u međusobnoj komunikaciji, te da Narcisi to redovito čine.[1] Wow. Moj Narcis je vjerojatno tijekom studija učio o parajeziku. Ja do sada nisam previše obraćala pažnju da se bojom, brzinom i tonom glasa može tako manipulirati sugovornikom u privatnoj konverzaciji, da ne kažem, da me je potpuno šokiralo da bi netko u ljubavnoj vezi koristio boju i ton glasa kako bi manipulirao svojom partnericom (parajezik se obično koristi u reklamama ili političkim govorima).

Imam puno primjera tog neopuštenog, grčevitog, turobnog, mračnog Narcisa kad je bio sa mnom ili dok je razgovarao sa mnom i jednog posve drugačijeg, lepršavog, rasterećenog, nasmijanog Narcisa kad bi bio u društvu nepoznatih ljudi, svojih „drugara“, kojekakvih sporednih likova. Da li su to dvije različite osobe?! Ili jedna ista osoba samo ponekad ima masku, a nekad ne?! Koje je pravo lice tog Čovjeka? Tko je On zapravo? Da li sam ga ja upoznala, nakon svi tih silnih svakodnevnih razgovora, mogu li reći da znam kakav je On, što je htio od mene?! Mogu samo naslućivati. On će uvijek reći nešto drugo. Nažalost, stekla sam dojam da govori jedno, misli drugo, a radi treće. Na fotografijama uvijek izgleda drugačije, kao da nije ista osoba.

A, kako se tek prezentira na facebook-u, eh, to je jedna posve druga priča i zaslužuje zasebni tekst.

U razgovorima sa mnom, dakle, on je bio jadan, žrtva. Često je plakao (ipak, razgovarali smo telefonom pa ja nisam svjedočila tim suzama), ali „plakao je“, čula sam njegov plač. Uglavnom je on pričao, kukao (jedan dječji psihijatar mu je rekao da „prestane kukulekati“), tražio sažaljenje. Ogriješila bih se da kažem da je galamio na mene. Ne. On je plakao jer njegova uskoro-bivša žena agresivno nastupa prema njemu, psuje, vrijeđa ga i sl., a ja sam ga tješila. Čak i u tim razgovorima, nije on preda mnom niti na nju galamio, psovao ili nešto slično. Osim jednom.

Ja sam samo jednom, dok smo bili u vezi, iskusila njegov bijes – bilo je to djelomice moja krivica. Nazvala sam ga jednu večer, on je bio silno uzrujan, bijesan, nisam ga mogla prepoznati, galamio je, nisam razumjela o čemu se radi, uspio mi je nekako izgalamiti da su žena i kćer naišle, ostavile mu psa na čuvanje, a one otišle u shopping. Nije mi bilo jasno što ga je u toj situaciji uzrujalo – to što su one išle u shopping, a on ne ili to što je dao novac kćeri da si nešto kupi ili to što je on ostao sam i čuvao njihovog psa. Ili možda sve to skupa. Uglavnom, zvučao mi je na telefonu kao netko koga ne poznajem. Psovao je. Ja sam, kako se kaže, „naletjela“ i nisam htjela popustiti pa sam počela ispitivati, smirivati, a onda je on „okrenuo taj bijes prema meni“. Ne sjećam se točno što mi je govorio – uopće se ne sjećam riječi, sjećam se da sam bila u šoku, znam da je galamio na mene, znam da sam ja plakala na kraju. Pokušavam se sjetiti što mi je rekao, ali imam blokadu (iako se svih razgovora osim toga dobro sjećam). Ja sam tu noć plakala, nije se ispričao, nije se javio do sutradan kada je poslao kratku poruku „S tobom ili bez tebe dalje?! Nadam se s Tobom“

 Sve ostalo, nikada nije verbalno bio grub, osim iznenadnih povremenih ispada tipa „Ti si sebična, ti si bešćutna, ti si privilegirana“. Te njegove uvrede (sada znam, to je „projiciranje) nisu bile tijekom svađe, već potpuno izvan konteksta. Boja i ton glasa, ponovno, nisu odgovarali onome što je govorio. Sada znam da je to oblik „suptilne (pasivne, prikrivene) agresije“.

Jednako tako niti kad mi je izjavljivao ljubav, boja i ton glasa nisu odgovarali tim ljubavnim velikim izjavama.

Međutim, nakon što smo prekinuli vezu, postepeno sam upoznala jednog drugog Njega, jednog novog čovjeka kojeg do tada nisam poznavala. O samom prekidu na Badnjak, porukom...a taj dan smo se trebali naći, možda jednom drugom prilikom. 

S obzirom da nisam imala više priliku razgovarati s njim, nazvala sam ga da se dogovorimo oko povratka pozajmice. I tada sam spoznala sav njegov gnjev, bijes, ljutnju. Spuštao mi je slušalicu, galamio je, vrijeđao me je, bio je vulgaran. Jednom mi je napisao i super vulgarni e-mail, gdje je, između ostalog napisao „odj..i, ne želim te ni čuti ni vidjeti više, potvrđuje se tvoja sebičnost, što sam od početka govorio...“ Ja bih zvala jednom mjesečno, podsjećajući ga i tražeći način da mi da neki konkretniji prijedlog kada bi vratio dug, a ne samo općenito „vratit ću kad budem imao“. Posljednje Njegove riječi upućene meni telefonom, prije nego je zalupio slušalicom, bile su: „ajd u k...c“. Ja sam samo pitala za svoj novac, nisam se svađala, nisam bila agresivna.

Dakle, tko je taj čovjek i koje je njegovo pravo lice? Na kraju balade, rekla bih, upravo ovo koje sam spoznala nakon naše veze. Ono drugo lice koje sam ja vidjela, bilo je „obloženo“ maskom od više slojeva hinjene blagosti, emocije, projiciranih obećanja. Pukotine sam nazirala svakodnevno, ali kao što reče jedna pametna žena – „manipulacija sama po sebi je takva da ju ne možete otkriti, jer onda ne bi bilo manipulacije“. Ali, ono što možete napraviti, a i što sam ja radila – jest raditi pritisak da maska padne čim prije ili, ako se niste uspjeli niti malo emotivno vezati, odmah se okrenite, bježite i ne osvrćite čim naslutite prve pukotine.

---

[1] https://core.ac.uk/download/pdf/54541123.pdf

U vezi s Narcisom – financijska manipulacija

Ako ste u vezi s Narcisom (ili ste bili u vezi), velika je vjerojatnost da ćete, osim emocionalne manipulacije, biti žrtva i njegove financijske manipulacije. Zato, pažljivo pročitajte moje osobno iskustvo i zapažanja, jer svi Narcisi (i Psihopate) imaju identičan obrazac ponašanja.

Internet je prepun primjera prevaranata i manipulatora (tzv. „love fraud“ ili „con men“) od kojih se velika većina odnosi na prijevare u vezama s Narcisima (Sociopatima / Psihopatima), gdje su mnoge pametne žene, žene s kojima se možemo poistovjetiti, bile financijski iskorištene od strane muškaraca s kojima su bile u vezi. Neke su ostale bez kuće, neke bez ušteđevine, neke potražuju velike iznose novca jer otplaćuju njegove dugove...

I nemojte misliti da se to događa samo u američkim filmovima, negdje daleko i da su prevaranti nekakvi ludi likovi, a one naivne glupače. Nije to baš tako. Prevaranti (Narcisi ili Psihopati) su naizgled blagi i šarmantni, visokoobrazovani, vješti, elokventni manipulatori, aktivni vjernici (idu u crkvu, pomažu u udrugama). Narcis izgleda kao čovjek iz vašeg susjedstva, srećete ga svaki dan na ulici, a ne znate da je to on. Može biti i pravnik ili, možda, profesor, kao što je bio moj Narcis, nostalgičar, povjesničar, umjetnik. Takvi ljudi ne izgledaju kao psihopati, kakve smo navikli gledati u kinu. A žene, ni one nisu stereotip glupača, naivnih jadnih žena usamljenih srdaca. One su obično obrazovanije i situiranije od Narcisa.

Kako im se to moglo dogoditi?! Ta, one su mislile da „pomažu muškarcu s kojim su u vezi“. Sad se sjetite svih onih metoda manipulacije, od bombardiranja ljubavlju, „povjeravanja“, gaslightinga, projiciranja, triangulacije, suptilnog uvjeravanja...sve drame u kojoj se on nalazi, jer to nikako nije normalna i obična ljubavna veza. S druge strane te veze je jedna normalna, emotivna žena, puna empatije, požrtvovnosti, koja se u jednom trenutku sažali...a On izgleda kao da mu treba pomoć. Ta žena ne sluti s kim ima posla, da on nije osoba za koju se predstavlja, da on glumi i laže, izigrava žrtvu, fabricira i manipulira. Eto, to je taj princip, jednostavno. On izigrava žrtvu, a ona je njegov spasitelj. Tako ju je On uvjerio. Ja mogu zamisliti takvu situaciju jer sam „živjela“ takvu vezu, malo kraće od 5 mjeseci. 

Dakle, priča ide ovako: On je prevarant, predator, a ona je njegova lovina, na putu da bude izigrana.

Da sam bila labilnija i ja bih bila među tim financijski iskorištenim ženama. Uopće ne sumnjam (to vidim sada, s odmakom, nakon završetka naše veze) i potpuno sam sigurna da se On želio financijski okoristiti. To otkriće mi je bilo jedno od težih za prihvatiti nakon veze, možda i teže od svih onih pasivno-agresivnih maltretiranja tijekom veze. Samo, ne znam da li je bio toliko prepotentan pa mislio kako bih ja na sve pristala samo da budemo zajedno ili je mislio da sam naivna. Pretpostavljam da neke stvari neću nikada dokučiti.

Već sam pisala o tome kakvi su Narcisi u odnosu prema novcu. Zbog njihove prevelike želje za pokazivanjem i posjedovanjem materijalnih dobara (posebice nekretnina), može se reći da su financijski neodgovorni i da u pravilu, žive iznad svojih mogućnosti. Jednostavnim rječnikom - troše više nego što zarađuju. U današnja vremena nije teško biti među onima koji su u minusu. Međutim, Narcis je u minusu zbog svoje devijantne prirode i svojih loših odluka, zato što grabi i što mu treba i što mu ne treba, što mora imati sve najnovije, sve što je trenutno „in“. Naravno, on ne zarađuje toliko koliki su njegovi apetiti. On želi sve, sve najbolje, sve najskuplje. Posljedično takvom ponašanju, Narcis je često u velikim dugovima, a osim pre-zaduživanja kod banaka, poseže i za privatnim, osobnim pozajmicama od obitelji i prijatelja, kolega s posla, poznanika.  

Narcis nema stida, on ženu s kojom je (a, zapravo novac je često jedan od razloga zbog kojeg je s njom ako je ona financijski situirana), želi financijski iskoristiti, koliko god je to moguće. On smatra da ima pravo na to. Njemu treba novac (on nikada nema dovoljno), jedna od njegovih temeljnih karakteristika je taj osjećaj da mu pripada sve (engl. „entitlement“) pa i ono što nije njegovo. Više puta sam u njegovim očima vidjela pohlepu, oteo bi mi da je mogao.

Dakle,  na samom početku naše veze On se odmah počeo ograđivati (jer kao zarađuje manje od mene) i pričao je otvoreno o financijama, što je meni bilo, u najmanju ruku, neukusno. Znala sam da što je po struci i koliko otprilike može imati plaću. Također, odmah mi je ispričao i sve o svojim nekretninama, a bio je i silno ponosan na kuću na moru. Bez imalo zadrške detaljno je govorio o toj imovini u kontekstu  razvoda i kako „sve“ namjerava ostaviti ženi i kćeri.

Ja sam taj razgovor shvatila kao da on provjerava moje namjere (ima i svakakvih žena, zar ne?!) pa sam, brže-bolje, rekla – zašto mi to pričaš, uopće?! Ta, meni ništa ne treba. To su vaše stvari, vaš život, podijelite se kako hoćete, mene to ne zanima, ostavi ti njima sve što želiš, ja imam dovoljno.

On bi na to odgovorio kako želi biti potpuno iskren prema meni, želi da znam sve, ne želi da između nas bude tajni (kakav apsurd i laž, jer ni jednom nije bio iskren prema meni).

Ja sam tada, u želji da mu „olakšam“ trošak veze, rekla – ja ću svoj trošak ako negdje budemo išli, sama podmiriti, da ne moraš na mene trošiti. Mislila sam da je to fer, ipak ima i dijete. Iako su, obično, naši muškarci (za razliku od stranaca s kojima sam radila) gentlemen-i i vole počastiti, on je, čini se, bio sretan s takvim „aranžmanom“.

A, čini mi se da je On te moje riječi shvatio i kao „dozvolu za financijsko iskorištavanje“ jer je s lakoćom sav „trošak naše veze“ ubrzo prevalio na mene. S obzirom da nije imao auto, uvijek bih ja vozila, nikada nije sudjelovao. Trebao je ići konzervirati kuću na moru, pa je jedan dan rekao „voziš me u...“ . Odbila sam, predosjetila sam da neće nadoknaditi gorivo, cestarinu. Bila mi je mrska pomisao da me tako iskorištava. Nisam se osjećala ugodno, to nije trebalo tako biti. Kad god bismo sjeli u kafić, a nekoliko puta i u restoran, ja bih uvijek plaćala. On je naručivao, a ponašao se tako da mi je bilo posve jasno kako ću ja platiti račun, on jednostavno, nikada nije niti posegnuo da plati. Zatim je tražio da mu kupim majice, rukavice i sl. Tražio je poklone. Usudila bih se kazati – bio je najobičnija „muška sponzoruša“.

Zatim su tu bile i njegove „neslane šale“ (a, na kraju balade, ne bih rekla da su to bile šale, već pomicanje granica i provjeravanje mojih reakcija) – „raskučit ću te, sve ću ti potrošiti, ja sam tvoj žigolo, pripremi ugovor o doživotnom uzdržavanju.“ To su bile njegove izjave, onako, kao grom iz vedrog neba. Ako bih se pobunila, on bi samo rekao – ti se ne znaš šaliti. Istina je, ne šalim se na taj način.

O svim svojim dugovima, a posebno o tome koliko duguje Ženinoj rodbini, ispričao mi je prvog dana naše veze. Meni je to bio kao malj u glavu. Nisam znala što misliti. Nije štimalo. Muškarci su obično pre-ponosni da bi priznali kako su nekome dužni. Kasnije, noćima nisam spavala, brinula sam. Na tren bih se scoolirala – mene se to ništa ne tiče, to je njegov život prije mene, ali onda bih brzo shvatila da je on zbog dugoročnog stambenog kredita (koji treba otplaćivati do svoje 70. godine) zapravo neto u minusu (imovina mu je manja od trenutnih dugova) i nije mi bilo jasno kako će otplatiti sve te minuse po tekućem računu, kreditnim karticama i još dugove ženinoj familiji. U jednom trenutku sam ga upitala – kako ti misliš vratiti sve te dugove, a on mi je hladno odgovorio – kad mi umre mama. (Nije sin jedinac, a roditelji su ga i isplatili, tako da, zapravo, ne bi imao pravo očekivati nasljedstvo, ali...).

Nije mi bilo jasno kako će plaćati alimentaciju kad se službeno razvede. On si, iskreno, financijski nije mogao priuštiti razvod braka. A, još ga čeka i podjela imovine. To mi je bio najveći misterij i nisam razumjela zašto ne provedu nešto što su se odavno dogovorili i sporazumjeli (ako je to uopće tako bilo, a sada mi se čini da su stvari posve drugačije). A, možda bi ga to potaknulo i da proda kuću koja mu je prevelika, te tako otplati dugove, mislila sam, iako mu nisam htjela ništa sugerirati.

Međutim, iznenadio me svojim odgovorom da je „žena nekooperativna, osvećuje se i ucjenjuje ga razvodom i imovinom.“ Prema njegovim riječima, žena ga je „ucjenjivala“ radi su-dužništva na stambenom kreditu koji je on podigao i koji bi on nastavio otplaćivati i nakon razvoda (tako mi je govorio). Tada mi je rekao – ona traži da ju skinem s kredita i predlaže da mi Ti budeš jamac. Ja sam, uz čuđenje, odbila i rekla mu kako mu ja ne mogu biti jamac, te neka odu zajedno u banku i razriješe tu zavrzlamu. Kasnije je opet, možda i desetak puta, spominjao te „ženine riječi“ tj. kako ona traži da mu ja budem jamac na kredit.

Ništa mi nije bilo jasno ako su se ranije sve dogovorili zašto sada odjednom to ne mogu provesti u djelo i ako bi sporazum o podjeli imovine samo trebao potvrditi već postojeće činjenično stanje. Ali, srećom, smatrala sam da se mene to ne tiče.

Ipak, mučile su me te njegove financije, posebice privatne posudbe i minusi po tekućem računu i karticama i znala sam da se iz tih dugova neće moći godinama izvući. Ni najveći financijski čarobnjak ne bi mogao pronaći formulu da On uspije vratiti dugove, plaćati alimentaciju i normalno živjeti, ako niti jednu nekretninu ne želi prodati (kako se činilo). Osim ako...

Istovremeno, on bi, iznenada spominjao „naš budući zajednički život, te kako želi živjeti negdje na moru sa mnom, da ne želi više raditi u školi...“  Ja nemam ništa na moru, a on je neto u minusu. Prostrujilo mi je kroz glavu da on, valjda, misli da bih ja trebala investirati u kupnju kuće na moru. Na spomen zajedničkog života, imala bih grč u želudcu. Što je vrijeme više prolazilo, bilo mi je sve jasnije da mi niti on, a niti takva veza puna drame i njegovih nebuloznih komentara, ideja i shvaćanja, ne odgovaraju. Stvarala sam sliku o njemu kao o neodgovornoj osobi, osjećala sam da nešto nije u redu,  iako sam imala očekivanja da će se stvari poboljšati jer sam mu vjerovala da je sve to privremeno dok se ne razvede (iako ni razvodu niti otpetljavanju njihove imovine i kredita nisam nazirala kraj).

Govorila sam da se meni nigdje ne žuri, da se ne namjeravam udavati i da bi najbolje bilo da se samo viđamo i bolje upoznamo. Čini mi se da je njemu „gorjelo“ pod nogama i nije si mogao priuštiti "vezu" kakvu sam ja očekivala - normalnu vezu dvoje slobodnih zrelih ljudi. Povremeno sam imala osjećaj kao da se htio oženiti sa mnom prije nego što se razveo od svoje žene. Naravno, nije on niti jednom izravno spominjao brak kao brak, ali je često spominjao naš zajednički život i sl. Također, niti jednom me nije izravno pitao da mu pomognem vratiti dug. Ali je kukao kako želi vratiti, a ne može, jer nema, a banka mu više neće odobriti. Bezizlazna situacija.

Ja sam mu na njegove neprilične opaske o zajedničkom životu ili što njegova žena spominje da mu ja budem jamac za kredit, u pravilu odgovarala – kakve su to gluposti, o čemu ti pričaš?! Nije se dao smesti, uvijek je pričao iste priče, a zatim bi me napadao da sam „sebična, škrta, bešćutna“ itd. Ja ne razumijem njegovu tešku situaciju.

Tada mi je jedan dan, iz čistog mira, poslao presliku prometa svog žiro-računa, te potvrdu o plaći...Nije mi bilo jasno zašto. Pitala sam ga. Eto tako, rekao je. Istovremeno je bio u velikoj drami zbog kćeri, žena ga je napadala, vrijeđala, plakao je.

I ja sam mu sutradan sama ponudila manji iznos novca što je bila kap u moru njegovih dugova, ali da mu malo olakšam da vrati barem dio, da dobije volju. Dugovao je Ženinoj rodbini (a oni ga omalovažavaju, on hoće pokazati koliko je pošten – to su bile njegove riječi). Mislila sam da će ga to potaknuti na štednju (u međuvremenu je glupo potrošio novac na polovni bicikl).

Nekoliko tjedana nakon što sam mu posudila taj novac (dakle, nisam mu dala, nego posudila), on je porukom prekinuo vezu sa mnom. U međuvremenu se uopće nismo vidjeli. A, nismo se uspjeli niti dogovoriti kako da mi vrati taj iznos. On je iznenada osjetio da „dalje mora sam“, da mu „moja ljubav stvara pritisak“, da se „želi posvetiti kćeri i skrbiti o njoj“, a „kćer i ja smo nekompatibilne“. To je sve napisao.

Dakle, da sumiram ono što sada zaključujem – on se htio dugoročno kod mene uhljebiti (od tuda ti neprilični razgovori o nekretninama, jamstvima, stanovima, životu na moru i sl.), a kratkoročno je trebao nekoga tko će sanirati njegove dugove (po tekućem računu, kreditne kartice i privatni dugovi). Izgleda da sam ja bila ta osoba koju je naciljao. Ali, ja sam se pokazala kao „tvrd orah“ i zato sam po njegovim riječima „sebična i bešćutna“.

U vezi s Narcisom - Manipulacija ignoriranjem - tretman šutnjom (silent treatment)

Narcis koristi tzv. silent treatment (ja sam prevela kao ignoriranje, ali može i manipulacija šutnjom, tretman šutnje) u drugoj fazi emotivne veze (u tzv. fazi obezvrjeđivanja i omalovažavanja), nakon što završi razdoblje bombardiranja ljubavlju.

Za njega je ignoriranje oružje pomoću kojeg osigurava kontrolu i moć ili kažnjava partnericu zbog nečega, da joj „pokaže“.

Ignoriranje iliti „silent treatment“[1] manifestira se fizičkim ignoriranjem, ne javljanjem, prestankom razgovora, ne odgovaranjem na pozive ili poruke. To se događa iznenada, bez upozorenja.

Svi mi ponekad, ako smo ljuti, znamo ušutjeti kako bismo izbjegli svađu ili da ne kažemo nešto što ne priliči. Ali, ovo što Narcis radi je drugačije. Narcis ignorira iz čistog mira, jedan dan je sve u redu, ali drugi dan, jednostavno, nailazite na zid tišine. Istovremeno, on komunicira i viđa se s drugim ljudima, ali vama pokazuje da mu niste važni, da može bez vas, da ga ne zanimate itd.

Na taj način Narcis omalovažava partnericu, pokazuje joj da za nju nema vremena, dok u isto vrijeme radi nešto banalno ili se npr. druži s ljudima za koje vam je govorio kako mu idu na živce i sl. Vama se ne javlja, ne pita kako ste, ne zanima ga što radite.

Ponekad taj „silent treatment“ traje kraće (npr. jedan dan ili nekoliko dana), a ima slučajeva da Narcis ušuti, nestane, ignorira tjednima. Iskustva drugih žena potvrđuju da za vrijeme tako dugog ignoriranja i ne javljanja, Narcis često provodi vrijeme s nekom drugom ženom (jednom od paralelnih veza).

Ja nisam imala iskustvo dugotrajnih faza ignoriranja, ali sam vrlo brzo, odmah nakon prvih nekoliko dana veze (koju smo započeli zajedničkim izletom) i po povratku svatko svojoj kući (živjeli smo u različitim gradovima) osjetila što znači njegovo kažnjavanje ignoriranjem.

Dakle, nakon njegovih 2 mjeseca osvajanja i nagovaranja da započnemo vezu, tijekom kojih sam ja odolijevala, pristala sam dati nam šansu i dogovorili smo se da ćemo provesti nekoliko dana na nekom neutralnom terenu. Bilo je ljeto i proveli smo 4 dana uživajući u ljepotama prirode, planinareći i odmarajući u mjestu gdje niti on ni ja prije nismo bili.

Ondje smo i počeli našu vezu, on je govorio o „bliskosti kakvu nikada nije doživio“, izjavio mi je ljubav...

Međutim, po povratku, on se jednostavno prestao javljati. Ja sam bila pristojna dan ili dva, a onda mi nije bilo jasno što se događa. Ta, nismo se razišli u svađi. A, nije to bio ni sex za jednu noć. Započeli smo vezu. Mi smo „zreli ljudi“, nismo klinci. Išli smo u istu srednju školu. A, on se sada ne javlja. To nije pristojno, prvo sam pomislila. Uostalom, on je mene zavodio i želio vezu sa mnom i nema razloga da se ne javlja. Tako sam ja razmišljala. Čak sam pomislila da se nešto dogodilo. Ali, u današnje vrijeme tehnologije, uvijek se može javiti. Uostalom, brzo sam shvatila da je živ i zdrav.

Nije mi ništa bilo jasno pa sam ga nakon nekoliko dana zvala. Nije odgovorio na poziv. Kasnije je nazvao i pitao s čuđenjem – jel nešto važno pa si zvala? Igrao je nogomet s „drugarima“. Tako mi je odgovorio.

To mi je bilo jako čudno, ružno...bila sam u šoku, ali bio je početak veze i još se nismo poznavali, uhodali... Zbunio me pa nisam znala kako reagirati. Čas je hladan, nedostupan, a onda opet razgovaramo kao da je sve u najboljem redu.

Bilo je ljeto, nije radio, nikakvih obveza u kući i oko kuće nije imao, apsolutno je ljenčario. Dan ima 24h i nije mi bilo jasno kako nije pronašao nekoliko minuta da me nazove, javi se, pita me kako sam. To bi bilo normalno. Međutim, to se nije dogodilo. Sutradan se, također, nije javio. Ja sam ga kasnije kontaktirala porukom i pitala - zašto se ti ne javljaš, jel' sve u redu s nama?

On mi je kratko odgovorio porukom - čeličenje...To je bila jedna od njegovih bezbroj "neslanih šala". On je mene kao "čeličio". Zapravo mi je rekao istinu, na neki način. Takvim ponašanjem je pomicao granicu i stjecao moć nada mnom. Jedino što ja u tom trenutku nisam slutila o čemu je riječ. Ja pojma nisam imala što su to Narcisi, Psihopati, Sociopati. Mislila sam da sam u "običnoj" vezi s normalnim 48-godišnjim profesorom. Nisam bila. Nažalost, sve sam naučila na teži način.

Bio je to njegov prvi „silent treatment“ kojim me je „počastio.“ Dakle, nisam ja nikakva klinka koja je željna da joj momak stalno „cvrkuće“, ali znam što je pristojnost, što bi bilo normalno očekivati u danim okolnostima. To jednostavno „nije red“. Uostalom, ne moramo biti u vezi, nisam baš ni bila previše sigurna u tu vezu, jer su me instinkti upozoravali da nešto nije kako bi trebalo biti.

Kasnije se slično ponašanje događalo učestalo. To je bilo u prvom dijelu faze omalovažavanja.

Ubrzo mi je poslao zahtjev za prijateljstvo na Facebook-u, a koristio je i messanger. Ja bih, npr., vidjela da je on on-line, točno sam spoznala njegovu dnevnu rutinu. Prijavljivao se na FB već ujutro (vjerojatno još u krevetu, jer je spavao s mobitelom), odmah kad se ustao pa kasnije tijekom dana, na poslu je bio najviše on-line (satima, jer radi u knjižnici i ima vremena), a i navečer, do kasno u noć, nekada i do 2 ili 3h ujutro. Također, mogla sam vidjeti i kad je bio aktivan na viber-u i whats-upu. Ali, meni se nije javljao.

Ako sam bila i ja on-line u isto vrijeme, on me je jednostavno ignorirao. Nije poslao niti kratku poruku, kao da ima ne znam kakvog posla (nije radio ama baš ništa, što sam kasnije shvatila kad sam ga bolje upoznala). Ili bi me eventualno počastio s porukom – jutarnja pusa. I to je bilo sve za taj dan. Sutradan bi poslao poruku tek navečer – večernja pusa i možda bi ubacio nekog smješka. Ja sam stalno bila u iščekivanju, napeta, povrijeđena...ali morala sam „paziti“ jer je on bio „jadan“, „žrtva zločeste i depresivne žene koja ga je odvojila od kćeri“.

Ako bih ja poslala poruku preko messangera – kako si, jel sve ok?; on ponekad satima ne bi odgovorio, a onda bi odgovorio – da ili bi samo ubacio smješka. Ne mogu opisati koliko su me te poruke iritirale i ljutile. Mene je takvo ponašanje vrijeđalo, nisam razumjela i ništa mi nije bilo jasno. Bila sam zabrinuta jer se još nije službeno razveo od žene. To nije bila veza kakvu sam željela, a mislim da muškarac koji je „zainteresiran“ i „voli“ neku ženu, nikada se neće tako ponašati.

Posebno me je povrijedio jedan slučaj ignoriranja. Mjesec i pol dana prije tog događaja započelo je tegobno razdoblje naše veze, faza omalovažavanja tijekom koje je koristio sve moguće metode manipulacije, noćima nisam spavala, on je cvilio, plakao, mučio me glupim pričama, vrijeđao. Trčao je ženi koja ga je ostavila noću plakati, onda je plakao meni. Itd, itd. Zatim je došao za vikend meni u posjetu i bio je to „vikend iz pakla“. Otišao je kući i ponovno trčao ženi tražiti pomirbu, a onda je opet mrcvario mene i obećavao kako će biti sve ok kad se sljedeći put budemo vidjeli, kad on na jedan dan dolazi sa školom na izlet, kako ćemo cijeli dan biti zajedno. Ja sam danima čekala taj dan da napokon mogu na miru s njim porazgovarati o stvarima koje su me mučile, koje nisu bile u redu i bila sam spremna prekinuti našu vezu samo to nisam htjela učiniti putem emaila ili poruke (za koji mjesec, on je sa mnom prekinuo whatsup porukom).

Međutim, u vrijeme u koje smo se dogovorili, on se pojavio s kolegom, nije bio sam tako da je izbjegao naš razgovor, zatim je sa školskom djecom išao u muzej (što se odužilo) i imali smo, na kraju, svega 1h tijekom kojeg sam ja njega vodila na ručak. Danima me je uvjeravao kako ćemo „razgovarati“ taj dan i kako će sve biti u redu.

Naravno, nismo uspjeli razgovarati, jer je on vješto skretao razgovor, halapljivo jeo (ta, bio je gladan) i onda se naglo ustao, jer da kasni u kazalište. Uglavnom, bio je to još jedan frustrirajući nazovi-susret tijekom kojeg se ništa nije riješilo, niti popravilo, gdje sam opet bila povrijeđena i u novom iščekivanju susreta tko zna kad i tko zna što.

Otišla sam kući, on se nije javio ni tijekom povratka, ni nakon dolaska kući. Kasnije tijekom večeri, shvatila sam da je stigao jer je odmah bio on-line na Facebooku. Ja sam ležala u krevetu i očekivala da mi se javi i da kaže koju normalnu riječ, da se ispriča, da me umiri. To bi barem bilo normalno da je on „normalan“ čovjek i da smo mi bili u „normalnoj vezi“.

No, nije se javio, nije me nazvao, nije mi poslao poruku. Ali, ležeći u krevetu, s 1000 pitanja koja su mi se rojila po glavi, oko ponoći, ja sam shvatila da je on u tom trenutku upravo sklopio novo prijateljstvo s nekom frizerkom iz mjesta u kojem živi. Bilo je to za mene devastirajuće. Ja nisam ljubomorna osoba, ali nisam mogla pojmiti da je toliko „glup“, da ne razumije što radi i da se tako ponaša prema meni bez ikakvog razloga, pušta me da čekam, ne komunicira...a istovremeno, kad mu treba utjeha, kad mu treba pažnja, samo javlja da ga nazovem i slušam njegovo kukulekanje satima, ili mi kaže kako me treba, kako ne može preživjeti bez mene i slične gluposti.

Naravno, ja tada nisam znala da on sa mnom manipulira i da se ta metoda manipulacije zove „silent treatment“ što je vrlo karakteristično za Narcise. Nisam znala da je njegovo ponašanje dio vrlo razrađene taktike, obrazac ponašanja manipulativnih ljudi iz „udžbenika“ za Narcise, koji je, u konačnici, imao za cilj financijsku korist.

Zato, nemojte ignorirati ovaj znak upozorenja i ne nasjedajte na njegova nesuvisla objašnjenja ili plitki šarm. On je ono što je i kako se ponaša prema vama u tom trenutku, a ne ono što bi mogao biti ili kako vas je uvjerio da će biti...jednog dana (ta se metoda manipulacije zove "manipulacija obećanjima").

Vjerujte svojim instinktima kada vam signaliziraju da "ljubav ne bi trebala biti takva". Također, zapamtite, on nije dječak već odrastao muškarac kojeg ne treba podsjećati na "pristojnost" i manire dobrog ponašanja. Narcisi i Psihopate su devijantni i nikakva ih ljubav ili nježnost neće korigirati. Iskoristit će vašu dobru narav, poštenje i empatiju, a vrlo vjerojatno i prisvojiti dio vašeg novca.

[1] http://www.thenarcissisticpersonality.com/narcissistic-silent-treatment/

Razgovor s Narcisom: Word Salad

Iliti...kako Narcis / Psihopat manipulira razgovorom

Word Salad je u psihologiji pojam koji označava besmislene i nepovezane riječi, rečenice, fraze, karakteristično za osobe oboljele od šizofrenije, demencije ili nekih oštećenja mozga.

Narcisi koriste „word salad“ svjesno u cilju manipuliranja i iscrpljivanja svog sugovornika.

Ako ste ikada bili u situaciji (da ne kažem, ako ste imali tu nesreću) razgovarati s Narcisom (ili, ne daj Bože, Psihopatom – iako je to skoro jedno pa isto), jasno vam je zašto je naziv takvog razgovora „salata“.

Dakle, to je isprazni, iscrpljujući, besmisleni razgovor bez kraja i početka, bez zaključka i teško ga je prepričati. Bez imalo sumnje, za razliku od psihičkih bolesnika, Narcis namjerno i svjesno razgovara na ovaj način.

Prepoznatljiva su neka obilježja „word salad“ razgovora s Narcisom:

• Stalno ponavljanje deklarativnih izjava i razgovor bez zaključka. Teško je opisati, ali Narcis priča uopćeno, deklarativno, ponavlja jedne te iste rečenice, a ipak, razgovor je jako detaljan i na kraju niste ništa zaključili niti se dogovorili. Moj Narcis i ja smo svaku večer vodili telefonski razgovor, obično od 21h ili kasnije (ovisno o njegovom rasporedu, ja bih se morala uvijek prilagođavati). On bi poslao poruku – „ćakula“ i to je značilo da bih ja njega trebala nazvati. Pričao je samo on, jer ja ne bih uspjela  preokrenuti razgovor na neku suvislu temu. Kao što se može zaključiti iz ovog bloga, blagoglagoljiva sam, ali on je potpuno dominirao razgovorom. Ti razgovori su bili potpuno nevažni za našu vezu, ali me je on iscrpljivao njima. Nekada bi počeo priču kako mu je bilo taj dan na poslu i onda bi počeo pričati o školskom podvorniku, o njegovoj djeci, kući, ženi...do unedogled detalji koji su besmisleni. Zatim bi okrenuo razgovor na planinarsko društvo kojeg je član i u pravilu bi usput ružno govorio o tim ljudima. Nakon toga bi počeo kukati kako ga je žena „odvojila od kćeri“, kako je on „bio grub“. Zatim bi zaplakao. Nakon toga bi pričao o tome kako ga žena „ucjenjuje kreditom“, ali nikakav zaključak ne bi ponudio. Nakon toga bi se hvalio svojom kućom na moru, pričao kako mu nije žao što će tu kuću dati kćeri itd., itd., itd. Nakon otprilike dva sata razgovora, počeo bi zijevati i to je bilo to.
• Cirkularni razgovor. Dakle, razgovor koji se vrti u krug, svaki puta isto, bez kraja i konca, a na kraju ako nekome trebate prepričati, nemoguće je prepričati taj razgovor. Vrlo slično kao gore, iste teme bi se, zapravo, ponavljale iz večeri u večer. Ponekad bi započeo tešku temu kako pati od nesanice, kako ne viđa kćer, kako pati. Kad bih mu ja nešto suvislo pokušala objasniti, komentirati, on bi svaki put dodao – "ali", i kad se činilo da je nešto i sam zaključio, vratio bi razgovor na početak. Ja sam ponekad mislila da on nije „sav svoj“, zašto stalno priča o istom i ne razumije, morala sam mu objašnjavati kao djetetu. Međutim, razumio je on jako dobro, namjerno je tako razgovarao. Jednom prilikom, sjećam se, ja sam si čak, prije našeg razgovora u mali notes napisala natuknice što želim i trebam s njim razgovarati – kao bilješke za važan sastanak. Danas mi se to čini smiješno i žalosno. No, tu večer, ja sam pred sebe izvadila taj notes i gledala što sam zapisala, kako bih ostala „fokusirana“ i barem ga malo uspjela vratiti na razgovor koji je meni bio bitan – nešto konkretno, npr. vezano uz naš sljedeći susret.  Danima je, npr., davio pričom o parnoj postaji koju si je htio kupiti ili o trkačem biciklu. Ponekad su ti cirkularni razgovori bili doista na skroz bedastu temu. To me je izluđivalo i mislila sam kako je on „pukao“. Međutim, sve je to bilo namjerno i s ciljem da me iscrpi.
• Patronizirajući stav. Njegov je govor često bio s visoka, koristio je boju i visinu glasa da dominira u razgovoru, da naglasi, tako da sam često imala osjećaj da mi se obraća „s visine“. Nije za to bilo razloga, ja sam obrazovanija od njega, više nego ravnopravna, dapače, dominantna sam osoba i žena, ali on je imao taj „tutorski“ , prijekorni stav. Na sličan je način, kad bi trebalo, govorio i blažim glasom, kako bi me uvjerio u nešto što nije bilo istina. Mogao je mijenjati boju i visinu glasa, poput glumca, po potrebi i ta se promjena događa u sekundi.
• Iznenadna šutnja i prekid razgovora. Danas razumijem, a tada mi je to bilo posebno zbunjujuće, usred razgovora on bi stao, točka. Ja bih pitala neko pojašnjenje. Nema pojašnjenja. Npr. on je govorio „bio sam grub“. Ja bih pitala – što to znači? Nije odgovorio ili bi ponovio – „pa bio sam grub“. Sada znam da je bio agresivan, ne samo verbalno, već i fizički. Verbalnu agresiju sam spoznala nakon prekida. Narcisi prekidaju razgovor kad im se ne sviđa što ih pitate, kad su u opasnosti da ćete ih razotkriti. Dakle, neće se svađati, raspravljati žustro i sl. Ili će prekinuti razgovor (dakle, može se jako kontrolirati) ili će skrenuti razgovor na drugu temu (to se zove diverzija) ili će „projicirati“.
• Projiciranje. Projiciranje je vrijeđanje vlastitim manama. Npr. meni je Narcis znao reći – „ti si sebična“. Ja bih zastala, pitala ga kako to misli. On bi samo rekao – „ti si sebična“. Jednom sam mu rekla – „to nije istina“, a on je samo odgovorio – „svi to kažu“. Ja sam baš zapela – „tko su to svi“. On – „pa svi“. Ako ste čitali ovaj blog, jasno vam je iz ostalih tekstova koliko me je financijski iskorištavao i jasno je da sam za cijelo vrijeme naše veze bila počašćena jednom kavicom i jednim nazovi-ručkom, to je on platio.  
• Zadovoljavajući odgovor. Po potrebi, na pitanja Narcis daje odgovor za koji misli da će zadovoljiti drugu stranu. Imam više konkretnih primjera za to. Sjećam se jednom još na početku veze, dok nisam ni slutila što me sve s njim čeka, bila sam zbunjena, izbezumljena njegovim toplo-hladnim ponašanjem prema meni, ignoriranjem i na moje pitanje što on i kako misli dalje – on je meni odgovorio mailom kako je baš razgovarao s nekim prijateljima koji nas zovu da im dođemo u posjet u Njemačku (usput je razvezao detalje o tim krasnim ljudima....). Ja sam ga nakon nekoliko dana pitala za to. On je bio skroz iznenađen (kao da je zaboravio da mi je to napisao) i moj komentar je bio – ti si to meni onako napisao, bez prave namjere, samo da me smiriš. Njegov odgovor je bio – Ali, jesi se smirila?! Jesi, pa što onda hoćeš. Smirila si se. Više puta mi je tako rekao nešto što je mislio da ću ja biti „zadovoljna“, a zapravo nije mu padalo na pamet da će to napraviti. Imam na stotine primjera – „kad ti i ja budemo...“. Kasnije sam čitala neke članke o Narcisima i to je tipična „faking future“ rečenica – odgađanje za budućnost  i davanje zadovoljavajućeg odgovora. Jednom drugom prilikom, Narcis mi je cijelu večer pričao o svojim bivšim ljubavima – o njih tri četiri. To je, također, bila tema koja se stalno ponavljala. Ja sam ga jednu večer pitala – „dobro, koja sam ja, gdje sam ja?“, a on je bez imalo zadrške odgovorio – „ti si zadnja“.
• Nerazgovjetno mrmljanje . Odnosno, ponekad bi nabacio nešto što nije htio objasniti. Npr. jednom sam mu rekla – ti bi htio imati dvije žene i nju i mene, ne može to tako (kad smo započeli vezu bio je rastavljen, ali ne i razveden). On je promrmljao – imam ja i treću. Na to – ja sam pitala – šta? On nije ništa odgovorio, samo je prekinuo razgovor – na potpuno drugu temu.
• Negiranje i laganje. I sada se uznemirim kad se sjetim kako je bezobzirno lagao kad bih ga očigledno „uhvatila“ u laži. Već sam navodila isti primjer –dok smo razgovarali telefonom i dok sam se ja trudila da njemu bude „bolje“, on bi istovremeno s nekim razmjenjivao poruke preko viber-a ili whatsup-a, što je bilo vidljivo da je bio aktivan. On bi me tada „uvjeravao“ da nije, da mi se to učinilo ili da je samo primio poruku od prijatelja i sl. Smijao bi se i učinio da se ja osjećam glupo i ljubomorno (imam 48 godina) jer ga pitam takvu „glupost“. Naravno da je razmjenjivao poruke, tko zna s kim.

Dakle, sve ovo opisano, jedan je tipični razgovor s Narcisom, razgovor koji nema smisla, razgovor koji nikud ne vodi, osim da budete tu negdje dok mu trebate, dok ne ostvari što želi od vas. Ako uzmete u obzir da Narcisi lažu, i kad treba i kad ne treba, jasno je koliko su ti razgovori s njim besmisleni. Sve što je meni Narcis govorio – ništa nije bilo tako, sve je bilo drugačije (sada isplivavaju činjenice iz njegova života, od djetinjstva koje mi je potpuno iskrivljeno ispričao stavljajući sebe uvijek u ulogu jadne žrtve), ali i ništa od toga što je govorio o nama, našoj vezi, što je kao planirao i obećavao nije ispunio, a nije niti namjeravao ispuniti.

Ja bih poslije tih naših razgovora bila potpuno emotivno i energetski prazna, iscrpljena, zbunjena, nemirna. A, to je i bio njegov cilj.