U vezi s Narcisom – financijska manipulacija

Ako ste u vezi s Narcisom (ili ste bili u vezi), velika je vjerojatnost da ćete, osim emocionalne manipulacije, biti žrtva i njegove financijske manipulacije. Zato, pažljivo pročitajte moje osobno iskustvo i zapažanja, jer svi Narcisi (i Psihopate) imaju identičan obrazac ponašanja.

Internet je prepun primjera prevaranata i manipulatora (tzv. „love fraud“ ili „con men“) od kojih se velika većina odnosi na prijevare u vezama s Narcisima (Sociopatima / Psihopatima), gdje su mnoge pametne žene, žene s kojima se možemo poistovjetiti, bile financijski iskorištene od strane muškaraca s kojima su bile u vezi. Neke su ostale bez kuće, neke bez ušteđevine, neke potražuju velike iznose novca jer otplaćuju njegove dugove...

I nemojte misliti da se to događa samo u američkim filmovima, negdje daleko i da su prevaranti nekakvi ludi likovi, a one naivne glupače. Nije to baš tako. Prevaranti (Narcisi ili Psihopati) su naizgled blagi i šarmantni, visokoobrazovani, vješti, elokventni manipulatori, aktivni vjernici (idu u crkvu, pomažu u udrugama). Narcis izgleda kao čovjek iz vašeg susjedstva, srećete ga svaki dan na ulici, a ne znate da je to on. Može biti i pravnik ili, možda, profesor, kao što je bio moj Narcis, nostalgičar, povjesničar, umjetnik. Takvi ljudi ne izgledaju kao psihopati, kakve smo navikli gledati u kinu. A žene, ni one nisu stereotip glupača, naivnih jadnih žena usamljenih srdaca. One su obično obrazovanije i situiranije od Narcisa.

Kako im se to moglo dogoditi?! Ta, one su mislile da „pomažu muškarcu s kojim su u vezi“. Sad se sjetite svih onih metoda manipulacije, od bombardiranja ljubavlju, „povjeravanja“, gaslightinga, projiciranja, triangulacije, suptilnog uvjeravanja...sve drame u kojoj se on nalazi, jer to nikako nije normalna i obična ljubavna veza. S druge strane te veze je jedna normalna, emotivna žena, puna empatije, požrtvovnosti, koja se u jednom trenutku sažali...a On izgleda kao da mu treba pomoć. Ta žena ne sluti s kim ima posla, da on nije osoba za koju se predstavlja, da on glumi i laže, izigrava žrtvu, fabricira i manipulira. Eto, to je taj princip, jednostavno. On izigrava žrtvu, a ona je njegov spasitelj. Tako ju je On uvjerio. Ja mogu zamisliti takvu situaciju jer sam „živjela“ takvu vezu, malo kraće od 5 mjeseci. 

Dakle, priča ide ovako: On je prevarant, predator, a ona je njegova lovina, na putu da bude izigrana.

Da sam bila labilnija i ja bih bila među tim financijski iskorištenim ženama. Uopće ne sumnjam (to vidim sada, s odmakom, nakon završetka naše veze) i potpuno sam sigurna da se On želio financijski okoristiti. To otkriće mi je bilo jedno od težih za prihvatiti nakon veze, možda i teže od svih onih pasivno-agresivnih maltretiranja tijekom veze. Samo, ne znam da li je bio toliko prepotentan pa mislio kako bih ja na sve pristala samo da budemo zajedno ili je mislio da sam naivna. Pretpostavljam da neke stvari neću nikada dokučiti.

Već sam pisala o tome kakvi su Narcisi u odnosu prema novcu. Zbog njihove prevelike želje za pokazivanjem i posjedovanjem materijalnih dobara (posebice nekretnina), može se reći da su financijski neodgovorni i da u pravilu, žive iznad svojih mogućnosti. Jednostavnim rječnikom - troše više nego što zarađuju. U današnja vremena nije teško biti među onima koji su u minusu. Međutim, Narcis je u minusu zbog svoje devijantne prirode i svojih loših odluka, zato što grabi i što mu treba i što mu ne treba, što mora imati sve najnovije, sve što je trenutno „in“. Naravno, on ne zarađuje toliko koliki su njegovi apetiti. On želi sve, sve najbolje, sve najskuplje. Posljedično takvom ponašanju, Narcis je često u velikim dugovima, a osim pre-zaduživanja kod banaka, poseže i za privatnim, osobnim pozajmicama od obitelji i prijatelja, kolega s posla, poznanika.  

Narcis nema stida, on ženu s kojom je (a, zapravo novac je često jedan od razloga zbog kojeg je s njom ako je ona financijski situirana), želi financijski iskoristiti, koliko god je to moguće. On smatra da ima pravo na to. Njemu treba novac (on nikada nema dovoljno), jedna od njegovih temeljnih karakteristika je taj osjećaj da mu pripada sve (engl. „entitlement“) pa i ono što nije njegovo. Više puta sam u njegovim očima vidjela pohlepu, oteo bi mi da je mogao.

Dakle,  na samom početku naše veze On se odmah počeo ograđivati (jer kao zarađuje manje od mene) i pričao je otvoreno o financijama, što je meni bilo, u najmanju ruku, neukusno. Znala sam da što je po struci i koliko otprilike može imati plaću. Također, odmah mi je ispričao i sve o svojim nekretninama, a bio je i silno ponosan na kuću na moru. Bez imalo zadrške detaljno je govorio o toj imovini u kontekstu  razvoda i kako „sve“ namjerava ostaviti ženi i kćeri.

Ja sam taj razgovor shvatila kao da on provjerava moje namjere (ima i svakakvih žena, zar ne?!) pa sam, brže-bolje, rekla – zašto mi to pričaš, uopće?! Ta, meni ništa ne treba. To su vaše stvari, vaš život, podijelite se kako hoćete, mene to ne zanima, ostavi ti njima sve što želiš, ja imam dovoljno.

On bi na to odgovorio kako želi biti potpuno iskren prema meni, želi da znam sve, ne želi da između nas bude tajni (kakav apsurd i laž, jer ni jednom nije bio iskren prema meni).

Ja sam tada, u želji da mu „olakšam“ trošak veze, rekla – ja ću svoj trošak ako negdje budemo išli, sama podmiriti, da ne moraš na mene trošiti. Mislila sam da je to fer, ipak ima i dijete. Iako su, obično, naši muškarci (za razliku od stranaca s kojima sam radila) gentlemen-i i vole počastiti, on je, čini se, bio sretan s takvim „aranžmanom“.

A, čini mi se da je On te moje riječi shvatio i kao „dozvolu za financijsko iskorištavanje“ jer je s lakoćom sav „trošak naše veze“ ubrzo prevalio na mene. S obzirom da nije imao auto, uvijek bih ja vozila, nikada nije sudjelovao. Trebao je ići konzervirati kuću na moru, pa je jedan dan rekao „voziš me u...“ . Odbila sam, predosjetila sam da neće nadoknaditi gorivo, cestarinu. Bila mi je mrska pomisao da me tako iskorištava. Nisam se osjećala ugodno, to nije trebalo tako biti. Kad god bismo sjeli u kafić, a nekoliko puta i u restoran, ja bih uvijek plaćala. On je naručivao, a ponašao se tako da mi je bilo posve jasno kako ću ja platiti račun, on jednostavno, nikada nije niti posegnuo da plati. Zatim je tražio da mu kupim majice, rukavice i sl. Tražio je poklone. Usudila bih se kazati – bio je najobičnija „muška sponzoruša“.

Zatim su tu bile i njegove „neslane šale“ (a, na kraju balade, ne bih rekla da su to bile šale, već pomicanje granica i provjeravanje mojih reakcija) – „raskučit ću te, sve ću ti potrošiti, ja sam tvoj žigolo, pripremi ugovor o doživotnom uzdržavanju.“ To su bile njegove izjave, onako, kao grom iz vedrog neba. Ako bih se pobunila, on bi samo rekao – ti se ne znaš šaliti. Istina je, ne šalim se na taj način.

O svim svojim dugovima, a posebno o tome koliko duguje Ženinoj rodbini, ispričao mi je prvog dana naše veze. Meni je to bio kao malj u glavu. Nisam znala što misliti. Nije štimalo. Muškarci su obično pre-ponosni da bi priznali kako su nekome dužni. Kasnije, noćima nisam spavala, brinula sam. Na tren bih se scoolirala – mene se to ništa ne tiče, to je njegov život prije mene, ali onda bih brzo shvatila da je on zbog dugoročnog stambenog kredita (koji treba otplaćivati do svoje 70. godine) zapravo neto u minusu (imovina mu je manja od trenutnih dugova) i nije mi bilo jasno kako će otplatiti sve te minuse po tekućem računu, kreditnim karticama i još dugove ženinoj familiji. U jednom trenutku sam ga upitala – kako ti misliš vratiti sve te dugove, a on mi je hladno odgovorio – kad mi umre mama. (Nije sin jedinac, a roditelji su ga i isplatili, tako da, zapravo, ne bi imao pravo očekivati nasljedstvo, ali...).

Nije mi bilo jasno kako će plaćati alimentaciju kad se službeno razvede. On si, iskreno, financijski nije mogao priuštiti razvod braka. A, još ga čeka i podjela imovine. To mi je bio najveći misterij i nisam razumjela zašto ne provedu nešto što su se odavno dogovorili i sporazumjeli (ako je to uopće tako bilo, a sada mi se čini da su stvari posve drugačije). A, možda bi ga to potaknulo i da proda kuću koja mu je prevelika, te tako otplati dugove, mislila sam, iako mu nisam htjela ništa sugerirati.

Međutim, iznenadio me svojim odgovorom da je „žena nekooperativna, osvećuje se i ucjenjuje ga razvodom i imovinom.“ Prema njegovim riječima, žena ga je „ucjenjivala“ radi su-dužništva na stambenom kreditu koji je on podigao i koji bi on nastavio otplaćivati i nakon razvoda (tako mi je govorio). Tada mi je rekao – ona traži da ju skinem s kredita i predlaže da mi Ti budeš jamac. Ja sam, uz čuđenje, odbila i rekla mu kako mu ja ne mogu biti jamac, te neka odu zajedno u banku i razriješe tu zavrzlamu. Kasnije je opet, možda i desetak puta, spominjao te „ženine riječi“ tj. kako ona traži da mu ja budem jamac na kredit.

Ništa mi nije bilo jasno ako su se ranije sve dogovorili zašto sada odjednom to ne mogu provesti u djelo i ako bi sporazum o podjeli imovine samo trebao potvrditi već postojeće činjenično stanje. Ali, srećom, smatrala sam da se mene to ne tiče.

Ipak, mučile su me te njegove financije, posebice privatne posudbe i minusi po tekućem računu i karticama i znala sam da se iz tih dugova neće moći godinama izvući. Ni najveći financijski čarobnjak ne bi mogao pronaći formulu da On uspije vratiti dugove, plaćati alimentaciju i normalno živjeti, ako niti jednu nekretninu ne želi prodati (kako se činilo). Osim ako...

Istovremeno, on bi, iznenada spominjao „naš budući zajednički život, te kako želi živjeti negdje na moru sa mnom, da ne želi više raditi u školi...“  Ja nemam ništa na moru, a on je neto u minusu. Prostrujilo mi je kroz glavu da on, valjda, misli da bih ja trebala investirati u kupnju kuće na moru. Na spomen zajedničkog života, imala bih grč u želudcu. Što je vrijeme više prolazilo, bilo mi je sve jasnije da mi niti on, a niti takva veza puna drame i njegovih nebuloznih komentara, ideja i shvaćanja, ne odgovaraju. Stvarala sam sliku o njemu kao o neodgovornoj osobi, osjećala sam da nešto nije u redu,  iako sam imala očekivanja da će se stvari poboljšati jer sam mu vjerovala da je sve to privremeno dok se ne razvede (iako ni razvodu niti otpetljavanju njihove imovine i kredita nisam nazirala kraj).

Govorila sam da se meni nigdje ne žuri, da se ne namjeravam udavati i da bi najbolje bilo da se samo viđamo i bolje upoznamo. Čini mi se da je njemu „gorjelo“ pod nogama i nije si mogao priuštiti "vezu" kakvu sam ja očekivala - normalnu vezu dvoje slobodnih zrelih ljudi. Povremeno sam imala osjećaj kao da se htio oženiti sa mnom prije nego što se razveo od svoje žene. Naravno, nije on niti jednom izravno spominjao brak kao brak, ali je često spominjao naš zajednički život i sl. Također, niti jednom me nije izravno pitao da mu pomognem vratiti dug. Ali je kukao kako želi vratiti, a ne može, jer nema, a banka mu više neće odobriti. Bezizlazna situacija.

Ja sam mu na njegove neprilične opaske o zajedničkom životu ili što njegova žena spominje da mu ja budem jamac za kredit, u pravilu odgovarala – kakve su to gluposti, o čemu ti pričaš?! Nije se dao smesti, uvijek je pričao iste priče, a zatim bi me napadao da sam „sebična, škrta, bešćutna“ itd. Ja ne razumijem njegovu tešku situaciju.

Tada mi je jedan dan, iz čistog mira, poslao presliku prometa svog žiro-računa, te potvrdu o plaći...Nije mi bilo jasno zašto. Pitala sam ga. Eto tako, rekao je. Istovremeno je bio u velikoj drami zbog kćeri, žena ga je napadala, vrijeđala, plakao je.

I ja sam mu sutradan sama ponudila manji iznos novca što je bila kap u moru njegovih dugova, ali da mu malo olakšam da vrati barem dio, da dobije volju. Dugovao je Ženinoj rodbini (a oni ga omalovažavaju, on hoće pokazati koliko je pošten – to su bile njegove riječi). Mislila sam da će ga to potaknuti na štednju (u međuvremenu je glupo potrošio novac na polovni bicikl).

Nekoliko tjedana nakon što sam mu posudila taj novac (dakle, nisam mu dala, nego posudila), on je porukom prekinuo vezu sa mnom. U međuvremenu se uopće nismo vidjeli. A, nismo se uspjeli niti dogovoriti kako da mi vrati taj iznos. On je iznenada osjetio da „dalje mora sam“, da mu „moja ljubav stvara pritisak“, da se „želi posvetiti kćeri i skrbiti o njoj“, a „kćer i ja smo nekompatibilne“. To je sve napisao.

Dakle, da sumiram ono što sada zaključujem – on se htio dugoročno kod mene uhljebiti (od tuda ti neprilični razgovori o nekretninama, jamstvima, stanovima, životu na moru i sl.), a kratkoročno je trebao nekoga tko će sanirati njegove dugove (po tekućem računu, kreditne kartice i privatni dugovi). Izgleda da sam ja bila ta osoba koju je naciljao. Ali, ja sam se pokazala kao „tvrd orah“ i zato sam po njegovim riječima „sebična i bešćutna“.