Objavljena knjiga "Emotiven manipulator" - Ksenija Nikolova

Dojavili su nam dragi prijatelji i čitatelji iz Makedonije da je mlada makedonska književnica Ksenija Nikolova, pred par tjedana objavila svoj četvrti roman, temeljeno na osobnom iskustvu - naziva "Emotiven manipulator".

S obzirom da je knjiga "friška", na makedonskom jeziku, možda nekome bude zanimljiva i napiše nam kratki prikaz.

Sam naziv je intrigantan.

Prikaz romana "Tvoj anđeo čuvar" i "Srebrna"

Srpska spisateljica Mirjana Bobić Mojsilović, objavila je 2016. godine u izdanju Lagune roman "Tvoj anđeo čuvar" - neću vam prepričavati sadržaj - ali kao što možete pretpostaviti jedan lik je Narcis. Svi koji su prošli sličnu priču, lako će prepoznati neke znakove upozorenja, rečenice koje signaliziraju. Glavni lik je samosvjesna, pametna spisateljica koja upoznaje šarmantnog i markantnog Janka...Ja sam knjigu pročitala u dahu, iako to nije Mirjanin najbolji roman i nisam čak sigurna da je pisala iz "prve ruke", ali dosta je dobro upoznata s obilježjima Narcisa.

Drugi roman koji bih vam preporučila je "Srebrna", autorice Marine Roki, u izdanju Vuković&Runjić. Priča koju Marina ovdje priča je istinita priča o razvedenoj Zagrepčanki koja u poslovnom okruženju upoznaje muškarca svog života, to je roman koji je ona živjela i preživjela. Riječ je o ljubavnom romanu, trileru, psiho-trileru. Napominjem, priča je istinita i čita se uz nevjericu. Inače, Srebrna je naziv uvale i špilje na Visu, koji ima i simbolično i stvarno značenje u Marininu životu i ovoj priči.

Oporavak od veze s Narcisom ili Psihopatom

Tijekom pisanja bloga, skoro pa identična muka, spojila me i povezala s nekoliko osoba koje su prošle slično iskustvo – vezu s osobom  koja ima Narcisoidni poremećaj osobnosti ili neki vid Psihopatije, naravno, bez službene dijagnoze, ali 100% uklopljeni u profil koji sam opisala.

Ružno iskustvo koje nas je povezalo potvrđuje veliku želju da međusobno razmijenimo doživljeno i pomognemo jedna drugoj. Činjenica je da, barem u Hrvatskoj, nema terapeuta ili terapija koje bi pomogle prebroditi traumu izazvanu vezom s Narcisom.

Ta trauma se u ogleda u sljedećem – gubitak ili otežano spavanje (ja gotovo da mjesecima nisam spavala), nervoza, nemir, stres, tuga, ljutnja, potreba za pričanjem stalno istih priča, grč u želudcu, glavobolje, odzvanjanje proživljenih razgovora itd., itd., a može doći i do hormonalnih poremećaja i ozbiljnih bolesti. Ne preuveličavam. Takva stanja pratila su me, ne danima, već mjesecima. Istovremeno sam se mučila pitanjima krivnje – kako i zašto sam si to dozvolila, zašto sam uopće bila s njim, zašto nisam reagirala odmah? Milijun takvih pitanja mi se vrzmalo po glavi, svaki dan i noć, bez prestanka. Tražila sam odgovore. Neke sam našla, a neke više niti ne tražim, prihvaćam doživljeno. I sada imam želju krenuti dalje. No, to nije tako jednostavno.

S obzirom da nema pomoći, pomognimo jedni drugima, odnosno jedna drugoj. Kako – podijelimo iskustvo na putu oporavka. Ako naiđete na neki dobar članak, izvor informacija, slobodno stavite link u nekom komentaru. Ima pregršt materijala na youtube o ovoj tematici. Nešto je manje, a nešto više korisno. Ali, što nam drugo preostaje?! Možemo sjediti i biti zarobljene u prošlosti, u ljutnji i tuzi. A, možemo se truditi, kopati „rukama i nogama“,tražiti „lijek“. Ja sam se zarekla da ću biti dobro i svaki dan se trudim da to tako bude. Nema razloga da ne uspijem u svojoj nakani.

Neke od nas imale su priliku komunicirati s Narcisom nakon prekida, neke su prošle težak proces razvoda, neke dijele skrbništvo nad djecom. Podijelite iskustvo koje može pomoći  nekome drugome. 

Ja se danas osjećam daleko bolje nego prije nekoliko mjeseci, ali još uvijek nisam to ja  - nisam ona koja sam bila prije nego što sam bila s njim. Dugo sve ovo traje. Imala sam sreću da sam nebrojeno puta ispričala svoju priču ili pojedine epizode prijatelju. Nije mi uopće jasno kako je, kao muškarac, mogao to sve slušati, kako mu se nije zgadilo.

Ali, jednako tako mi je pomoglo kad sam ja slušala priču druge žene koja je prošla slično iskustvo. To je kao neka vrsta grupne terapije, iako se nikada nismo vidjele, ali veže nas isto, ono mračno i neobjašnjivo, sve ono ružno što smo progutale i čemu smo se oduprle. Slušajući tuđe iskustvo, koje je toliko slično mome, a opet to nisam ja, osjećam isti ili slični događaj kroz potpuno drugu dimenziju, s odstojanja, a razumijem njene osjećaje. I tako dok slušam groznu priču, ja se pitam – kako je mogla to preživjeti – pitam se, a zapravo znam odgovor – jer sam prošla kroz takvu istu priču i odajem priznanje i njoj i sebi. Nekako je lakše razumjeti tuđu muku nego svoju. Za sebe često nemamo razumijevanja ili ga imamo manje nego za druge. Meni je jako pomoglo dok sam razmjenjivala izravno iskustvo.

A, iznenadili biste se koliko su ti naši Narcisi slični, gotovo identični, u nekim banalnim detaljima, da se čovjek naježi, pa čak i u fizičkom izgledu, odnosno impresiji (izrazu) lica koji se trude ostaviti. Proživjele smo ili čule čak i identične rečenice. Pitala sam jednu od vas koje me čitate – kakav je bio u sexu? Odgovor je bio – takav kakav si opisala. J

Pitaju me, pa pokušavam pojasniti, kako komunicirati s njim kasnije. Nisam dovoljno pametna. Ja isto mudrujem oko toga. Ja se sa svojim Narcisom nisam susrela nakon prekida. Dakle, sada je punih 10 mjeseci od našeg zadnjeg susreta. Nije mi dao priliku za razgovor. Nisam mu mogla ni istresti u lice što mislim. U jednoj fazi tijekom ovih 10 mjeseci mučilo me što mu ne mogu sasuti u facu što mislim o njemu, ali ne mogu, nije mi dao priliku. A, onda opet mislim – da li bi to išta pomoglo? Ne bi on sada iznenada poslušao što ja njemu govorim. Da je tome tako, ne bi do ovoga ničega ni došlo. Ne trebam valjda crtati čovjeku od 49 godina kako se treba ponašati, zar ne?

Treba prihvatiti da ono što je bilo, bilo je, ne može se promijeniti tijek veze, ne mogu sada naknadno ispraviti svoje reakcije, sjesti u auto i ostaviti ga u nedođiji nek se vraća kako god zna u civilizaciju, onaj dan kad me je prvi put izvrijeđao, bez ikakvog povoda, ili čak i naš zadnji susret koji bih sada posve drugačije izrežirala. Ništa od toga ne mogu. Mogu prihvatiti sadašnji trenutak i mogu utjecati na budućnost, ali promijeniti ono što se dogodilo ne mogu.

Dakle, nismo se vidjeli, on se trudio ignorirati i mene i svoje dugovanje meni, a ja sam u međuvremenu pokušavala vratiti novac i svoje dostojanstvo, poravnati „moć“. Režao je na mene, kao kakva životinja, galamio, vrijeđao me, psovao, spuštao mi slušalicu. Ali, pritisak koji sam radila, urodio je plodom i u tri rate, tijekom pet mjeseci vratio mi je dug. Međutim, nisam sigurna da bih ponovila te moje pokušaje komunikacije s njim tada, jer sam drhtala od straha, od njegovog bijesa i galame. Sada znam, bila je to taktika, trik da me uplaši, da odustanem. Kako se ipak nisam dala, on je popustio. Ima tu još toga, bojao me se na neki način, jer sam ga zvala u gimnaziju gdje radi i strahovao je, pretpostavljam, da će se pročuti, da će njegov ionako narušeni imidž biti još više razotkriven. Dakle, u nekom trenutku, možete raditi pritisak, stjerati ga u kut, ali dobro procijenite vrijedi li i koliko je opasna takva taktika. Ja nisam sigurna,  a to sam već puno puta ovdje naglasila, da moj Narcis ne bi bio spreman prijeći liniju zločina, fizičkog nasilja...

Ono što mogu reći, mjesecima sam bila loše i uvijek bi mi bilo loše nakon razmišljanja o njemu, a razmišljala sam stalno, nije mi izlazio iz glave. Ja sam se mjesecima s njim raspravljala. Imala sam potrebu pričati svoju priču i poznatima i nepoznatima. No, ljudi nisu željni slušati takve priče, nemaju strpljenja, ne znaju što su Narcisi i ne zanima ih. Ovo zanima samo nas koje smo bile s druge strane pakla, jer smo otkrile dobro čuvanu tajnu,ogromnu nepravdu i vidjele ludilo.

No,trudila sam se da mi bude bolje, isprobavala sam sve i svašta, vježbala sam, meditirala sam.

Danas sam naišla na jedan jednostavan, no meni uvjerljiv tekst na temu kako vratiti svoj život nakon veze s Narcisom, pa ću ovdje pokušati interpretirati svojim riječima.

Postavite granice, ogradite se, zaštitite se, odmaknite se od loše osobe tj. Narcisa. Jako je važno fizički se udaljiti od njega. U početku je to nesnošljivo, no svaki dan ćete imati realniju sliku onoga što se dogodilo, bit će vam jasnije i bit ćete u stanju realnije razmišljati, a to je preduvjet da se vratite u normalu. Još smo daleko od normale, ali na dobrom smo putu, rekla bih. To postavljanje granica znači da bi trebalo maknuti ga s očiju, blokirati kontakte, obrisati fotografije, prekinuti svaku komunikaciju. Naravno, ovo je puno lakše ako živite  daleko jedno od drugoga, kao nas dvoje, ali svejedno je mučenje. Ja sam odmah blokirala FB, nisam ga mogla gledati, bilo mi je mučno, gadio mi se, to silno licemjerje, ta arogancija u ponašanju, govoru...ta spoznaja da on nastavlja dalje, kao buldožer, gaziti dostojanstvo nekih drugih ljudi, da nastavlja u istom tonu, na isti način, po istom obrascu. Njemu se nije ništa dogodilo, promijenilo, on ide dalje.

Ako živite u istom mjestu, kontakt je neizbježan,a pogotovo ako imate djecu. Ali, i tada, vaša komunikacija neka bude jednostavna, usmjerena na nužnu temu razgovora, bez da vas uvuče u priču, razgovor, svađu, jer on će to svakako htjeti. On će vas vrijeđati kao i prije, tražit će reakciju. Kažu da je najbolje odabrati jedan vid komunikacije – i to email – jer ostaje trag i jer je lako sačuvati, isprintati, za ne daj Bože. Valja se držati tog načina komunikacije. Čitala sam da u Americi npr. oni komuniciraju isključivo preko odvjetnika, a odvjetnici dogovore da on po djecu dolazi u školu, tako da se uopće i ne viđaju. Nije to zbog nekog hira, već zbog duševnog mira.

Dakle, ako vas nešto pita ili provocira, ne uvlačite se u razgovor, taj razgovor je opet ista njegova manipulacija i samo ćete se loše osjećati. Koristite se metodom „grey rock“ iliti „sivi kamen“ – što je to? To znači da postanete bezizražajni, „sivi“, njemu dosadni, da vas ostavi na miru i da se fokusira na nekog drugog. Zato mnoge žene koje su provele dugo vremena s Narcisom i izgledaju iscrpljene i „sive“, jer su instinktivno pronašle način preživljavanja.

Zatim je važno izbaciti otrove iz sustava, iz tijela, iz glave. Kako? Pričajte, pišite o iskustvu (meni je instinktivno pisanje bloga pomoglo), ali isto tako vježbajte, bavite se fizičkom aktivnošću, plešite, boksajte, trčite. Yoga je jako dobra.

Prihvatite istinu i oprostite si. Da biste prihvatili istinu, valja se oboružati znanjem. Čitajte, istražujte, uvjerite se, ako treba potražite validaciju kod osobe koja ga poznaje. Ja sam zamolila za razgovor dva njegova prijatelja iz djetinjstva. Nisam znala što mogu očekivati. Očekivala sam, zapravo, da mi kažu da sam luda. Ali, ne...oni su mi rekli – nisi luda. To mi je dalo snagu za dalje. Oprostite si. Niste ništa krivi. Niste mogli znati. Znali biste i prepoznali biste samo da ste prošli nekad ranije to iskustvo. Ja sam žena od 48 godina i upoznala sam različite ljude, ali nikada, baš nikada, tako devijantnu osobu. Nisam mogla ni pomisliti da tako nešto postoji u stvarnom životu, čak i film bi mi bio „too much“. Zato se nemojte mučiti s krivnjom. Sjetite se, on ima vještinu i to nema veze s vašim intelektom. On je jednostavno prevarant, kradljivac i prodavač emocija.

Prihvatite svoj dio odgovornosti, odnosno, razmislite o instinktima koji su vas upozoravali, a vi ste ih ignorirali. Jesam, ja svoje instinkte nisam prepoznala. Prihvatite instinkte, ne bježite od njih, oni su naši saveznici. Ja sam čak, svjesno, krenula u vezu s njim, iako nisam bila „zaljubljena“, ali mislila sam – pa ajde, dugo sam sama, zašto ne probati, čak iako mi nije od početka odgovaralo njegovo ponašanje i bilo mi je čudno, ali mislila sam – što možeš izgubiti?! Kako sam se prevarila. Ali, sama sam si kriva, tako sam mislila. I to je dokaz, po tko zna koji put u životu, da ne treba ići protiv sebe, ne treba sebe uvjeravati u nešto. Ako nam netko ne paše, odmah to dati jasno do znanja, a ne pokušavati biti fina pa ti se onda to vrati ovako.

Proanalizirajte se. Zavirite u svoju dušu, emocije, što je to što zapravo želite od života. Da li je on uistinu muškarac kakav vam odgovara? Meni on nije nikakav, on je bio sušta suprotnost muškarca kakvog bih ja htjela ili kakav bi mi se inače svidio. A, ipak me je uspio...“izmanipulirati“...pa se opet vraćam na početak i na iskonsko pitanje – kako to i zašto, koji je moj dio odgovornosti za to? Malo protresite te svoje vrline, ali i mane. Poradite na onome što se može popraviti. Ojačajte mišiće. Pogledajte se u ogledalo. Pozabavite se sobom. Tijekom veze bavile smo se njime i njegovim beskonačnim dramama. Sada je vrijeme da se pozabavimo sobom. Da li nam je bila potrebna pažnja, da li čeznemo za ljubavlju, da li smo možda nesigurne pa nas je obrlatio kojekakvim izjavama? Što je to što nam nedostaje, a što Narcisi nude? Da li nas njegove uvrede definiraju? Ja nisam posumnjala u sebe, prkosno sam mu govorila – ja znam tko sam i što sam, a ipak sam mu dozvolila da me vrijeđa.

Vratite se u djetinjstvo, analizirajte i taj dio života. Djetinjstvo krije mnoge tajne i definira naš karakter. Negdje u nama čuči još uvijek neko ranjivo emotivno dijete. Istražite malo taj dio sebe, možda se neke od tih rana na koje naiđete daju pokrpati.

Preusmjerite fokus razmišljanja s Njega na Sebe. Kako? Nastojite što više razmišljati u sadašnjem trenutku. Meditacija je izvrsna za to i pomaže. Ja sam dosta meditirala i meditiram. Ona nas vraća u sadašnji trenutak, djeluje da manje razmišljamo o prošlosti i da se bavimo sa sadašnjošću. Ja sam ovog trenutka u hotelskoj sobi, promatram oko sebe, to je taj trenutak sadašnjosti, daleko sam od njega i događaja s njim.  Ima fenomenalnih meditacija na youtube-u, stavite slušalice na uši, pustite se 15 min i bit će vam lakše. Tako nekoliko puta i malo po malo, bit će bolje. On mi uopće ne nedostaje. Meni s njim nije bilo dobro, nije mi bilo lijepo. Dakle, ja se ne želim vratiti u prošlost. To je gotovo, ja sam se spasila. Preda mnom je budućnost. Tako ja to sebi govorim.

Slušajte, osluškujte oko sebe, ali i sebe i svoj unutarnji glas. Postavljajte si pitanja u sebi, razgovarajte sa samom sobom, osluškujte svoju intuiciju. Ako se nalazite pred nekim izazovom, pitajte sami sebe koji put odabrati i uvijek vjerujte svojoj intuiciji. Oporavak od Narcisa dobar je početak novog života, možda promjena posla, preseljenje, napravite nešto ludo, upišite neki tečaj, ali poslušajte svoje tijelo i svoje srce pa kud vas ono odnese. Ja sam u zadnje vrijeme vježbala komunikaciju s muškarcima, instalirala sam neku dating aplikaciju i počeli su se javljati frajeri. Naravno, nisam ja spremna za vezu niti sam išta očekivala, ali mi je ova vježba pomogla da odgovorim s NE ako bi me frajer nešto pitao ili da ga čak i ignoriram ako sam procijenila da nije vrijedan niti odgovora. Slušala sam svoju intuiciju. S nekolicinom sam i razmijenila nekoliko rečenica na chatu i koliko god primamljivo zvučalo njihovo laskanje, intuitivno sam si rekla – nije to za tebe, ne, ništa ne znaš o njemu, možda laže, možda je Narcis, ne vjeruj svemu što govori. Ali, imala sam izvrsnu, besplatnu, „baš me briga“ radionicu komunikacije s otprilike istim takvima kakav je bio i On, predatorima s interneta. Nakon 2 tjedna, deinstalirala sam aplikaciju, ali bilo je izvrsno, nasmijala sam se, dobila sam hrpu komplimenata, shvatila sam kako predatori funkcioniraju i koliko smo ponekad lakovjerni. Jedan me je pitao što radim, a ja sam mu odgovorila – provodim jedan eksperiment. Na to će on – jesi li ti psiholog? Mislim si – pa, nakon svega, skoro da i jesam. Ali, nisam mu niti odgovorila, nisam mu dugovala odgovor.

Radite vježbe disanja i opuštanja. Dugo nakon prekida ja sam bila u grču, bilo je dana da nisam mogla disati, morala sam leći, smiriti se, disati iz dijafragme, posvetiti se jedno pola sata tome i tek onda ustati i krenuti u dan, u obveze. Važno je opuštanje jer smo nevjerojatno dugo živjele u tom stanju grča. Meni je to puno pomoglo.

I kaže na kraju, budite strpljive. Naravno, nije lagano...ali dajte si vrijeme, psihičko zlostavljanje je bilo kontinuirano, zato je i postupak oporavka proces. Ne postoji čarobni štapić uz koji ćemo biti bolje. Ali, vjerujte mi, a mislim da se to i osjeti iz tona mog pisanja, da sam ja puno opuštenija i bolje nego prije. Ako sam ja uspjela (odnosno, ako meni uspijeva), i vama će. Ali, morate se potruditi. Radite ono što vam odgovara, što volite, vratite se u neki dio sebe koji je postojan, povežite se s prijateljicom iz djetinjstva koja je uvijek bila uz vas, odite nekud gdje vam je bilo dobro, gdje vas vežu lijepe uspomene, učinite nešto pozitivno, pomognite nekome drugome jer tako ćete pomoći sebi. A, neki korak, na tom putu ozdravljenja, može biti i ako podijelite iskustvo, anonimno. Bit ćete bolje.

Masovni ubojica i obiteljski nasilnik - Psihopat?

Iako rekoh da neću više aktivno pisati blog, najnoviji događaji, jedan u dalekom Las Vegasu i drugi, tu u Hrvatskoj, ponukali su me da, barem ukratko, komentiram što mislim o tome.

Kakve veze imaju ti događaji s emocionalnom manipulacijom, odnosno temom ovog bloga?! Imaju li uopće?

Ja mislim da imaju.

U oba slučaja prepoznajem obrise Narcisoidnih osoba / Psihopata.

Masovni ubojica iz Las Vegasa opisan je kao mirni, nevidljivi, imućni milijunaš. Ali, ispod površine naziru se obilježja Narcisoidne osobe – grandioznost, sklonost kockanju tj. ovisnost, imao je iza sebe dva propala braka, prema ženi s kojom je bio u vezi, a prema pričanju ljudi koji su ih svakodnevno viđali, ponašao se tutorski, s visine, ponižavajući ju. Pitanje je koliko je njegova imovina neto vrijedna (iako se spominje da ima niz nekretnina i da je posjedovao čak i dva manja aviona), kockao se u velike svote novca, nekada danima nije izlazio iz kockarnice, moguće je da puno toga, a možda i sve izgubio. Povrh svega, otac mu je bio dijagnosticirani Psihopat, pljačkaš banke koji je bježao iz zatvora i bio jedno vrijeme na FBI listi najtraženijih bjegunaca. Sve to ide u prilog profilu Psihopate, prema obilježjima dr Hare-a.

Naravno, ne znači da u svakom Narcisu kojeg smo imale priliku upoznati čuči jedan takav masovni ubojica, ali čuči nasilnik koji je spreman na puno toga. Ja osobno smatram da su Narcisi opasni, da je samo pitanje nekog okidača da li će i kada koji od njih, eksplodirati pod pritiskom. Oni su, po meni, hodajuće tempirane bombe.

I taj Stephen Paddock, masovni ubojica iz Vegasa, bio je bivši muž čak dvije žene i živio je nevjenčano sa ženom porijeklom s Filipina. Ja sam se odmah stavila u njihovu kožu. Zamislite kako je sada tim ženama?!

Slučaj našeg lokalnog političara već je puno bliži svima nama, slučaj je to gnjusnog obiteljskog nasilja, koji je jedna izmučena žena odlučila pustiti u javnost. Po onome što sada novinari pišu, on se bahatio, arogantno joj prijetio, tukao ju, a ona je to podnosila  – „tko sam, što sam, ne možeš mi ništa, tko će ti vjerovati, ti si luda, ti si ljubomorna, a ja sam faca.“

Žena je kuharica, a on je Župan, završio ekonomski fakultet, branitelj, završio i vojne škole, držao kod kuće i registrirano i neregistrirano oružje.

Odugovlačio je razvod dvije godine, a na kraju je ona povukla tužbu kad joj je prepisao dio kuće. Sve mi je to nekako poznato.

Dakle, jasno je da su, kao i u mnogo drugih takvih slučajeva, financije odigrale veliku ulogu u tome da ona trpi duže nego što je htjela.

On ima i ljubavnicu...

Meni je sve jasno, kao dan. Javnost se zgraža, oporbenjaci likuju. Žena je čak imala i „sreće“ jer je on političar pa je sve iznijela u javnost, i iako se sada novine i portali naslađuju, to će ga vjerojatno koštati političke pozicije, ali svakog čuda za tri dana dosta, a za nju će početi pakao i trauma i neće ga se riješiti još dugo, dugo.

Ja sam čak i iz fotografije na kojoj su njih oboje mogla zaključiti da je on Psiho – ima isti pogled, istu impresiju lica kao i moj bivši Psihopat. Gotovo kao da mu je stariji brat. A, žena mu, izmučena, ima isti izraz lica kao (bivša) supruga mog Narcisa / Psihopate.

A, što učiniti? Što se može poduzeti? Promicanje svijesti o Narcisoidnim osobama, o Psihopatima, o obilježjima, o metodama manipulacije, može pomoći osobama koje su u njihovoj blizini da se što prije odluče na izlazak iz takve veze, bez obzira na cijenu. Javnost, liječnici, psiholozi, nažalost, za sada više prepoznaju fizičko od psihičkog nasilja, a manipulaciju skoro pa nikako. Treba pisati o tome, pričati o tome, ostat će negdje. Treba educirati. A, naravno, valjalo bi promijeniti zakone i kažnjavati i za psihičko nasilje, koje je puno teže dokazivo. Treba pooštriti kazne, onemogućiti takvima obavljanje bilo kakve javne funkcije, rad u prosvjeti i sl.

Svaka od nas koja se uspjela maknuti od takve osobe, treba raditi na sebi i biti zahvalna za svaki dan koji smo daleko od zla. I valja pomoći nekome drugome, ako ništa drugo, saslušajte tu mučnu priču, jer osobe koje su prošle torturu Psihopate, imaju potrebu izbaciti to iz sebe. 

Priča o traumi i kako se osloboditi Narcisa (ili Psihopate)

Odnosno, kako preživjeti, kako se oporaviti i početi disati i živjeti punim plućima?

Ovo je moj zadnji tekst o onome što sam naučila o Narcisima i Psihopatima, kroz svoje osobno iskustvo.

Zašto zadnji? Zato što njime zaokružujem cjelinu doživljenog. Ima još puno toga, pogotovo ako ste bili u braku s Narcisom. Ja nisam, nisam to proživjela i pisanje o tome bilo bi prepričavanje tuđih priča i iskustva. Naša je veza trajala 4,5 mjeseca, bilo je to samo 6 susreta tijekom kojih smo proveli skupa 14 dana (od toga 12 noći smo spavali zajedno, u istom krevetu), odnosno, bila je to "temperamentna" veza na daljinu. I da, usudim se reći, bilo je to moje najgore emotivno iskustvo, iako ću uskoro napuniti 49 godina. I bilo je gore nego što izgleda dok čitate. Puno gore.

Iskustvo je to koje je poljuljalo moju vjeru u ljude, u muškarce, koje me je dobrano uzdrmalo da duboko pogledam sebe, svoje slabosti, svoje mane, ali i svoje moralne vrijednosti, svoj intelekt i ego, da se zapitam – gdje sam pogriješila, koliki je moj grijeh i odgovornost za to što se dogodilo, da li sam svojom vezom s Njim doprinijela boli i patnji njegove (bivše) supruge i kćeri, da li sam mogla brže reagirati, zašto sam dozvolila da me ponižava, vrijeđa, vara, iskorištava – zlostavlja, kolike su posljedice, kako krenuti dalje, mogu li nešto popraviti?

Svi koji ste se našli u toj situaciji, koji prepoznajete sebe u mojim pričama, postavljate ista pitanja. Ona su mučna i bole i odgovori na njih nisu brzi, jednostavni ni lagani. Neki kažu – to je velika škola. Neki kažu - to je proces, daj si vremena. Da, to je život, u svoj svojoj punini, ljepoti. Mislim da možemo biti sretni jer smo živi, zdravi, jer dišemo i jer smo normalni. Nakon svega, biti normalan – možda je i najveća od svih vrlina danas, barem za nas koji znamo što je to ne biti normalan. I nekako, iz tog smo iskustva izišli drugačiji, izgubili smo onu neku „nevinost“ koju smo imali, znate već o čemu pričam.

Njega, Nju i Njih – promijeniti ne možemo. Niti možemo napisati drugi scenarij i promijenit taj film koji nam se dogodio.  Iz nekog razloga životne staze su nam se presrele, iz nekog razloga to je ono što nam se moralo dogoditi, a na nama je dalje da iz toga nešto naučimo ili ne naučimo, i krenemo dalje, neokaljani, ponosne glave. Moj najveći grijeh je što sam mu vjerovala i što sam bila Ja koja je mislila da s druge strane stoji isto tako normalan čovjek. Nije tako bilo.

Ali, odlučila sam i dalje vjerovati u dobro u ljudima, u neku općenitu pravdu, negdje se to jednog dana sve poravna, ja nisam aktivni vjernik i napisat ću ovdje (iako je to osobna stvar), ali ne vjerujem u Boga onako kako to vjeruju moji roditelji. No, vjerujem da postoji negdje neka ravnoteža između dobra i zla, zločina i kazne ako baš hoćete. Ja sam odlučila i nadalje biti na ovoj strani, na strani dobra, a Njega i njemu slične, ostavljam na drugoj srani.

Kažu da oporavak od veze s Narcisom (i Psihopatom) traje od godinu do dvije dana, bez obzira koliko ste vremena proveli s njim. Dajte si to vrijeme. Dakle, i ja koja sam s njim bila manje od 20 puta i njegova žena koja je s njim provela 20-ak godina, proživljavale smo i proživljavamo isto, svaka na svoj način. Netko će reći – što si se petljala dok još nije bio službeno razveden?! I to sam napravila prvi put u životu, bila s nekim tko je (formalno) oženjen. Mislim da nije to uopće bitno i presudno za to što se dogodilo, bitno je nešto drugo – što me je naciljao predator i što sam mu uletjela u ralje.

Prolazit ćete sve faze kao i nakon prekida obične emotivne veze, ali kažu da je ovo puno gore, jer kao da prekidate dvije veze – jednu s iluzijom tj. ljubavi koje nije ni bilo, a koja vas je tako puno koštala i jednu sa stvarnim Njim, sa zlom o kojem niste ništa znala. Iako je sve bila laž, pa i On je lažan, jer onaj On prema kojem ste gajili iskrene i prave osjećaje, taj čovjek NE POSTOJI. Na tom putu pratit će vas zbunjenost, nesanice, tuga, frustracija, krivnja, sram, osjećaj nečistoće, osjećaj nemoći, možda i manjak samopouzdanja, tupost, u glavi će vam biti kaos, možda ćete morati potražiti stručnu pomoć. 

Da li su najteži ti prvi dani ili kasnije, ne znam, ali kod mene se periodično, u ciklusima javljaju razdoblja slobode i razdoblja velikog bremena koje nosim. Danima sam ga vidjela ukraj desnog oka i hodala sam gradom dok su mi u pozadini bubnjali njegovi nekad nebulozni i nelogični monolozi koji su dobivali smisao. To je bilo zastrašujuće. Noćima sam se budila u nemilo doba i vrtjela razgovore, njegov pogled koji ne razumijem, čula sam boju njegovog glasa kako mi odzvanja u uhu...

Onda sam odlučila oduprijeti se svemu tome. Ja sam osoba koja mora znati s čim ima posla, takva sam, analitična, znatiželjna, volim učiti. To mi je pomoglo da spojim sve te kockice u smislenu cjelinu, da nadođem i dobijem sve odgovore. Kad sam dobila odgovore, nije mi bilo puno lakše. Malo je, ali otvorilo je to „vrata drugog pakla“.

Od njega nećete nikada dobiti odgovore, validaciju ili normalan završetak. On  mora grandiozno završiti priču, povrijediti vas do kraja, uništiti to malo samopouzdanja koje vam je preostalo. Od osobe koja je prštala energijom pretvorili ste se u avet. Ali, i to je za ljude, kao što kažu.

Vrlo je važno, u početku, imati barem jednu osobu od povjerenja kojoj možete ispričati svoju priču, koja će biti bezrezervno uz vas, koja vas neće osuditi, koja vas neće povrijediti, uvrijediti, koja vam neće spočitnuti zašto ste si to dozvolili (jer spočitavate i predbacujete sami sebi i više nego što treba), koja će biti uz vas na tom putu vraćanja sebi i svojim vrijednostima. Ja sam imala takvu osobu – prijatelja i nikad mu to neću zaboraviti. Imala sam i nekoliko njih, a to su dvije osobe koje Njega jako dobro poznaju, naravno, na drugačiji način i koje su mi pružile onu nužnu validaciju – da ja nisam luda (jer sam nakon svega što mi je radio ja pokušavala naći opravdanje za njegove postupke i krenula sam preispitivati sebe) i da je on devijantan, manipulativan, muljator, zao čovjek (i sve ono što takve osobe jesu).

Bilo me je stid što sam s takvim čovjekom bila, kao da me je „uprljao“ na neki način. Ali, ja to ne mogu vratiti, ne mogu učiniti drugačije nego što je bilo. Dok smo bili u toj vezi, naš glas je bio zatomljen i otuda sada potreba da vrisnemo, ispričamo, obznanimo svijetu, bilo kome, poznatima i nepoznatima...I to je normalno. Nemojte se ustručavati, izbacite to van. Niste učinili ništa što bi vas trebalo biti sram.

Ubrzo sam shvatila i što je trauma i da posljedice mogu biti jako ozbiljne. Trauma je naš odgovor na stresnu, po život opasnu situaciju. To je, laički, velika količina energije koja refleksno bude zarobljena u našim mišićima kao odgovor na tu opasnu situaciju u kojoj smo se našli. Sjetit ćete se moje priče o instinktima. Trauma je nastavak te priče. Rekla sam da kad se životinja nađe u opasnoj situaciji, njena instinktivna i refleksna reakcija je: bježi (flight) ili se bori (fight). Ali, postoji još i treća mogućnost, a to je kad ove prve dvije nemaju izgleda – to je „freeze“ – kad se skamenimo, „smrznemo“ od straha. Kad se životinja skameni, smrzne (npr. antilopa kad shvati da ne može pobjeći i da će ju lav zgrabiti za vrat), ona postiže dvije stvari – na neki način lažira „smrt“ i zadnjim snagama pokušava prevariti grabežljivca (možda joj se posreći ako nije jako gladan da ju kasnije ispusti) i opuštajući mišiće, njena smrt u raljama lava je potpuno bezbolna, ona ne osjeća ništa dok ju on komada.

Ako imate psa ili mačku, sigurno ste primijetili kako oni ponekad stresu noge –eh, to je prirodan način na koji životinje, kad prođe neposredna opasnost, stresu tu nakupljenu energiju koja je u trenutku opasnosti bila nakupljena tj. „smrznuta“.

Ljudi su izgubili taj refleks. Mi, kao i reptili i svi drugi sisavci, reagiramo na opasnost da se skamenimo, ali smo „zaboravili“ kako kasnije (poput psa) otresti traumu iz tijela, ustati se, polizati rane i zaboraviti na lava koji i dalje vreba tu negdje. Ljudi su tijekom svog evolutivnog razvoja bili i lovci i lovine i više ne znaju što su, zato je naša najčešća reakcija na opasnu situaciju – strah, smrzavanje i s obzirom da ne znamo otresti tu traumu, ona ostaje zarobljena u mišićima.

Traumu može uzrokovati jedna opasna situacija, ali i običan odlazak zubaru, selidba, promjena posla, automobilska nesreća, bolest u obitelji. Traumu uzrokuje nasilje, izloženost opetovanom psihičkom zlostavljanju i svim onim metodama o kojima sam detaljno pisala.

Traumu nakon „izloženosti“ Narcisu uspoređuju s traumom ratnih zarobljenika i žrtvama silovanja. Dakle, dragi moji, mi kao da smo preživjeli ratište u Iraku ili kao da nas je netko silovao. To su Narcisi (Psihopati) napravili nama. Znam da je grozno, znam da biste mu se osvetili i dočekali ga u mraku, ali, da li bi to išta riješilo?!

Traumu ne može istresti iz naših mišića nitko osim nas samih. Taj mišić se zove PSOAS i postoje i fizičke vježbe (zovu se TRE) uz pomoć kojih možete naučiti izbaciti zaostalu traumu (možda i pokoju iz djetinjstva na koju ste davno zaboravili) iz svog tijela. Ima na youtube-u i nije ništa komplicirano.

Trauma se manifestira i psihički i fizički, ne kaže se uzalud da stres dovodi do ozbiljnih bolesti i poremećaja (šećer, moždani udar, infarkt, depresija, anksioznost, bulimija, pretilost), a bilo je slučajeva i suicida. Da, neki se ne mogu nositi s pritiscima i posljedicama veze s Narcisom.

Kažu da je važno pričati o tome, da je važno baviti se nečim kreativnim (radi smanjene koncentracije) i zato je pisanje dobar ventil. Pomaže i ako imate drugih kreativnih vještina, primjerice slikanje. Ja sam „tudum“ za tako nešto. Sport i bavljenje sportom je važno, svaki dan se natjerajte makar hodati pola sata. Trčanje, planinarenje, joga – je fenomenalna. Joga vas natjera da budete svjesni disanja, smiri vas jer ne možete pokrete izvesti ljuti, nervozni, doista pomaže. Meditacija je cool, sjedite negdje sami sa sobom, u sadašnjem trenutku, dišite iz dijafragme. Možda borilački sportovi?

Ako ni to ne pomaže, pokušajte i s terapijom. U Hrvatskoj baš, nažalost, nema specijaliziranih terapeuta (ili ja nisam pronašla) koji su educirani za ovu vrstu traume, često nemaju pojma što su to Narcisi i znaju manje od vas pa će s vama razgovarati kao da patite nakon obične ljubavne veze. A, nije to. Svi znamo da se ne radi o tome. Pokušajte, bit će to vjerojatno najbolje potrošeni novac na sebe. Razgovarajte s kim možete, izbacujte to iz sistema tj. iz sebe.

Prema onome što sam pročitala, postoje tri vrste ili tri metode koje pomažu u ovakvim situacijama – jedno je klasična psiho-terapija, zatim tzv. somatska terapija (po učenju dr Peter Levine-a, a dio njegove knjige Waking the tiger, dostupan je i u pdf-u pa potražite) i EMDR terapija (to je skraćenica od Eye Movement Desensitizatiion and Reprocessing). Nisam sigurna da je išta osim klasične psiho-terapije dostupno u Hrvatskoj.

Kažu i da hipnoza pomaže. Vrijedi pokušati.

Jedna žena, koja je velika vjernica, išla je svećeniku i njemu je osjetila potrebu ispričati...ali čak niti on nije imao strpljenja slušati tu grozomornu priču, te joj je savjetovao da „piše pismo Bogu“  i doista, ona je pisala pisma Bogu o tome što nije uspjela raspraviti sa svojim bivšim mužem-Narcisom.

Ja nisam pisala Bogu, ja sam pisala vama, nepoznatim ljudima, negdje u ovom našem malom svemiru. Nije mi bila namjera da ga blatim, sve što sam napisala istina je, a doživjela sam i puno toga što nisam napisala, a čini mi se da je On još puno gora osoba nego što bi se moglo zaključiti. Čak i ovo što sam napisala, kosi se s mojim shvaćanjima, ali morala sam to izbaciti iz tijela.

Doživjela sam i da su neki prijatelji bili grubi, grubo su me spuštali na zemlju. Ne zamjeram i to će mi pomoći, na drugi način. No, puno više, treba vam mir, nježnost, razumijevanje. Gdje ćete to naći? Najviše u samima sebi, to je ono što ste bezrezervno davali drugima, Njemu, sada se okrenite sebi, budite dobri prema sebi. Zaslužujete to.

No, život je oko nas. Ne mogu baš figurativno reći da je danas divan dan (upravo gledam kroz prozor, neki su se tamni oblaci nadvili), ali ipak je divan dan jer sam ja gospodar sebe i svog života i On više nema nikakvu moć nada mnom.

Hvala vam, što ste me čitali. Ako sam pomogla barem jednoj osobi, ja sam presretna. A, čita se puno. Iako sam namjerno pisala na hrvatskom jeziku, bilo je čitanja i iz Nigerije, Kenije, Vijetnama, Armenije (valjda su pretraživali neke engl. pojmove koji su ih ovdje doveli). Čitate me u koje god doba, u 3h ujutro, nažalost. Čitajte, ako vam to pomaže. I ja sam tako čitala, u gluhu noći.

Pratit ću i dalje blog, koliko ste prisutni, vaše komentare, odgovorit ću rado na sve što me pitate, a ako netko želi i drugačiji kontakt, otvorila sam Facebook stranicu (doduše, ne da mi se prebacivati sve ove tekstove), ali FB nam omogućava da preko poruke ostavite pitanje i uspostavite kontakt. Ako tko ima kakvu dobru ideju, tu sam. Važno je da nešto dobro iz ovoga izađe.

Meni je svojevremeno veliku utjehu pružio nepoznati čovjek na šalteru pošte, par dana nakon Božića kad sam tih par sitnica koje sam dobila od Njega stavila u paket i poslala mu. Nepoznati čovjek na šalteru pošte mi je rekao –„ne brinite ništa, bit ćete vi dobro, zaslužujete samo dobro“.

Sada sam ja taj vaš „nepoznati čovjek“ koji vam govori to isto. Svi vi, koji ste prošli što i ja, kroz neku svoju priču, bit ćete dobro, jer zaslužujete samo dobro.

Nekako simbolično, na današnji dan, prije točno godinu dana, ja sam iz svog auta, oko ponoći, izbacila Narcisa i nakratko prekinula vezu s njim (sutradan me je obasuo porukama i otišla sam se ponovno naći s njim, što je bila velika pogreška, ali valjda sam morala proći taj put).

Odlučila sam ovdje „oprostiti“ se od Njega. Ovdje stati. To je to. Moglo bi se još, ali kuda to vodi? U opsesiju? Jok. Imam ja još puno toga što me čeka i na sreću, ništa ne uključuje Njega. Bio je to težak put, ali ja sam njemu oduzela moć.

Ali, „oprostiti“ (kao što katolici opraštaju) mu neću, to je kao da mu dajem zeleno svijetlo na to što je činio. Ne, samo postajem potpuno indiferentna na njega, svejedno mi je, ne želim mu ništa, ni zlo, a u dobrom on ionako ne zna uživati, iako vjerujem da će ga stići sve što je radio meni, svojoj ženi, svom djetetu, majci, bratu, prijatelju i svima drugima koje je slično povrijedio i koje će tek povrijediti, mada ja neću biti svjedok toga. Ali, ti strahovi više nisu dio mene.

A, mi se možda sretnemo negdje – trčeći neku utrku, možda se uspentramo na istu planinu, možda me vidite kako kupujem začine na Grand Bazaaru ili šećem Oxford streetom, u kazalištu čekam početak predstave ili prelistavam neku dobru knjigu u knjižari, možda se mimoiđemo gradom i pogled vam skrene prema meni. Prepoznat ćemo se. Hvala vam. 

U vezi i nakon prekida s Narcisom ili Psihopatom - Kako izići na kraj?

Odnosno, postoji li neka taktika ili obrazac ponašanja i kako se zaštiti?

Eh sad, pitanje je jako općenito i odgovori će ovisiti o fazi i kompleksnosti vašeg odnosa, odnosno, da li ste svjesni da ste u vezi s Narcisom a ipak ste (iz nekog razloga) odlučili pokušati i ostati u vezi ili je veza završila, a on vas pokušava pridobiti nazad ili vas špijunira i prati (kako se postaviti u tim situacijama) i da li imate nezavršenih odnosa tj. tek predstoji razvod braka i podjela imovine i, naravno, da li imate  zajedničko dijete (tj. djecu).

Valja se podsjetiti koja su obilježja Narcisa i Psihopata (ponavljam po tko zna koji put, granica između ove dvije devijacije je neznatna, ako i postoji i mnogi se stručnjaci ne mogu složiti da li je to jedno te isto ili ipak ne). To su osobe koje nemaju stida, nikada ne preuzimaju odgovornost, nemaju nikakvo suosjećanje prema nikome pa ni prema rođenoj djeci. Sve osobe iz bliže okoline im služe kao objekti za zadovoljenje njihovih potreba, a to su tri osnovne stvari: pažnja i emocije (jer oni su uvijek u središtu pažnje), neka obilježja i vrline i materijalna (financijska) korist, plus (eventualno) sex. I naravno, oni lažu i manipuliraju kako bi dobili ono što žele.

Dakle, razgovor s takvom osobom ili uvjeravanje je bacanje u vjetar naše energije. Nikakvo razumno objašnjenje ili analiza njegovih postupaka, prigovor – to ništa neće imati efekta, kao ni prozivanje Njega na odgovornost zbog svojih postupaka. On je uvijek u pravu. On je dominantan tj. pokušava biti dominantan i želi vašu bezrezervnu pažnju, želi moć i kontrolu nad vama, vašim vremenom, vašim vrlinama, emocijama i onim što posjedujete.

Mnoge osobe su godinama u vezi, da ne kažem braku (čitala sam, i po 30 i više godina) i nisu znale Tko je On, odnosno da je riječ o Narcisoidnom poremećaju osobnosti ili Psihopatiji. Drugim, riječima, tek nakon fizičkog udaljavanja (izlaska iz tog njegovog magnetnog polja moći) većina postaje svjesna o čemu je riječ.

No, ipak, ima slučajeva da neki prepoznaju s kim imaju posla na vrijeme, da prepoznaju te famozne znakove upozorenja. Savjet stručnjaka, a i moj je – bježite i ne okrećite se.

Ipak, ako ostajete u vezi a znadete s kim imate posla (o kakvom obrascu ponašanja je riječ), tada je korisno postaviti čvrste granice, jednostavno ne dozvoliti da trčkarate oko njega i ispunjavate mu želje. Te granice su kao nevidljivi zid koji mu ne dozvoljavate da prijeđe. To je zid vašeg dostojanstva, vaših vrijednosti. Ako vas ponižava, pokušajte se usprotiviti. Naravno, to je jako jednostavno reći, a teško je, naravno, izvesti. Narcis ili Psihopat nisu nikakva nježna bića koja čekaju da mi kažemo - Dosta. Predstoji vam borba za moć tj. za vlastitu poziciju u toj zajednici. Ta borba je iscrpljujuća i nepravedna. Nema tu fair-play-a, često razum i logika ne pomažu, jer on se ponaša kontra našoj logici.

Ja nisam bila u braku s Njim, ali sam mu se stalno protivila, nisam bila „lagana“. Puno toga je tražio od mene – vozi me, moram pregledati kuću na moru. Nisam htjela. Zatim je tražio da njega i njegove prijatelje vozim na sajam knjiga u Beograd, tamo i nazad u jedan dan. Zamisli?! Da im budem besplatni taxist. Nisam htjela. Svaki put bih mu odgovorila – što ti pada na pamet, kakve ti gluposti govoriš. Mislim da sam dnevno govorila da priča „nebuloze“ . Naravno, nije to ništa vrijedilo, on je samo pojačao druge metode manipulacije. Međutim, namučila sam ga, nesvjesno i intuitivno sam radila pritisak. Kad radite pritisak, veća je vjerojatnost da će pogriješiti, maska će mu skliznuti i pokazat će svoje pravo lice. Kako će pogriješiti? Pa, on stalno izvrće istinu i laže, reći će vam nešto potpuno suprotno od onoga što je rekao dan ranije. Svako takvo laganje je znak, signal – halo, odrasli NORMALNI ljudi to NE RADE, njih ne treba upozoravati kako bi se trebali ponašati, što je primjereno, a što ne.

Ponekad je, pak, bolje da mu podilazite (radi mira u kući), kažete mu nešto benigno što će ga smiriti, jer on stalno traži da mu povlađujete. Čak sam se i tako ponašala, potvrđivala sam kojekakve njegove gluposti koje je govorio jer mi se nije dalo raspravljati, jer više nisam sudjelovala u razgovoru, jer sam mislila – ako potvrdim ili ako ga pohvalim, udijelim mu kompliment, završit će s tom temom. Ni to nije svaki put upalilo, zapravo, mislim da nije vrijedilo. Ali, u tom trenutku mi je donijelo određeno olakšanje. Odnos s njim je doista „hod po jajima“, stalno pazite da neko jaje ne pukne. Kažu da treba slušati, ali mu ništa ne treba vjerovati.

Stručnjaci dalje kažu, a i sama to mislim, da On galami dok mu ne pokažete zube. Prijatelj mog Narcisa tvrdi da je ovaj „incidentna kukavica“. Svidio mi se taj izraz. Izaziva, ali zna dokle može i kod koga, a onda se povlači. Ipak, nisam do kraja sigurna u to. Nisam posve mirna da mogu to potvrditi. Ima određena doza nepredvidivosti, potpunog gubitka kontrole s njegove strane. Imam saznanja da je bio i fizički nasilan (prema meni ne), ali prema svojoj ženi, prema svojoj mami, prema jednom kolegi... Dakle, prešao je granicu i fizičkog nasilja. Kako mogu znati da ju neće opet prijeći?! Ne mogu, mislim da ti okidači nisu tako crno-bijeli. Ja sam uvjerena da je ovaj moj bivši Narcis imao i nešto poput bipolarnog poremećaja (laički), u njemu su dvije različite osobe, da li ih je svjestan, ne znam. Nisam bila dovoljno blizu njega, 24h na dan, on je meni velika enigma, iako mislim da sam ga dobro upoznala.

No, ono što sam ja primijetila iz njegovog odnosa sa ženom, tj. iz njegovog ponašanja i priča, ona je njemu poprilično uzvraćala galamom i to ga je plašilo. To je izazivalo strah. Par puta je drhtao, plakao, dobio je proljev od straha. Žena je valjda intuitivno galamila na njega. On se, naravno, meni žalio i tražio moje suosjećanje, govoreći da je ona „urlala na njega, pljuvala na njega, vikala mu da joj se gadi (i ja sam vidjela jednu sms poruku tog sadržaja), vikala na njega na javnom mjestu (u čekaonici bolnice) pred drugim ljudima“  - i to ga je silno uznemirilo, sve osim onog sms-a – gadiš mi se. Činilo mi se neprirodno kako reagira na to tj. uopće ne reagira – on je samo rekao – ma, povrijeđena je.

Nadalje, s obzirom da on jako drži do svog imidža, da mu je stalo do ugleda u društvu, u radnoj sredini, u mjestu gdje živi, može ga se zaplašiti (mislim da se smrtno boji toga) da će se njegova tajna (tko je i kakav je) saznati. Jer on njeguje skroz drugačiju sliku o sebi. Da nije tako, ne bismo ni mi nasjele, zar ne?! Zato mu se može zaprijetiti tako nečim. Povući će se nakratko, kasnije on prijeđe preko toga.

Kažu da je daleko najbolja metoda – ignoriranje. Ignorirati njegove poruke, pokušaj svađe, njegove suze, javljanje. Ako je veza prekinuta (a bila je samo veza, ne i brak), „no contact“ je najdjelotvornije rješenje. Doduše, on će pokušavati vratiti vas pod svoju kontrolu, on će vas vjerojatno i pratiti, špijunirati, ići će na mjesta gdje vas može sresti, ostavljat će kojekakve inteligentne poruke ili izravno ili preko trećih osoba, davat će do znanja da nije gotovo. Kažu da Psihopati ne prekidaju vezu do kraja, da samo „odlažu osobe na police“ i onda „posežu za njima“ kad im zatrebaju. To njihovo vraćanje može potrajati godinama, desetljećima. Prava veza prestaje smrću jednog od nas. Nažalost. Uglavnom, oni traže reakciju, pozitivnu ili negativnu. Negativnu reakciju (npr. ono ženino – gadiš mi se) on tumači njenim interesom za njega, njenom povrijeđenošću, on ne prihvaća da bi se On Njoj mogao gaditi. Zatim, neće vas ostaviti na miru jer vam je možda zavidan, jer želi vidjeti da li ste nastavili sa svojim životom, da li patite za njim, ima li šanse da se ponovno pojavi. Kažu i da su Narcisi i Psihopate jako osvetoljubivi. Ja još ne znam što mi ovaj moj sprema, razmišljam o tome. Opak je igrač, jako prefrigan i naudio bi mi da može, samo nisam dokučila što.

Ako ne možete ići bez ikakvog kontakta, ako su tu djeca, ako su tu nerazriješeni odnosi, tada se poslužite metodom „grey rock“[1] iliti „sivi kamen“. To je pojam koji označava situaciju u kojoj vi (mi) postajemo namjerno bezlični, sivi, neinteresantni Narcisu ili Psihopati. Na taj način, on će brzo osjetiti dosadu i potražiti reakciju na svoju dramu drugdje. Znači, razgovor treba biti bezličan, kao ne slušamo ga ili slušamo s pola uha, odgovaramo kratko s da, ne, kratke rečenice. Ako on izvrće razgovor, pokušajte ga vratiti na glavnu temu – to nije lagano – ali pokušajte reći nešto kao – Ok, ali sada moramo razgovarati o ovome, o tome ćemo drugi put. Ne dozvolite mu da on vodi razgovor. Razgovor uvijek neka bude minimalan, kratak, najbolje je pismeno, poruka ili mail. Nemojte se raspravljati, objašnjavati – on to jedva čeka, on čeka da bude sve opet po njegovom. Ako treba, komunikacija neka bude putem odvjetnika.

Idealno bi bilo da ste financijski neovisni o njemu, ali to je tako teško jer njegov odnos prema novcu i ulaganjima temelji se i na vašoj imovini tj. da on raspolaže i s vašom plaćom, nasljedstvom, da je ono što ste unijeli u brak ili vezu, također njemu na raspolaganju. Ako mu dadete razriješene ruke što se novca tiče, upadate u ambis. Spomenut ću samo da je moj Narcis stalno pričao o svojoj imovini, a na račun moje se šalio tj. spominjao je kako će „on mene raskućiti, sve će mi potrošiti“. To je bilo kao kroz šalu. Ali, toga ima u životu, zar ne?!

Čitala sam grozomorne priče koliko znaju odugovlačiti s razvodom, po 5 i više godina. Ne želim nikoga plašiti, naši sudovi i sustavi često niti ne znaju s kim imaju posla. Nije puno bolje niti drugdje. On na sudu može pokušati pokazati svoje drugo lice, lice šarmera. On će govoriti jedno, a raditi drugo. Bitka za imovinu je pravi rat. Moj Narcis za sada odugovlači i iscrpljuje svoju ženu već 2 godine, a sve što je rekao u svezi imovine – „ostavljam im, ni mi je žao“, ipak nije tako. Iako nisam upućena u detalje, niti me se tiče, bojim se da je on malo pretežak i prljav protivnik. Tako da u tom slučaju morate biti hladne glave, smireni, staloženi, ne dajte da vas izbaci iz takta, potražite dobrog odvjetnika, a ako treba i ucijenite ga s nečim. Jedna žena koju poznajem je znala za mutne poslove svog bivšeg muža Narcisa i tijekom razvoda je to iskoristila (ne prijavljivanje svih poreza, zaprijetila mu je poreznom inspekcijom, znala je da ima sakrivenih novaca) i natezala se s njim, a on se valjda bojao posljedica i uspjela je.

A, sad i mene bi nešto zanimalo. Da li ste imali iskustva da vas je nakon prekida i bez kontakta mjesecima, pratio? Uživo ili preko društvenih mreža (Facebook-a npr., iako ste ga blokirali, ali primjerice putem lažnih profila)? Kako ste se postavili i da li je prestao?

---

[1] https://lovefraud.com/the-gray-rock-method-of-dealing-with-psychopaths/

Zašto ostajemo u vezi s Narcisom (ili Psihopatom) – „intermittent reinforcement“

...odnosno, drugim riječima, zašto dozvoljavamo manipulaciju i zlostavljanje?

Nakon što sam svojoj prijateljici iz srednje škole, a koja dobro poznaje mog Narcisa još od „malih nogu“, dala da pročita moju priču o odnosu s njim, gdje sam detaljno opisala tijek naše veze i zapravo, psihičko zlostavljanje kojim me je počastio, razgovarala sam s njom i njenim mužem. Prijateljica je bila pažljiva, slušala me je, rekla je kako se ništa ne čudi jer dobro poznaje Narcisa. Međutim, njen muž se prilično uznemirio zbog svega toga i on me, onako muški, ali prijateljski, upitao – ali, nije mi jasno, zašto si ti ostala s njim kad te tako...? On me isto poznaje iz srednjoškolskih dana i moja veza s Narcisom za njih oboje je bila veliko iznenađenje, a pogotovo jer sam ja „dozvolila“ maltretiranje. Ja sam im pokušala objasniti, opravdavala sam se, ali i mene su mučila ista pitanja. Inače sam osoba koja ima jasan stav, gard, ne dam na sebe, a ipak...

Istraživala sam i istraživala. Dugo sam se mučila krivnjom, misleći kako sam – 1) trebala prepoznati signale i 2) odmah prekinuti vezu. Signale nisam mogla prepoznati odmah, jer nisam znala ništa o devijantnom svijetu i karakteristikama psihopata. To sam naučila tek nakon završetak veze. A, zašto nisam prekinula vezu koja mi nije odgovarala? Zašto? Eh, to sam počela razumijevati tek mjesecima kasnije.

Odgovor daje bihevioralna psihologija (grana psihologije koja izučava ljudsko ponašanje tj. biheviorizam) i pojam „intermittent reinforcement“, koji ću pokušati opisno prevesti kao „povremeno, neredovito i slučajno nagrađivanje za uvijek isto ponašanje“. Ne bojte se, iza ovako nespretnog prijevoda, krije se nešto vrlo logično i bit će svima jasno kad pojasnim na primjerima.

Poznati psiholozi Daniel Kahneman and Amos Tversky, koji su inače dobili i Nobelovu nagradu za ekonomiju za svoje objašnjenje kako ljudi donose odluke  (vidi knjigu „Thinking, fast and slow“), kažu da je ljudska vrsta nesklona riziku gubitka i da smo, općenito, “pre-optimistični” – njihov se rad uvelike koristi za objašnjenje kako donosimo odluke o investiranju i općenito ulaganje na burzi. Ako primijenimo  teze o averziji prema gubicima, to se može i ovako protumačiti - ako vidimo zrnce "dobrote" u nekome, bez obzira na sve njegove loše osobine, mi ćemo misliti da postoji šansa da je ta osoba u suštini dobra. Skloniji smo optimizmu, nego pesimizmu. Radije vidimo dobro, nego zlo. A, ponekad je zlo, veliko zlo, a "dobrota" je glumljena.

Ili npr. svi smo barem ponekad otišli u kino pogledati neki „super“ film, a ispalo je da je film „bez-veze“. Ipak, nismo napustili kino dvoranu, već smo ostali gledati loš i dosadan film, nadajući se da će radnja napokon početi, a i razmišljali smo – ionako smo platili ulaznicu. Kad je film završio, shvatili smo da je film bio loš, ali…

Dakle, slično razmišljamo i kad smo u vezi s nekim. A, pogotovo, slično razmišljamo ako smo „kupili ulaznicu“ za vezu s Narcisom (ili Psihopatom) i već smo investirali vrijeme, trud…a On je na početku bio drugačiji, da ne kažem – divan. Pisala sam već o bombardiranju ljubavi, o tome kako je On predator, kako zrcali ono što želimo čuti, te se neću ponavljati.

On se iznenada promijenio, on postaje nedostupan, on galami, vrijeđa, to više nije ni „slika ni prilika“ čovjeka ili osobe s kojom smo započeli vezu. Pitamo se – a gdje je nestao On?

Onda nas On, taman kad nas izmrcvari do kraja, počasti kakvom iznenadnom ljubavnom izjavom, kao npr. „ti si moje more, ti si meni sve…“ i sl., te počnemo sumnjati u svoje vlastito rasuđivanje, u instinkte. On priča svoje intimne probleme, traži pomoć oko problematične kćeri, povjerava obiteljske tajne. Kako da sumnjam u njega?!

Eh, to se zove „intermittent reinforcement“, odnosno psiholozi smatraju da je to najmoćniji motivacijski psihološki alat. Ta teorija je promijenila način na koji se danas dresiraju životinje. Može biti pozitivna ili negativna.

Evo, nekoliko primjera što to znači i kako prepoznati „obrazac“. Npr., kad naučite psa (ili neku drugu životinju) neku radnju i kad ste zadovoljni kako je on to uspješno izveo, svaki put ga nagradite – ili ga pogladite po glavi ili mu date nešto (npr. konjima se obično daje kocka šećera – to sam vidjela na TV). „Intermittent reinforcement“ nije to, ne nagradite psa svaki put, već ponekad, ali ne uvijek. Životinja je zbunjena, jer svaki put je nešto dobro napravila, a niste ga svaki put pogladili, ponekad jeste, ali uglavnom niste.

Evo još slikovitijeg primjera tj. pokusa koji je na štakorima izveo poznati psiholog B.F. Skinner (koji je i zaslužan za taj famozni pojam). Štakora se stavi u kavez, gdje ima dugme ili polugu, koju kad pritisne njuškom, dobije hranu. Štakor odmah nauči da kad stisne polugu, dobit će hranu. Sve je savršeno. Funkcionira svaki put, odnosno dok netko ne promijeni „sistem“. Međutim, Skinner je promijenio mehanizam. Kad bi štakor stisnuo polugu, hrana ne bi ispala svaki put tj. nekada bi dobio hranu, a nekada ne, a učestalost tih pozitivnih nagrada (reinforcement) nije bila predvidiva i dosljedna, već nepredvidiva (intermittent) – nekada bi to bilo 2., nekada 5., a nekada 3. put. Štakor bi totalno „poludio“ i stalno bi stiskao polugu ne bi li dobio hranu. On se i dalje trudio, nije odustajao, ali hranu ne bi dobio svaki put. Razina adrenalina u štakora bi skočila iznad svih normalnih granica. A, kad bi bio nagrađen hranom, smirio bi se.

Zbog istog razloga npr. ljudi i dalje kupuju kuće na obali, u području rizika od uragana (ili potresa i sl). Uragani su nepredvidivi (iako ih ima sve češće) i ne događaju se često. Kad bi uragan opustošio neko područje u predvidivim razmacima (npr. svake godine u isto vrijeme), nitko ne bi kupio kuću u području koje pogađa uragan. No, ako se uragan nije ponovio barem 10 godina, ljudi razmišljaju drugačije.

Sljedeći primjer je još ilustrativniji, a to je primjer kako funkcioniraju automati na sreću u kockarnicama. Kažu da na svaki uloženi $ (ili neku drugu novčanu jedinicu) ti aparati su programirani da zadrže 5 do 25% iznosa, a ostalo „vraćaju“, ali vraćaju na sljedeći način: (a) često vraćaju manje iznose (2 do 10 puta od uloženog), (b) ponekad vraćaju veći iznos (10 do 100 puta od uloženog iznosa) i (c) vrlo rijetko vraćaju „jackpot“ tj. veliki ulog – 1000 puta veći od uloženog. Naravno, svi koji su probali sreću s automatom, znaju kako se lako „navući“ i kako je lako izgubiti sav novac. Ipak, ponekad netko tu i tamo nešto i „zaradi“, ali to su rijetki srećkovići. Zbog toga kockarnice 70% svojih prihoda ostvaruju upravo od njih (a ne od ruleta i drugih fancy igara). Kad bi i kockari znali da će npr. svaki 5. put igranja dobiti, onda igra ne bi bila zanimljiva. Kockanje stvara ovisnost i uzbuđenje baš zbog te nepredvidivosti i očekivanja jackpota (najvećeg dobitka).

Ne znam što mi je bilo gore kad sam pročitala, da li pokus na štakorima ili ovo s kockanjem, ali stručnjaci kažu da Narcisi (i Psihopati) na osobama s kojima s u vezi primjenjuju isti princip – tj. u nedosljednim, nepredvidivim razmacima počaste nas svojim normalnim ponašanjem (loš, loš, loš, loš, dobar, loš, loš, dobar, dobar, loš, dobar, loš, loš, loš….itd.). Nikada ne znaš kad će biti „dobar“ tj. normalan i nadaš se i trudiš i čekaš (kao štakor ili kockar).

Ne zaboravite, Narcisi (Psihopate) znaju kakvi su i kako se ponašaju, svjesni su svojih radnji i, dapače, to ih uzbuđuje, jer vole kontrolu i moć. Uživaju kad nam, kao u pokusu sa štakorom, „uskrate hranu kad stisnemo polugu“. Nažalost, na taj način, kontroliraju vezu i njen tijek i osiguravaju da budemo u vezi dok to njima odgovara.

Moj Narcis se tako ponašao prema meni i maltretirao me, a onda bi me iznenada „počastio“ kakvim obećanjem ili nježnošću, a osim što sam bila zbunjena, neispavana, izmučena, bila sam i manipulirana. Naš zadnji susret, iako sam ja htjela prekinuti, rekla sam mu koliko sam se ohladila, ali on me tada „počastio“ najnježnijim vođenjem ljubavi u našoj vezi, čak me je i ljubio u usta (što nikada nije). Imam puno primjera tijekom trajanja veze i njegovog mučenja i iscrpljivanja mene, kako bi me iznenadio drugačijim ponašanjem.

Istovremeno, i kod manipulatora i kod žrtve ovakvim ponašanjem događaju se i kemijske reakcije na mozgu, dolazi do pojačanog izlučivanja adrenalina i oksytocina. Adrenalin je hormon „straha“ i on se javlja u razdoblju kad se Narcis prema nama ponaša loše, kad vrijeđa i manipulira jer se bojimo „ostati bez iluzije koju je stvorio“. A, povremeni izljevi njegove „normale“ tj. izjave ljubavi, koliko mu značimo, neka povremena obećanja, izazivaju pojavu hormona oxytocina (hormon nježnosti i ljubavi, koji se npr. javlja i kod orgazma). Njega isto tako uzbuđuje pomisao da ima moć i da ćemo uraditi ono što On želi.

Jednom kad si u tom začaranom krugu, jaaaako teško je izići van, sam, bez ičije pomoći, jer dok si „blizu“ ne vidiš što se događa, stvorena je ovisnost, hormoni su podivljali i stalno si u obrambenom položaju i iščekivanju nekog poboljšanja.

Kažu autori stručnih članaka da se pravilnom primjenom „intermittent reinforcement“ može bilo koga „natjerati“ tj. motivirati da učini ono što želimo i da je to najmoćniji psihološki alat. Onog trenutka kad sam to spoznala, prestala sam sebe okrivljavati i pitati - Zašto nisam izišla iz veze ranije?

Evo korisnih izvora na istu temu:

https://www.elephantjournal.com/2015/11/the-narcissists-one-trick-that-can-keep-us-hooked-forever/

http://psychopathsandlove.com/intermittent-reinforcement/

https://www.psychologytoday.com/blog/tech-support/201509/is-there-any-hope-relationships-narcissists

http://www.thenarcissisticpersonality.com/trauma-bonding/

https://www.simplypsychology.org/operant-conditioning.html

Nakon prekida s Narcisom

U ovom tekstu osvrnut ću se na nekoliko pitanja koja muče sve osobe koje su bile u vezi s Narcisom, a to su npr.:

• Da li i kako komunicirati s Njim nakon prekida
• Što kada imate dijete
• Da li ga i kako razotkriti
• Što ako prijeti?

Prekid s Narcisoidnom osobom (Psihopatom ili emocionalnim manipulatorom) puno je teži nego prekid obične tj. normalne veze. Sama veza je više nego turbulentna, tegobna, mučna i traumatična, a kako ne bi prekid bio.

Veza s Narcisom završava na dva načina. Neke osobe, bilo da su samo bile u vezi ili i u braku, smognu snagu i odluče prekinuti zlostavljanje, napuštajući Narcisa, naslućujući da nešto jaaaako nije kako bi trebalo biti. Takve osobe su hrabre i sigurno će uspjeti, jer već i taj korak – napuštanje veze s Narcisom – traži prisebnost i snagu. Za uspjeh prekida takve veze, nužno je fizički se udaljiti od Njega, izmaknuti mu iz dometa neposredne kontrole i moći, jer je to preduvjet za lucidno i trezveno razmišljanje. Sve dok ste fizički blizu (u istom prostoru), njegova prisutnost će biti pravo mučenje i nastavak nemira. On će i dalje manipulirati. Kad osjeti da bi mogao biti ostavljen (i da će se „okvir“ njegovog lagodnog života srušiti kao kula od karata), On neće prezati ni od čega ne bi li vas uvjerio da će biti drugačije, bolje, pronalazit će razloge i prebacivati krivicu, a kombinirat će „obasipanje ljubavlju“ s galamom, vrijeđanjem, prijetnjama. Narcis neće tek tako dozvoliti da bude ostavljen.

Ako vam prijeti, prikupite dokaze (sačuvajte poruke, skenirajte, kopirajte), jer sve to može pomoći (npr. tijekom razvoda) i procijenite koliko su prijetnje ozbiljne, prijavite ga policiji za prijetnje zlostavljanjem. Bit će ljut, ali bit će mu jasno (jer on nije glup) da više niste sami i izolirani i da ste potražili zaštitu. Koliko će policija imati materijala nešto pokrenuti, o tom po tom, ali s obzirom na sve više fizičkog zlostavljanja, mislim da će, barem, obaviti neki razgovor s njim i izvršiti izvid. A, to bi ga moglo preplašiti, jer On se boji razotkrivanja i jako mu je stalo do ugleda tj. do dojma kakav ostavlja u zajednici. Da, možete ga povrijediti ako narušite taj njegov ugled.

Istina je da većina njih jesu tzv. „incidentne kukavice“, kao što je rekao nekadašnji prijatelj mog bivšeg Narcisa. On izaziva, galami, vrijeđa ako misli da može, ali čim mu se malo „pokaže zube“, povlači se. To ne znači da će se do kraja povući, ali svjestan je da ne može do kraja manipulirati i da ste mu „pobjegli“. Dobra stvar je ta što vas on vjerojatno ne poznaje dobro (nije se potrudio upoznati vas) i to je vaša prednost, jer on uopće ne zna što ste vi u stanju i koliko ste jaki ako znate s kim imate posla. Mene moj Narcis nikada ne bi imao da sam samo naslutila o kakvoj osobi je riječ.

Ako ste vi prekinuli vezu, On će zasigurno dolaziti jaukati, plakati, moljakati, lupati u neko doba noći, izjavljivati ljubav. Sve je to gluma, sve su to pokušaji da vas privoli na još jedan krug zlostavljanja po istom principu.

Nemojte zaboraviti da se takve osobe nikada ne mijenjaju, on se ne može promijeniti i iznenada postati normalna, dobra, poštena osoba koja će vas cijeniti. Ako vam se učini takav, to je samo privid, nova maska, izigravanje žrtve. On je glumac.

Ako je, kojim slučajem, On ostavio vas (kao što je bilo u mojem slučaju) i to je dobro (koliko god se u prvi mah činilo loše), ali to je znak da ste bili „tvrd orah“, da ste prozreli napukline njegove maske, da njegova manipulacija nije bila uspješna i da nije postigao što je htio. Naravno, moguće je i da mu je veza s vama (privremeno) dosadila i da je našao novi, zanimljiviji „predmet želja“ (ne trebate se brinuti, i prema toj novoj osobi u njegovu životu ponašat će se po istom obrascu), a vas će htjeti sačuvati za eventualnu kasniju „triangulaciju“ s njom ili za obnavljanje veze kad mu „dođe“, kad se sjeti što je imao dok je bio s vama.

Za osobe koje su prekinule vezu s Narcisom kaže se da kao da su prekinule vezu s dvije osobe – jedno je prekid s „iluzijom“ koja nam se na početku svidjela, a drugo je prekid s osobom kakva On uistinu jest, a to je psihopat i manipulator. Ponekad smo svjesni da je tome tako, a nekada jedna od tih „osoba“ prevladava onu drugu. Nakon prekida kao da se te dvije osobe bore za prevlast.

U trenutku našeg prekida ja nisam znala što je On, nisam ništa razumjela, mislila sam da sam „luda“ (a, znam da nisam luda), mislila sam da mi nitko neće vjerovati što sam proživjela, kako se ponašao prema meni, kakve su to drame bile na dnevnoj osnovi i bilo mi je teško i prepričati nekome što se dogodilo. Nakon desetak dana sam počela google-ati, čitati...i ta preobrazba koju sam doživjela je bila i oslobađajuća i mučna. Oslobađala sam se od čežnje od „iluzije“ i zbunjenosti, a kako sam dobivala odgovore, to mi je bilo sve više muka, mučila me nevjerica, krivnja, sram, ljutnja. S vremenom, „iluzija“ sve više blijedi i ja se ne mogu sjetiti ničega lijepog, meni nije s njim uopće bilo lijepo. Prijateljima pokušavam objasniti da ja „ne liječim slomljeno srce“, već pokušavam regenerirati sebe, jer me je iscrpio, omalovažavao da sam počela sumnjati u sebe, svoj razum, svoje moralne vrijednosti.

Da bih mogla lucidno ispričati nekolicini prijatelja (od kojih dvoje njega poznaju i to jako dobro), ja sam napisala kronološki kako je tekla naša veza, od početka do kraja, bez puno vlastitih emocija, što više opis događaja tj. njegovo ponašanje u vezi i kako se sve događalo, sveukupno priča od 35 stranica. Poslala sam im tu priču da ju pročitaju i oni su mi dali onu konačnu „validaciju“ – ne, nisam ja luda, nešto temeljno nije u redu s njim, ali su mi i sugerirali – doradi to, bio bi izvrstan roman. Pisanje mi je pomoglo i da izbacim iz sebe to čuđenje, frustraciju, da sagledam što realnije to nešto što sam mislila da je veza.

Naravno, on je ubrzo nakon prekida pokušao ponovno stupiti u kontakt sa mnom, međutim, odbila sam ga.

Ja sam tada, instinktivno, blokirala njegov broj mobitela, a istog dana kad smo prekinuli vezu izbrisala sam ga s Facebook-a (međutim, nisam ga odmah blokirala).

Svi stručnjaci kažu da je s Narcisom (i Psihopatom) najbolje prekinuti svaki kontakt – ne razgovarati, ne tražiti objašnjenja, ne objašnjavati i raspravljati s njim, ne pisati mu, ne odgovarati na njegove poruke, e-mail, posredovanje „prijatelja“. To je tzv. „no contact“ pravilo. I nije lagano Eh, sad...nekako ja nisam išla odmah tim putem.

Naravno, to je moguće ako nemate zajedničko dijete i ako niste bili u braku. Ako se tek trebate dogovarati o razvodu, moj je savjet, pronađite dobrog odvjetnika, razbistrite glavu (bez ikakvih emocija), komunikacija s njim treba biti što kraća, ne upuštati se u rasprave, što više pismeno, ne dozvoliti mu da vas retorikom izbaci iz takta. Zbog djeteta ili djece „spona“ ostaje, ali, minimalna, onoliko koliko pristojnost ili nužda nalaže. A, on će i godinama nakon razvoda dokazivati koliko ste bili u pravu jer ste ga se oslobodili.

Nakon prekida, ja sam ga zvala nekoliko puta jer mi je ostao dužan novce. Tek sam ga tada upoznala, galamio je, spuštao mi slušalicu, psovao, vrijeđao...sve najgore. Ostala sam hladna, nisam se upuštala u svađu, svaki put mi je spustio slušalicu, a napisao mi je „odje.., ajd u ku..c“ i sl. Sjećam se kako mi se ruka tresla dok sam držala telefonsku slušalicu, ali ako bi mi spustio slušalicu, ja sam nazvala ponovno, bez obzira što sam se osjećala grozno. Htjela sam mu pokazati da ga se ne bojim, imala sam potrebu povratiti „moć“ koju mi je uzeo, bez mog pristanka.

Nisam ga špijunirala preko Facebook-a, imali smo nekoliko zajedničkih prijatelja pa sam tu i tamo naletjela na njegove komentare ili lajkanje. Ništa se nije promijenilo, On je ostao isti, samo sam ga ja sada vidjela pravim očima. Onda sam jedan dan, iz znatiželje, ili me je ona „iluzija“ vukla, otišla na njegov FB profil i tu mi se zgadio do kraja. Jednostavno mi je to trebalo da vidim kakav je on čovjek. To njegovo prenemaganje, politički pamfleti, oda ljudima koje je preda mnom blatio, iznenadni povratak vjeri i kojekakve suptilne poruke koje sam počela prepoznavati, zgadile su mi ga do kraja. Tada sam ga potpuno blokirala. Iznervirala sam se količinom licemjerja, manipuliranja...jednostavno, nije vrijedno mog mira, teško sačuvanog psihičkog i fizičkog zdravlja, vraćenog sna, slobode od zla, košmara i zlobe.

Vjerojatno mi je to trebalo. Kao da sam „sazrijevala“ kroz te spoznaje o „raspršivanju iluzije“ i psihopatiji, o opasnosti u kakvoj sam bila i postajala sam sve jača i jača. Sada kad sam sve to spoznala, sada mi je taj famozni „no contact“ takvo oslobođenje. Više me ništa ne „vuče“, ta što bih ja išla gledati što i kako Psihopat manipulira. Ja sam se „spasila“.

Naravno, imao je on još nekoliko nevjerojatnih pokušaja manipulacije sa mnom, čak i prije mjesec dana, ali, instinktivno, opet sam sve ignorirala.

Ignoriranje je najbolji lijek protiv takvih osoba. Nemam se ja što više s njim raspravljati ili objašnjavati. Ne postoji ništa što bi on mogao sada reći. Meni je sve jasno. Sve što bi on rekao, opet bi bila laž, poluistina, izvrtanje istine, manipulacija. Zadovoljit ću se onim što sam o njemu saznala i zaključila.

Mučila me je nepravda, bila sam frustrirana kako se on nekažnjivo provlači, „prčkao“ mi je po mozgu i da sam bila slabija, labilnija, mogla sam završiti više godina na terapiji i tabletama. Da sam bila naivnija, financijski bi me iskoristio. Ali, ne možeš nekoga okriviti ili prijaviti za takvu namjeru.

Mučilo me što se licemjerno predstavlja kao dobrotvor, kao neki intelektualni ugledni lik. Vrzmalo mi se po glavi da ga razotkrijem, ali tko bi mi vjerovao?! On se ljudima koji mu nisu blizu, predstavlja posve drugačije. Ženama je „šarmantan“. Ti bi ljudi mislili da sam ja „ostavljena žena“ koja se osvećuje. Oni koji ga poznaju, a takvih je sve više, svi znaju tko je i kakav je. I sve će to jednog dana doći na svoje.

Veza i prekid veze s Narcisom uvijek su jako frustrirajući, bude osjećaj nemoći, nepravde, želju da se stvari poravnaju, da on osjeti i shvati što je napravio. Mnoge osobe kažu da osjetile svojevrsnu agresiju, da su pomislile da su one Psihopati i da im se zato to događa. Najbolje je uzdignute glave krenuti dalje. 

Ja sam se fokusirala  na sebe, napokon, na svoju slobodu, na to da ponovno vratim svoj izgubljeni mir, da ojačam svoj duh, da budem zdrava, a to znači da se ne bavim njime i tom silnom zlobom.

A, silno me ispunjava i pisanje ovog bloga. Sretna sam i presretna ako mogu pomoći nekome svojim iskustvom, svojim spoznajama, svojim razumijevanjem psihičkih devijacija poput Narcizma i Psihopatije.

Ne klonite duhom, oboružajte se znanjem, hladne glave. Nisu oni pametniji od nas. Oni su pokvareni i nepošteni, a mi to nismo. I to su dva različita svijeta.