Na našem govornom području (a tu mislim i šire od Hrvatske) gotovo da i
nema kvalitetne sveobuhvatne literature o Narcisima i Psihopatima, a o terapiji
nakon zlostavljanja da i ne govorim. Prepušteni ste sebi.
Vjerojatno je puno razloga za to. Iako mi to ne želimo priznati,
tradicionalni odgoj gdje je „sramota“ priznati da si bio predmet zlostavljanja
– jer odmah dobiješ stigmu (kako si si to dozvolila?), igra veliku ulogu, a da
ne kažem da možeš očekivati i zlurade komentare, u društvu gdje je ionako moral
na niskoj razini, kako očekivati da budeš shvaćen?!
Riječ je o perfidnim psihološkim igricama. Nema fizički vidljivih ožiljaka.
Meci i noževi zamijenjeni su riječima i ignoriranjem, uvredama i devijantnim ponašanjem.
Osoba koja je predmet takvog iživljavanja vrlo često ne razumije o čemu se radi,
što joj se događa i uvjerena je da je u emotivnoj vezi, a ne u proračunatom,
manipuliranom igrokazu. Ako ste već u braku s Njim, otegotno je i to što
smatrate da se treba boriti i sačuvati brak.
Jedna je psihologinja rekla da je veza s Narcisom / Psihopatom kao da dva
glumca glume u istoj predstavi, ali imaju potpuno različite scenarije. Ja sam
napravila usporedbu kao da smo se igrali neku igru, gdje ja nisam niti znala da
igramo igru, a on je svakodnevno mijenjao pravila igre. Ja sam se prema njemu
odnosila ozbiljno, kao da sve što govori ima nekog smisla, ponašala sam se kao
da sam u pravoj vezi, s normalnim muškarcem. A, on nije normalan. On se igrao
sa mnom i s mojim osjećajima, radi ostvarenja svojih ciljeva, On je devijantan,
izopačen, On je zao čovjek.
Treća otegotna okolnost je što nema svjedoka. A, bez svjedoka besmislenih
razgovora i bezočnih laži, nakon što te danima, mjesecima netko uvjeravao,
razuvjeravao na način da prestaneš vjerovati svom vlastitom razumu, da te
zbunjuju instinkti koji upozoravaju na opasnost (često od alarma za uzbunu misliš
da su leptirići u stomaku?!), kako uopće možeš nekome objasniti što se dogodilo
i što je On?! Većina normalnih ljudi ne očekuju da u svojoj blizini susretne
osobu koja vreba druge ljude i bezobzirno kuje zavjere kako prisvojiti nešto
tuđe, kako si osigurati korist.
Sumnjaš u svoj razum, u vlastitu logiku, misliš – možda je on doista dobar
čovjek koji je u teškoj situaciji i zato se tako ponaša, a kad to sve prođe,
onda će biti bolji. S vremena na vrijeme vidiš natruhe (normalne) osobe kakav
bi on mogao biti i logika normalne žene te tjera da misliš da on to može biti i
da će on to biti, jednog dana i zato se trudiš oko njega i čekaš. Te natruhe
normalnog Njega su, nažalost, iluzija koju on sam stvara da te što duže zadrži,
dotle dok mu trebaš. Kad mu ne budeš više trebala, odbacit će te, a ti ćeš biti
još više zbunjena. U odnosu s Narcisom / Psihopatom – ne pomaže logika,
vjerujte mi. Oni funkcioniraju na principu njihove narcisoidne anti-logike.
Zato oni koji trpe, šute, ne povjeravaju se nikome. Teško je objasniti
samoj sebi, a kako onda drugima?!
U mom slučaju još je jedna stvar značajna – ja sam
inteligentna poslovna žena, nisam ovisna o nikome, po svim mjerilima – uspješna
sam. A, ipak mi se dogodilo da me jedan „takav“ manipulira, iskorištava, laže.
Kako to? Zbog te neusporedive razlike između mene (uspješne žene s uspješnom
karijerom) i jednog najobičnijeg uhljeba
(nema nikakvu karijeru, u dugovima je), koji ništa ne radi i piše vulgarne
pornografske-uratke za vrijeme radnog vremena, u školi, a koji me je uspio
toliko lagati, imala sam veliki osjećaj krivnje. Čitala sam kasnije da svi koji
su prošli ovakvo iskustvo imaju snažan osjećaj krivice i ljutnje na samog sebe.
Više puta
sam naglasila da ništa nisam znala o Narcisoidnom poremećaju osobnosti ili o
Psihopatima. Olako sam razmišljala da je Narcis netko tko je uobražen i
zaokupljen svojim fizičkim (vanjskim) izgledom, a da su Psihopati plod
holywood-ske mašinerije i krimića, da ih nema u stvarnom životu, barem ne u
ovoj našoj maloj zemlji. Oh, kako sam se prevarila. Vjerujem da je tako s
većinom normalnih ljudi, sve dotle dok se ne susretnete oči u oči s perfidnim ZLOM.
Zato je važno razumjeti što su Narcisi i
Psihopati. I zato ja sada pišem o tome što sam naučila.
Čak ni mnogi stručnjaci ne slažu se u potpunosti
da li se i koliko Narcisi i Psihopati razlikuju. Njihova se obilježja gotovo u
potpunosti preklapaju. Prema nekim autorima svaki je Psihopat ujedno i Narcis,
ali svaki Narcis nije istovremeno i Psihopat. Navodno Narcisi jako paze da ne
krše zakone, a ja bih rekla da ih krše, ali jako paze da ih ne uhvate. Navodno
Narcisi nisu skloni fizičkoj agresiji, iako je prema tim striktnim definicijama
bilo slučajeva da su Narcisi počinili gnjusne zločine (kao serijski ubojice,
pedofili i sl.). Istovremeno, samo 10-ak % Psihopata je počinilo neki zločin, a
i Psihopati i Narcisi su sadisti, uživaju u mučenju, žele potpunu kontrolu i
moć i nije ih briga za posljedice.
Struka nije jedinstvena, ima mnogo podjela
Narcisa, a slično kao što je jedna
autorica rekla, i ja sam sklona mišljenju da su Narcisi i Psihopati jedno te
isto. Karakteristika i jednih i drugih
je da „nema popravka“, nema „izlječenja“, oni su takvi kakvi jesu i samo je
pitanje njihove kontrole tj. samokontrole kako će se ponašati i kako će svojim
bližnjima zagorčati život. Ja bih te rasprave da li se i koliko razlikuju
ostavila psiholozima i psihijatrima i namjerno nisam ovdje navodila stručne
izvore, jer mi se čini da se od šume ne vidi drvo.
Stvari su puno jednostavnije. Takvi ljudi su zli i
opasni, a to što do sada nije podigao ruku na vas ne znači da sutra neće
puknuti bez razloga ili da neće uzeti vaš novac, da zbog njega nećete završiti
u bolnici. Ja nisam spremna na rizik da li će on i kada počiniti neki „pravi
zločin“ pa da bih tek tada bila sigurna da je on Psihopat. I što je to „pravi
zločin“ – ubojstvo? Zato je On za mene opasan Psihopat. I zato često pišem
Psihopat jer vjerujem da ako napišem Psihopat, skrenut ću vašu pozornost
(Narcis i dalje „djeluje“ nekako bezopasno).
Iako prijatelj mog Psihopate za njega smatra da je
samo „incidentna kukavica“, ja mislim da je sposoban za svašta. Za mene je
jednako grozno „igrati se s nečijom psihom“ kao i udariti. Danima me je
uvjeravao da sam „luda“, pravio me „ludom“, a znam da to nisam, u oči me gledao
i izmišljao priče,lagao je – muškarac od sada već 49 godina. Zar je to manji
zločin nego da me je ošamario?! Eh, sad, laganje kao laganje – nije baš takav
„smrtni“ grijeh (iako Biblija kaže drugačije), ali laganje u svrhu prijevare,
laganje u svrhu vlastite koristi a tuđe štete, laganje u svrhu otimanja tuđe
imovine...to je za mene opasan grijeh.
Osim toga, naknadno sam o Njemu saznala da je više puta istukao svoju mamu, da je i prema bivšoj supruzi bio fizički nasilan, da je imao nelegalno oružje, da se potukao s čovjekom koji mu po godinama može biti otac...
To je ono što sam čula od dvije-tri osobe, naknadno. Mene su te spoznaje prestrašile, prestravile, sledile mi krv u žilama.
To je ono što sam čula od dvije-tri osobe, naknadno. Mene su te spoznaje prestrašile, prestravile, sledile mi krv u žilama.
On za sebe kaže da je „težak, nagal, galami i da
nije dobar čovjek“. Tako On „opravdava“
sve gore nabrojano (a to je vjerojatno tek mali dio onoga što se zna) – da je
„težak“. Halo?! Pa zar se to danas tako zove?!
Takav čovjek radi u prosvjeti,
aktivan je u jednoj crkvenoj udruzi, ide kod časnih sestara na „pročišćenje
grijeha“ u potrazi za „katarzom“, bavi se sportom rekreativno...prezentira
se kao „blag, emotivan, smotan, šarmantan“...laže, falsificira svoj život,
svoje djetinjstvo, ukrao bi moje da može, da sam dozvolila.
Ja sam, dakle, uvjerena da je On zao čovjek i da
je On Psihopat, bez obzira da li bi ga dr Hare kao takvog dijagnosticirao.
Prema meni nije bio fizički grub (osim u sexu), ali mi smo sveukupno proveli
samo 12-13 dana tijekom 7 susreta. Dakle, ja sam njega vidjela samo 7 puta
tijekom 5 mjeseci, a uspio me je u tih 7 susreta gotovo psihički slomiti i
financijski manipulirati. Ja, dakle, imam pravo misliti da je On jako OPASAN i
ZAO.
Ne treba vas, iako ćete sigurno i to osjećati,
progoniti krivica što niste odmah prepoznali Narcisa (kako ste si to mogli
dozvoliti?). Samo oni koji su imali ranije iskustvo s Narcisom / Psihopatom
mogu na samom početku, dok ste još u fazi medenog mjeseca, prepoznati opasnost.
Čitala sam mnogo članaka i shvatila da ima i psihologinja i psihijatrica koje
su bile žrtve Psihopata tj. bile su u vezi manipulirane od Narcisa / Psihopata.
Ako one nisu bile u stanju „prepoznati“ zlo, kako bih ja to mogla?!
Zato je prva stepenica koja vodi u slobodu upravo
znanje. Čitajte, google-ajte, pitajte, povjerite se – ne, niste ludi, normalni
ste. On nije normalan bez obzira kakav dojam ostavlja prema drugima, taj dojam
je lažni On. Pravog Njega ste upoznali u četiri zida. Vjerujte sebi, svojoj
prvoj slutnji.
Bravo ovo ce pomoci svima hvala vam za ovo.
OdgovoriIzbrišiOvo je genijalno napisNo.
OdgovoriIzbrišiPuno hvala i pozdrav.
Izbriši