Oporavak od veze s Narcisom ili Psihopatom

Tijekom pisanja bloga, skoro pa identična muka, spojila me i povezala s nekoliko osoba koje su prošle slično iskustvo – vezu s osobom  koja ima Narcisoidni poremećaj osobnosti ili neki vid Psihopatije, naravno, bez službene dijagnoze, ali 100% uklopljeni u profil koji sam opisala.

Ružno iskustvo koje nas je povezalo potvrđuje veliku želju da međusobno razmijenimo doživljeno i pomognemo jedna drugoj. Činjenica je da, barem u Hrvatskoj, nema terapeuta ili terapija koje bi pomogle prebroditi traumu izazvanu vezom s Narcisom.

Ta trauma se u ogleda u sljedećem – gubitak ili otežano spavanje (ja gotovo da mjesecima nisam spavala), nervoza, nemir, stres, tuga, ljutnja, potreba za pričanjem stalno istih priča, grč u želudcu, glavobolje, odzvanjanje proživljenih razgovora itd., itd., a može doći i do hormonalnih poremećaja i ozbiljnih bolesti. Ne preuveličavam. Takva stanja pratila su me, ne danima, već mjesecima. Istovremeno sam se mučila pitanjima krivnje – kako i zašto sam si to dozvolila, zašto sam uopće bila s njim, zašto nisam reagirala odmah? Milijun takvih pitanja mi se vrzmalo po glavi, svaki dan i noć, bez prestanka. Tražila sam odgovore. Neke sam našla, a neke više niti ne tražim, prihvaćam doživljeno. I sada imam želju krenuti dalje. No, to nije tako jednostavno.

S obzirom da nema pomoći, pomognimo jedni drugima, odnosno jedna drugoj. Kako – podijelimo iskustvo na putu oporavka. Ako naiđete na neki dobar članak, izvor informacija, slobodno stavite link u nekom komentaru. Ima pregršt materijala na youtube o ovoj tematici. Nešto je manje, a nešto više korisno. Ali, što nam drugo preostaje?! Možemo sjediti i biti zarobljene u prošlosti, u ljutnji i tuzi. A, možemo se truditi, kopati „rukama i nogama“,tražiti „lijek“. Ja sam se zarekla da ću biti dobro i svaki dan se trudim da to tako bude. Nema razloga da ne uspijem u svojoj nakani.

Neke od nas imale su priliku komunicirati s Narcisom nakon prekida, neke su prošle težak proces razvoda, neke dijele skrbništvo nad djecom. Podijelite iskustvo koje može pomoći  nekome drugome. 

Ja se danas osjećam daleko bolje nego prije nekoliko mjeseci, ali još uvijek nisam to ja  - nisam ona koja sam bila prije nego što sam bila s njim. Dugo sve ovo traje. Imala sam sreću da sam nebrojeno puta ispričala svoju priču ili pojedine epizode prijatelju. Nije mi uopće jasno kako je, kao muškarac, mogao to sve slušati, kako mu se nije zgadilo.

Ali, jednako tako mi je pomoglo kad sam ja slušala priču druge žene koja je prošla slično iskustvo. To je kao neka vrsta grupne terapije, iako se nikada nismo vidjele, ali veže nas isto, ono mračno i neobjašnjivo, sve ono ružno što smo progutale i čemu smo se oduprle. Slušajući tuđe iskustvo, koje je toliko slično mome, a opet to nisam ja, osjećam isti ili slični događaj kroz potpuno drugu dimenziju, s odstojanja, a razumijem njene osjećaje. I tako dok slušam groznu priču, ja se pitam – kako je mogla to preživjeti – pitam se, a zapravo znam odgovor – jer sam prošla kroz takvu istu priču i odajem priznanje i njoj i sebi. Nekako je lakše razumjeti tuđu muku nego svoju. Za sebe često nemamo razumijevanja ili ga imamo manje nego za druge. Meni je jako pomoglo dok sam razmjenjivala izravno iskustvo.

A, iznenadili biste se koliko su ti naši Narcisi slični, gotovo identični, u nekim banalnim detaljima, da se čovjek naježi, pa čak i u fizičkom izgledu, odnosno impresiji (izrazu) lica koji se trude ostaviti. Proživjele smo ili čule čak i identične rečenice. Pitala sam jednu od vas koje me čitate – kakav je bio u sexu? Odgovor je bio – takav kakav si opisala. J

Pitaju me, pa pokušavam pojasniti, kako komunicirati s njim kasnije. Nisam dovoljno pametna. Ja isto mudrujem oko toga. Ja se sa svojim Narcisom nisam susrela nakon prekida. Dakle, sada je punih 10 mjeseci od našeg zadnjeg susreta. Nije mi dao priliku za razgovor. Nisam mu mogla ni istresti u lice što mislim. U jednoj fazi tijekom ovih 10 mjeseci mučilo me što mu ne mogu sasuti u facu što mislim o njemu, ali ne mogu, nije mi dao priliku. A, onda opet mislim – da li bi to išta pomoglo? Ne bi on sada iznenada poslušao što ja njemu govorim. Da je tome tako, ne bi do ovoga ničega ni došlo. Ne trebam valjda crtati čovjeku od 49 godina kako se treba ponašati, zar ne?

Treba prihvatiti da ono što je bilo, bilo je, ne može se promijeniti tijek veze, ne mogu sada naknadno ispraviti svoje reakcije, sjesti u auto i ostaviti ga u nedođiji nek se vraća kako god zna u civilizaciju, onaj dan kad me je prvi put izvrijeđao, bez ikakvog povoda, ili čak i naš zadnji susret koji bih sada posve drugačije izrežirala. Ništa od toga ne mogu. Mogu prihvatiti sadašnji trenutak i mogu utjecati na budućnost, ali promijeniti ono što se dogodilo ne mogu.

Dakle, nismo se vidjeli, on se trudio ignorirati i mene i svoje dugovanje meni, a ja sam u međuvremenu pokušavala vratiti novac i svoje dostojanstvo, poravnati „moć“. Režao je na mene, kao kakva životinja, galamio, vrijeđao me, psovao, spuštao mi slušalicu. Ali, pritisak koji sam radila, urodio je plodom i u tri rate, tijekom pet mjeseci vratio mi je dug. Međutim, nisam sigurna da bih ponovila te moje pokušaje komunikacije s njim tada, jer sam drhtala od straha, od njegovog bijesa i galame. Sada znam, bila je to taktika, trik da me uplaši, da odustanem. Kako se ipak nisam dala, on je popustio. Ima tu još toga, bojao me se na neki način, jer sam ga zvala u gimnaziju gdje radi i strahovao je, pretpostavljam, da će se pročuti, da će njegov ionako narušeni imidž biti još više razotkriven. Dakle, u nekom trenutku, možete raditi pritisak, stjerati ga u kut, ali dobro procijenite vrijedi li i koliko je opasna takva taktika. Ja nisam sigurna,  a to sam već puno puta ovdje naglasila, da moj Narcis ne bi bio spreman prijeći liniju zločina, fizičkog nasilja...

Ono što mogu reći, mjesecima sam bila loše i uvijek bi mi bilo loše nakon razmišljanja o njemu, a razmišljala sam stalno, nije mi izlazio iz glave. Ja sam se mjesecima s njim raspravljala. Imala sam potrebu pričati svoju priču i poznatima i nepoznatima. No, ljudi nisu željni slušati takve priče, nemaju strpljenja, ne znaju što su Narcisi i ne zanima ih. Ovo zanima samo nas koje smo bile s druge strane pakla, jer smo otkrile dobro čuvanu tajnu,ogromnu nepravdu i vidjele ludilo.

No,trudila sam se da mi bude bolje, isprobavala sam sve i svašta, vježbala sam, meditirala sam.

Danas sam naišla na jedan jednostavan, no meni uvjerljiv tekst na temu kako vratiti svoj život nakon veze s Narcisom, pa ću ovdje pokušati interpretirati svojim riječima.

Postavite granice, ogradite se, zaštitite se, odmaknite se od loše osobe tj. Narcisa. Jako je važno fizički se udaljiti od njega. U početku je to nesnošljivo, no svaki dan ćete imati realniju sliku onoga što se dogodilo, bit će vam jasnije i bit ćete u stanju realnije razmišljati, a to je preduvjet da se vratite u normalu. Još smo daleko od normale, ali na dobrom smo putu, rekla bih. To postavljanje granica znači da bi trebalo maknuti ga s očiju, blokirati kontakte, obrisati fotografije, prekinuti svaku komunikaciju. Naravno, ovo je puno lakše ako živite  daleko jedno od drugoga, kao nas dvoje, ali svejedno je mučenje. Ja sam odmah blokirala FB, nisam ga mogla gledati, bilo mi je mučno, gadio mi se, to silno licemjerje, ta arogancija u ponašanju, govoru...ta spoznaja da on nastavlja dalje, kao buldožer, gaziti dostojanstvo nekih drugih ljudi, da nastavlja u istom tonu, na isti način, po istom obrascu. Njemu se nije ništa dogodilo, promijenilo, on ide dalje.

Ako živite u istom mjestu, kontakt je neizbježan,a pogotovo ako imate djecu. Ali, i tada, vaša komunikacija neka bude jednostavna, usmjerena na nužnu temu razgovora, bez da vas uvuče u priču, razgovor, svađu, jer on će to svakako htjeti. On će vas vrijeđati kao i prije, tražit će reakciju. Kažu da je najbolje odabrati jedan vid komunikacije – i to email – jer ostaje trag i jer je lako sačuvati, isprintati, za ne daj Bože. Valja se držati tog načina komunikacije. Čitala sam da u Americi npr. oni komuniciraju isključivo preko odvjetnika, a odvjetnici dogovore da on po djecu dolazi u školu, tako da se uopće i ne viđaju. Nije to zbog nekog hira, već zbog duševnog mira.

Dakle, ako vas nešto pita ili provocira, ne uvlačite se u razgovor, taj razgovor je opet ista njegova manipulacija i samo ćete se loše osjećati. Koristite se metodom „grey rock“ iliti „sivi kamen“ – što je to? To znači da postanete bezizražajni, „sivi“, njemu dosadni, da vas ostavi na miru i da se fokusira na nekog drugog. Zato mnoge žene koje su provele dugo vremena s Narcisom i izgledaju iscrpljene i „sive“, jer su instinktivno pronašle način preživljavanja.

Zatim je važno izbaciti otrove iz sustava, iz tijela, iz glave. Kako? Pričajte, pišite o iskustvu (meni je instinktivno pisanje bloga pomoglo), ali isto tako vježbajte, bavite se fizičkom aktivnošću, plešite, boksajte, trčite. Yoga je jako dobra.

Prihvatite istinu i oprostite si. Da biste prihvatili istinu, valja se oboružati znanjem. Čitajte, istražujte, uvjerite se, ako treba potražite validaciju kod osobe koja ga poznaje. Ja sam zamolila za razgovor dva njegova prijatelja iz djetinjstva. Nisam znala što mogu očekivati. Očekivala sam, zapravo, da mi kažu da sam luda. Ali, ne...oni su mi rekli – nisi luda. To mi je dalo snagu za dalje. Oprostite si. Niste ništa krivi. Niste mogli znati. Znali biste i prepoznali biste samo da ste prošli nekad ranije to iskustvo. Ja sam žena od 48 godina i upoznala sam različite ljude, ali nikada, baš nikada, tako devijantnu osobu. Nisam mogla ni pomisliti da tako nešto postoji u stvarnom životu, čak i film bi mi bio „too much“. Zato se nemojte mučiti s krivnjom. Sjetite se, on ima vještinu i to nema veze s vašim intelektom. On je jednostavno prevarant, kradljivac i prodavač emocija.

Prihvatite svoj dio odgovornosti, odnosno, razmislite o instinktima koji su vas upozoravali, a vi ste ih ignorirali. Jesam, ja svoje instinkte nisam prepoznala. Prihvatite instinkte, ne bježite od njih, oni su naši saveznici. Ja sam čak, svjesno, krenula u vezu s njim, iako nisam bila „zaljubljena“, ali mislila sam – pa ajde, dugo sam sama, zašto ne probati, čak iako mi nije od početka odgovaralo njegovo ponašanje i bilo mi je čudno, ali mislila sam – što možeš izgubiti?! Kako sam se prevarila. Ali, sama sam si kriva, tako sam mislila. I to je dokaz, po tko zna koji put u životu, da ne treba ići protiv sebe, ne treba sebe uvjeravati u nešto. Ako nam netko ne paše, odmah to dati jasno do znanja, a ne pokušavati biti fina pa ti se onda to vrati ovako.

Proanalizirajte se. Zavirite u svoju dušu, emocije, što je to što zapravo želite od života. Da li je on uistinu muškarac kakav vam odgovara? Meni on nije nikakav, on je bio sušta suprotnost muškarca kakvog bih ja htjela ili kakav bi mi se inače svidio. A, ipak me je uspio...“izmanipulirati“...pa se opet vraćam na početak i na iskonsko pitanje – kako to i zašto, koji je moj dio odgovornosti za to? Malo protresite te svoje vrline, ali i mane. Poradite na onome što se može popraviti. Ojačajte mišiće. Pogledajte se u ogledalo. Pozabavite se sobom. Tijekom veze bavile smo se njime i njegovim beskonačnim dramama. Sada je vrijeme da se pozabavimo sobom. Da li nam je bila potrebna pažnja, da li čeznemo za ljubavlju, da li smo možda nesigurne pa nas je obrlatio kojekakvim izjavama? Što je to što nam nedostaje, a što Narcisi nude? Da li nas njegove uvrede definiraju? Ja nisam posumnjala u sebe, prkosno sam mu govorila – ja znam tko sam i što sam, a ipak sam mu dozvolila da me vrijeđa.

Vratite se u djetinjstvo, analizirajte i taj dio života. Djetinjstvo krije mnoge tajne i definira naš karakter. Negdje u nama čuči još uvijek neko ranjivo emotivno dijete. Istražite malo taj dio sebe, možda se neke od tih rana na koje naiđete daju pokrpati.

Preusmjerite fokus razmišljanja s Njega na Sebe. Kako? Nastojite što više razmišljati u sadašnjem trenutku. Meditacija je izvrsna za to i pomaže. Ja sam dosta meditirala i meditiram. Ona nas vraća u sadašnji trenutak, djeluje da manje razmišljamo o prošlosti i da se bavimo sa sadašnjošću. Ja sam ovog trenutka u hotelskoj sobi, promatram oko sebe, to je taj trenutak sadašnjosti, daleko sam od njega i događaja s njim.  Ima fenomenalnih meditacija na youtube-u, stavite slušalice na uši, pustite se 15 min i bit će vam lakše. Tako nekoliko puta i malo po malo, bit će bolje. On mi uopće ne nedostaje. Meni s njim nije bilo dobro, nije mi bilo lijepo. Dakle, ja se ne želim vratiti u prošlost. To je gotovo, ja sam se spasila. Preda mnom je budućnost. Tako ja to sebi govorim.

Slušajte, osluškujte oko sebe, ali i sebe i svoj unutarnji glas. Postavljajte si pitanja u sebi, razgovarajte sa samom sobom, osluškujte svoju intuiciju. Ako se nalazite pred nekim izazovom, pitajte sami sebe koji put odabrati i uvijek vjerujte svojoj intuiciji. Oporavak od Narcisa dobar je početak novog života, možda promjena posla, preseljenje, napravite nešto ludo, upišite neki tečaj, ali poslušajte svoje tijelo i svoje srce pa kud vas ono odnese. Ja sam u zadnje vrijeme vježbala komunikaciju s muškarcima, instalirala sam neku dating aplikaciju i počeli su se javljati frajeri. Naravno, nisam ja spremna za vezu niti sam išta očekivala, ali mi je ova vježba pomogla da odgovorim s NE ako bi me frajer nešto pitao ili da ga čak i ignoriram ako sam procijenila da nije vrijedan niti odgovora. Slušala sam svoju intuiciju. S nekolicinom sam i razmijenila nekoliko rečenica na chatu i koliko god primamljivo zvučalo njihovo laskanje, intuitivno sam si rekla – nije to za tebe, ne, ništa ne znaš o njemu, možda laže, možda je Narcis, ne vjeruj svemu što govori. Ali, imala sam izvrsnu, besplatnu, „baš me briga“ radionicu komunikacije s otprilike istim takvima kakav je bio i On, predatorima s interneta. Nakon 2 tjedna, deinstalirala sam aplikaciju, ali bilo je izvrsno, nasmijala sam se, dobila sam hrpu komplimenata, shvatila sam kako predatori funkcioniraju i koliko smo ponekad lakovjerni. Jedan me je pitao što radim, a ja sam mu odgovorila – provodim jedan eksperiment. Na to će on – jesi li ti psiholog? Mislim si – pa, nakon svega, skoro da i jesam. Ali, nisam mu niti odgovorila, nisam mu dugovala odgovor.

Radite vježbe disanja i opuštanja. Dugo nakon prekida ja sam bila u grču, bilo je dana da nisam mogla disati, morala sam leći, smiriti se, disati iz dijafragme, posvetiti se jedno pola sata tome i tek onda ustati i krenuti u dan, u obveze. Važno je opuštanje jer smo nevjerojatno dugo živjele u tom stanju grča. Meni je to puno pomoglo.

I kaže na kraju, budite strpljive. Naravno, nije lagano...ali dajte si vrijeme, psihičko zlostavljanje je bilo kontinuirano, zato je i postupak oporavka proces. Ne postoji čarobni štapić uz koji ćemo biti bolje. Ali, vjerujte mi, a mislim da se to i osjeti iz tona mog pisanja, da sam ja puno opuštenija i bolje nego prije. Ako sam ja uspjela (odnosno, ako meni uspijeva), i vama će. Ali, morate se potruditi. Radite ono što vam odgovara, što volite, vratite se u neki dio sebe koji je postojan, povežite se s prijateljicom iz djetinjstva koja je uvijek bila uz vas, odite nekud gdje vam je bilo dobro, gdje vas vežu lijepe uspomene, učinite nešto pozitivno, pomognite nekome drugome jer tako ćete pomoći sebi. A, neki korak, na tom putu ozdravljenja, može biti i ako podijelite iskustvo, anonimno. Bit ćete bolje.