Nedina priča

Neda je jedna od čitateljica bloga koja mi se obratila sa željom da ispriča svoju priču.

U trenutku kada upoznajem I. imala sam 35 godina, sina od 7 godina i brak iza sebe. Živim i odgajam svog sina sama, već 6 godina, u malom gradu. Visokoobrazovana sam i potječem iz srednje klase. Nakon razvoda nisam imala ozbiljniju vezu, tek nekoliko površnih i kratkotrajnih flertova. Empatična sam, ali hrabra, imam svoj stav, ne plašim se samoće i teže pokazujem emocije, tolerantna i lojalna.

Njega upoznajem početkom prošle godine preko zajedničke prijateljice, jer svi potječemo iz istog mjesta, iako je on 10-ak godina stariji od mene i živi u drugom gradu. I on je visokoobrazovan, dapače, ima završen doktorski studij. On potječe iz obrazovane i imućne obitelji, majka je bila dominantna i karijerna žena. U trenutku našeg upoznavanja I. je u postupku razvoda od supruge s kojom je živio 10-ak godina, ali nisu imali dijete. Ne žive zajedno gotovo godinu dana. Njegova je supruga imala kćer od 20 godina iz prethodne veze. Sve to saznajem od njega.

Sve je počelo flertom, neobaveznim provodom i zajedno provedenom noći. Nisam željela ni očekivala više. Dapače, već je prvu večer imao jedan manji ispad. Međutim, on mi piše, ja uzvraćam…i tako to krene. Oboje imamo malo uvrnut smisao za humor i zabavna su mi ta naša dopisivanja. Kad je sljedeći put došao u naš grad, javio mi se i počeli smo se viđati vikendima, uz puno zabave i smijeha. Opuštam se, sve mi djeluje prirodno i osjećam se kao da ga poznajem cijeli život.

Nakon jedno mjesec dana veze, njegova priča je nekako drugačija. Govori mi o pastorci koja mu se nabacuje i koja je ostala živjeti s njim a ne s majkom. Djevojka se iseljava tih dana. Nadalje, primijećujem da koristi riječi koje ja koristim, moju dikciju, kopira čak i moje pokrete, sve. Nismo mnogo izlazili jer ja sam tražila novi posao, a on nije imao stalno zaposlenje, radio je na nekim projektima ali nije bio u radnom odnosu.

Tada mi govori kako bi bilo dobro da imam još jedno dijete, da moj sin ima društvo. Nisam bila previše oduševljena tom idejom i to sam mu i rekla. Tada njegov interes za mog sina prestaje, čak ni ne pita za njega i ne želi doći ni na kavu ako je on kod kuće. Nakon jedne takve njegove hladne reakcije, ja sam se uvrijedila, na što mi on odgovori da on ne želi djecu miješati u naš odnos, da nije trenutno spreman na vezu, ali tko zna što će biti između nas. Osjećala sam se loše jer sam uopće potezala pitanje zašto ne želi navratiti kod mene.

Stoga od tada ja češće odlazim njemu u posjet, vikendima, jer živimo u različitim gradovima. U početku bi me dočekivao s veseljem, kuhao…ali polako njegov entuzijazam splašnjava i odjednom ja brinem o njemu i tetošim ga. Htio je da se vikendima češće viđamo pa sam bila rastrzana jer sam ostavljala sina roditeljima. Tijekom tjedna komuniciramo telefonom, nekada me zvao i više 10-aka puta na dan, što me iscrpljuje i smeta mi. Osjećam se kao da me izvlači iz mog života, za koji imam sve manje vremena. Tu i tamo on pokazuje kao interes za mog sina, ali istovremeno i ljubomoru ako ga sama spomenem i kad provodim vrijeme s njim. Osjećam gotovo dječju ljubomoru s njegove strane.

Nakon otprilike 4 mjeseca veze, počinje igra toplo-hladno. On više nije opušten i pokazuje bijes prema svima i svačemu – prema vozačima u prometu, šalterskim službenicima, majstoru za auto. Guše me njegove priče. Ako se pobunim, onda mi prebacuje da ga ne podržavam. Istovremeno, njegovi zahtjevi postaju sve veći, traži da obavljam stvari za njega i činim mu usluge. Ako ja pružim otpor, svađamo se, ali kasnije se on ponaša kao da se ništa nije dogodilo. Razgovor koji mu se ne sviđa, izbjegava ili ga prekida. Koristi moja poznanstva gdje stigne. Jednom je rekao da su mu svađe sa mnom „zabavan sociološki fenomen, a da bi mu drugačije bilo dosadno“.

Stalno nešto planira, zajedničke izlaske ili putovanja ali ništa od toga se ne ostvaruje.

U međuvremenu se i on zapošljava i uskoro slušam o kolegama neradnicima, ali već nakon nekoliko mjeseci njegov posao visi o koncu jer neredovito odlazi u ured.

Njegovo hirovito raspoloženje postaje sve gore i gore, a jedne večeri nakon podosta alkohola, u potpuno obeznanjenom stanju on me zove „mama“.

Nekako u to vrijeme, idemo zajedno na more. Tada prvi put svjedočim njegovim ispadima lupanja i bacanja stvari. Također, seks postaje grublji. Samo-sažaljeva se i ja to tumačim teškim razvodom, koji je u tijeku, njegovim premorom i višestrukim poslovima koje obavlja. Na moru fotografira samo sebe, ne i nas. Mene kao i da ne primjećuje.

Nakon povratka, odlazi na službeni put. Tada ulazimo u fazu: zbližavanje i pokazivanje nježnosti prema meni u opijenim stanjima – hladnoća i sebičnost ako ja reagiram – ponovni kontakt kao da se ništa nije dogodilo – ponovno zbližavanje i tako u krug. Dinamika je takva da je zbližavanje sve dublje, a svađe su sve blaže ako ja ne reagiram. Sve sam rjeđe reagirala jer sam oguglala.

Tako smo dočekali i jesen. Sada inzistira da ga pratim na svim događanjima i u društvima. Primijećujem da nema prijatelja. Primjećujem da voli mjesta gdje može besplatno jesti. U dugovima je i rijetko me je počastio, iako vidim da ispunjava svoje želje i hirove. U odnosu prema drugim ljudima vidim da ne bježi od fizičkog kontakta (grljenje npr.), dok mu u odnosu sa mnom ono služi kao nagrada kad je izuzetno zadovoljan mojim ponašanjem ili ako predosjeti da se udaljavam. Tada me opsjeda sitnicama, zove i kad treba kupiti kruh, ako treba neku banalnu odluku donijeti, dvoumi se kao dijete.

Viđamo se vikendima, ali opet se zatvara u kuću, ne izlazimo nigdje. Doslovno provodimo vrijeme sjedeći kod njega u stanu. Jednom prilikom je imao agresivan ispad, polomio je ladicu ormara jer se zaglavila. Kad sam reagirala na to, prijetio je da će me prebiti, ali nakon prijetnje je otišao na spavanje. Ja to tumačim teškim razvodom, pružam mu nježnost koju on prihvaća. Sljedećeg dana u javnosti pokazuje i on, prvi put, nježnost prema meni, ali pod utjecajem alkohola. Ipak, ta nježnost se nastavlja i kod kuće, sve dok smo fizički zajedno. Putovali smo skupa u moj grad, zatim se on vraćao nazad i putovao u inozemstvo, sam, taman oko Nove Godine.  Zove me svakodnevno, čak i sluša o problemu koji sam trenutno imala.

Po povratku, početkom siječnja, ja ga posjećujem i ponovno počinje cirkus i igra sebičnosti. Ja se više ni ne svađam, odlučujem da odlazim. On to, valjda, osjeća i pokazuje nježnost fizički i u seksu. Počinje igrati rulet s nezaštićenim seksualnim odnosima, iako je par mjeseci ranije napravio scenu kad sam se pobojala da sam trudna.

.

Početkom veljače, ja jednostavno pucam po šavovima, govorim mu da mi smeta što mu smeta moje dijete, da mi smeta što zbog njega treba da me je sramota jer želim normalne stvari. On je kao odsutan, ljut na svoju mamu, pa ne očekuje ovakav „tretman“ od mene i kaže da je bolje da se ne viđamo neko vrijeme i odlazi.

Ja se slamam od svega što mu nikada nisam rekla i šaljem mu poruku u kojoj mu pišem sta ja sve želim od našeg odnosa, pišem sve što mi je na duši. On me ignorira.

Javlja se nakon tjedan dana slikom iz inozemstva, jer je tamo. Sada ja ne reagiram.

Nakon sljedećih tjedan dana on zove jer je vikend i dolazi kući i pita da li se vidimo. Ja sam u totalnom šoku. Pustim ga da dođe jer sam znatiželjna što on želi nakon svega. Dolazi i ponaša se kao da se ništa nije dogodilo. Pogađa ga jedino što nema njegovog ručnika u kupaonici i govori da mene moj kod njega čeka. Inicira seks, a ja ga pitam da li se šali.

On me gleda zbunjeno, nije mu jasno u čemu je problem. Ne sjeća da smo se loše razišli, poruku nije pročitao, samo manji dio i misli da je lijepa.?!

Pita me što ja očekujem? Tjeram ga da pročita poruku na glas, preda mnom. Počinje da se brani, da zna da ga volim, da to kod njega izaziva obvezu jer on ne osjeća isto, a i rekao mi je da trenutno ne može imati vezu, što mu ja ukazujem da to više nije trenutno.

Tada kao da se boji mog odlaska, počinje se boriti, vrti priču u krug, svaki put drugačije, ubjeđuje me 3-4 h: nismo u vezi, ali jesmo u vezi, jer to je ono što bih ja htjela?! Lijepo nam je ovako, zašto ne bismo još 3-4 godine tako, ali on sumnja da će biti išta. Možda hoće, ali on zna da neće jer ne može sa mnom do kraja života, ali ipak mu je super?! Nije da mu nije stalo, ali ne toliko, pa onda me čak i voli. Pa što ja hoću, eto ako baš hoću drugo dijete, može drugo dijete, on će pomoći, viđat će dijete?! Ne može on opet kroz brak. Ustvari, smeta mu moje dijete, da nemam dijete vjerojatno bi mogao, on ne može opet odgajati tuđe dijete, a možda i bi mogao. Ili ne bi?!

Upada u konfuziju izjava, više ne zna ni što priča, ali me uporno ubjeđuje u nešto. Nudi sva moguća rješenja, sve jedno nebuloznije od drugog i da mogu da se javim kad god hoću i da možemo da se družimo i da želi da budemo u kontaktu do kraja života bilo kako. Ja šutim. Na kraju skoro da plače, ali ne može fizički izdržati bez sna, grli me i odlazi.

Nakon pola sata, šalje mi poruku da je našao slušalice koje je prije toga izgubio.

Ja mu ujutro šaljem poruku da je najbolje da se ne čujemo i ne vidimo. Prvi put, ne pravi se lud i ne ignorira, šalje mi podugačku poruku kako sam sjajna osoba, želi mi lijep život, hoće da ostanemo u kontaktu, šalje poljupce. Ja mu šaljem kratku poruku i poljupce. I on se prestaje javljati. The end, za sada.

Psiholozi o Narcisima – paradoksi, znanstvene teorije i pojašnjenja

Za one koji se dobro služe engleskim jezikom, dajem link na dnu teksta na jedan znanstveni članak (dakle, ne popularni i lako čitljiv tekst) na temu "Razotkrivanje paradoksa Narcisizma - dinamički model procesa reguliranja - Sebe" (izvorno „Unrevealing the Parodoxes of Narcissism: A Dynamic Self-regulatory Processing Model), autora Carolyn C. Morf i Frederick-a Rhodewalt-a.

Već na samom početku rada autori kao da se ograđuju i kažu da je tema o Narcisima zanimljiva psiholozima i kliničkim psiholozima jer je izuzetno kompleksna, teška za definiranje i mjerenje i izvor ponekad suprotstavljenih znanstvenih i stručnih teorija. Ja bih dodala – a kako je tek onda svima onima koji su bili u nekom odnosu s Narcisima?!

No, neka vas naslov ne uplaši, ipak se uz pažljivo čitanje može štošta zaključiti, odnosno potvrditi mnoga iskustvena zapažanja.

Autori zastupaju teoriju (i dokazuju ju) da su Narcisi itekako svjesni svojih obilježja i da su ponosni na ta obilježja (doživljavaju ih kao prednost u odnosu na druge ljude), da znaju da njihova obilježja nisu društveno prihvaćena (ali tumače to kao da je društvo kontra njih ili im svi zavide na tome što su „snalažljivi“), te da kroz iskustvene odnose s drugim osobama (uključujući i emotivne odnose), nastoje biti što bolji Narcisi.

Dakle, ako je tome tako – autori potvrđuju ono što muči mnoge osobe – da li su oni svjesni toga što čine. Prema ovome – jesu, naravno, svjesni su, ponosni su što su takvi, rade to strateški, misle da im svi mi zavidimo i ne žele se promijeniti (bez obzira što govorili), već žele biti što uspješniji i bolji u manipuliranju i ostalim smicalicama. To također potvrđuje i mnoge moje sumnje da je On iz veze u vezu sve „uspješniji“ u svojoj manipulaciji jer uči na svojim greškama i u sljedećoj vezi je još „bolji manipulator“.

Njihova je svakodnevica zaokupljena kontinuiranom izgradnjom svog unutrašnjeg selfa“ tj. sebe i željenih osobina. Oni žele biti bolji, ljepši, pametniji, uspješniji, bogatiji od ostalih, a kako to ne postižu svojim vlastitim radom, znanjem, trudom, onda to žele „ukrasti“ i „prisvojiti“ od drugih ljudi. Istovremeno, iako prema van naglašavaju svoju aroganciju i nevjerojatnu sigurnost (to također potvrđujem iz osobnog iskustva), stalno im  je potrebna potvrda od drugih ljudi i zato silno vole kad im se drugi dive i hvale njihove „uspjehe, dostignuća, imovinu“.

Kako bi dobili to što žele i što im samima nedostaje,  oni se strateški, svjesno trude i vrlo su uspješni na kratki rok, ali dugoročno – jednostavnim rječnikom -  potkopavaju sebe i dugoročno uvijek gube (pogotovo u vezama s drugim ljudima, koji ih svi vremenom razotkriju).

Rađeni su pokusi gdje su među grupe studenata psihologije ubačene osobe s Narcisoidnim poremećajem i nakon prvih susreta, studenti psihologije su opisali Narcise – kao divne, šarmantne, poželjne, prepune vrlina. Kako je vrijeme odmicalo (pokus je trajao 7 tjedana) – na kraju su studenti psihologije Narcise opisali negativnim obilježjima – kao arogantne, plitke, zločeste, bezobzirne i manipulativne osobe.

Dakle prvi dojam (gdje su ocjenjivali i ono što govore, ali i verbalne i neverbalne znakove) bio je više nego pozitivan, ali trebalo je ukupno 7 tjedana da potpuno promijene mišljenje.

U jednom drugom istraživanju autori su se poigrali s Narcisima da bi razumjeli kako oni tumače neke pozitivne i negativne činjenice. Pokus je uključivao razgovor telefonom Narcisa i nepoznate žene, te su naknadno Narcisima saopćili da li su ostavili dobar ili loš utisak na tu ženu.

Kad im je rečeno da su na ženu ostavili pozitivan utisak, oni su kasnije preuveličavali svoj uspjeh i hvalili se.

A, kad im je rečeno da na ženu nisu ostavili dobar dojam, onda su umanjivali taj neuspjeh i preuveličavali neke svoje ljubavne uspjehe iz prošlosti. Umanjivali su značaj tog razgovora, ali preuveličavali su prethodne veze. Ipak, bez obzira na potpunu bezosjećajnost, proživljavaju neuspjehe ljubavnih veza, ali ne onako kao mi – doživljavaju to kao neuspjeh postignuća cilja koji su imali.

Meni se ovo učinilo jako zanimljivo i pojašnjava mi štošta iz mog odnosa s Narcisom i njegovog ponašanja i razgovora tijekom i nakon veze.  

Narcisi su nepovjerljivi prema drugima i ne mare za druge osobe. Dakle, i kad im nešto govorimo iskreno i istinito, oni doista sumnjaju u to što im govorimo i stalno traže novu potvrdu, ne vjeruju nam.

Autori tvrde da kombinacija njihovog grubog odnosa prema drugim ljudima s kojima komuniciraju i neosjetljivost na tuđe potrebe i želje, doprinosi da njihovo strateško ponašanje i metode manipulacije budu kontraproduktivne jer osobe koje su s njima u nekom odnosu ne pružaju pozitivnu reakciju, što onda izaziva još veću agresiju i grubost.  Drugim riječima – „ne volim te i briga me za tebe, ali zahtijevam da ti mene voliš i udovoljavaš mi“, a kad ta druga strana to ne čini, eh, „onda ću biti grub i agresivan“. Otprilike sam ja to sebi tako „prevela“.

Također, u nekim drugim istraživanjima, Narcisi su pokazali najviše cinizma i antagonizma, od svih osoba.

Konstantno rade na „izgradnji sebe“, a sve ostale osobe smatraju izvorom nečega što njima može poslužiti. Oni odnose s drugim ljudima smatraju poprištem za manipulaciju i samo-prezentaciju u očekivanju pozitivne reakcije.

Autori su radili i neke druge pokuse i pokazalo se da će Narcisi radije izabrati osobu koja im se divi i podržava njihov veliki ego i aroganciju, nego osobu koja brine o njima i pomaže im. Ovo je također znakovito, jer bi moglo biti, po meni, onako laički, izvor njihove potrebe za paralelnim vezama (posebno paralelnim ljubavnim vezama). Što je neka žena brižnija i privrženija Njemu, ali mu se ne divi, on će ju prvom prilikom zamijeniti s nekom koja će podržavati njegov ego. Samo, kako mu se diviti jednom kad ga bolje upoznate?! To je moja opaska.

U suštini,nisu zainteresirani za ostvarivanje bliskosti i povezivanja s drugim osobama (ovo je posebno zanimljivo jer je moj Narcis puno govorio o „velikoj bliskosti sa mnom kakvu nikada do tada nije osjetio s ni jednom drugom osobom).

Kad su suočeni s neuspjehom, namjerno će omalovažavati drugu stranu (to je isto dokazano pokusima – kada nisu postigli rezultate na testu, onda su ocrnjivali test i ocjenjivače).

Često pribjegavaju „distorziji sjećanja“ – prepričavaju prošle događaje onako kako to njima odgovara, ne nužno kao laž i u svrhu laganja, oni sebe jednostavno uvjere da je tome tako jer im tako odgovara. Ono što im odgovara, dozvoljeno je. Ako ih netko odbije, ma ne, nije ga ona odbila, ona je povrijeđena, osvetoljubiva i sl. Ako im se neka reakcija toliko ne sviđa,  onda su skloni agresiji i grubosti, vrijeđanju i sl. To je njihova reakciju na neočekivanu negativnu reakciju (a bili su uvjereni da će reakcija biti pozitivna). Njihova su očekivanja da ih trebamo prihvatiti takve kakvi jesu. Ako se to ne dogodi, postaju jako agresivni.

Autori nadalje objašnjavaju i tzv. „splitting“ ili dramatičnu promjenu raspoloženja kao rezultat njihove neprekidne samo-analize svojih slabosti i vrlina. Ovo smatram vrlo dobro objašnjenim, jer mene je npr. dosta mučila ta njegova višestruka lica (euforija oduševljenja, plakanje, ogromno samopouzdanje, arogancija, depresija) te sam često laički mislila da on ima „bipolarni“ poremećaj. Međutim,nije. On se stalno muči i analizira i sebe i nas. Od tuda, možda, i onaj pogled koji je teško opisati.

Privlače ih osobe koje su uspješne, kojima se ljudi dive, koje su nešto postigle u životu. Žele biti s takvim osobama i prisvojiti dio te „aure“. Autori nadalje opisuju uspješnost Narcisa u prilaženju i zavođenju žena. Međutim, s obzirom da Narcise karakteriziraju osobine velike zavisti (zavist je jedna od ključnih karakteristika koja ih pokreće) i opsesije, kažu da čak i Narcisi pričaju da su im veze obično „turbulentne i nestabilne“. Ali,naravno, krivicu svaljuju uvijek na drugu stranu. Ne poznaju koncept priznavanja odgovornosti i krivnje.

Što se tiče otpornosti na bolesti, kaže da su dosta otporni na stres jer zapravo sve loše prebacuju na druge (na nas), tako da se oni baš i ne „sekiraju“ previše. Ipak, izmjerene su im veće razine adrenalina nego kod prosječnih ljudi.

Skloni su i raditi na svoju štetu svjesno samo da bi nešto postigli.

Dakle, njihova je strategija ponašanja uglavnom automatska i ne-refleksna, posljedično iskustvenom učenju iz prošlih događaja, oni prilagođavaju svoje ponašanje – autori to nazivaju procesuiranje. Ovo mi je također, jako zanimljivo i opet potvrđuje i moj osjećaj da su oni iz veze u vezu sve „uspješniji u manipuliranju“, jer uče na greškama iz prošlosti. Vjerojatno to i doprinosi da su „najgori“ oko 50-te godine (kad su prikupili dovoljno iskustva, a dovoljno su još ne-stari da mogu „prodati ljubav“). 

Strategija ponašanja je uvijek takva da očekuju maksimalni rezultat (samouvjereni su na početku) i uopće ne procjenjuju rizik (neuspjeha) ili posljedice. Ovo mi je također jako zanimljivo jer potvrđuje zašto imaju financijskih i inih problema.

Cijeli tekst (koji sam ja nastojala ovako ukratko prepričati) možete pročitati ovdje:

https://pdfs.semanticscholar.org/7657/aaa456ceffeeb50618fa98738e7f68f7c988.pdf.