ponedjeljak, 5. ožujka 2018.

Krvavi kirurg – Petrina priča


Čitateljica Bloga Petra poželjela je podijeliti s nama svoju priču i iskustvo veze s Narcisom 

Stupio je  u kontakt sa mnom preko popularne društvene mreže u jesen 2017. Živimo u istom gradu i mjesec dana smo se neprestano dopisivali. Bio je to mjesec kad je on započeo svoju specijalizaciju u Zagrebu. Piskarajući pričao je kako mu je teško pao odlazak u Zagreb, koliko je on hipersenzibilan, lojalan i kako mu je ovaj posao sredio dugogodišnju vezu. Bio je naravno žrvta svoje bivše vještice koja nije imala razumijevanja za njega jer je kirurgija zahtjevala svoje. Druga je nakon četiri mjeseca veze odbila njegovu prosidbu  a i zbog sveg ostalog on se doveo do situacije gdje je skoro popio aspirine na koje je kao dijete doživio anafilaktički šok. Naravno izgradio je o sebi savršenu sliku emotivca, patnika i skromnog dečka. Dopisivanje je trajalo oko mjesec dana. Dva puta dogovor za susret je propao zbog njegovih obaveza, upoznali smo se tek trećim pokušajem početkom listopada. Fizički me se nije dojmio. Bio je negdje iste visine kao ja, prosječnih metar i sedamdeset. Na to je nosio stotinjak kila i zlatan lanac oko vrata. A prste u kojima je držao skalpel i ljudske živote bili su maleni i podsjećali me na porciju ćevapa. Odavno sam se susrela s pojmom Narcisa ali nekako sam zamišljala da su to uvijek zgodne osobe atletske građe, koje pokazuju skupe  i markirane stvari.
I doista, ova se „ljubavna drama“ odigrala u tri čina. Prvi čin bombardiranje ljubavlju, drugi omalovažavanje i treći odbacivanje.

Prvih dva mjeseca činilo mi se kao da sam sa savršenom osobom. Nakon što smo završili kavu i samo što sam stigla kući već su me dočekale poruke koliko sam prekrasna i zeko s youtube-a „You're so cute“ (Kasnije kad sam se povezala s drugim djevojkama, shvatile smo da je svima slao identične poruke i pjesme). Zatražio je odmah broj telefona kako bi  se mogli dopisivati na viber-u ili whatsup-u. Pristala sam na igru. Naravno on je stalno spominjao kako je bio glup što me već ranije nije pozvao na kavu, slao je hrpu emotikona i pjesama. Kolegica s posla me je upozorila „Pa zar ne vidiš ti to? Lik je pretplaćen na takve gluposti. Ovo je sve pretjerano.“

Istina je da sam uvijek pokraj njega osjećala nelagodu, dlanovi su mi bili mokri, doslovce kao da se borim sa nekakvom zvjerkom. Kada me prvi put odveo na večeru moji su me instinkti doslovce šamarali zbog čega se nisam mogla opustiti pokraj njega. Moj želudac se stiskao od grča i  nisam mogla jesti. To je bilo prvi put da me netko izveo na večeru i da je konobar nosio pun tanjur hrane od stola. Nakon što smo otišli iz restorana uzeo me za ruku i ispratio do auta, poljubila sam ga i započela igru sa serijskim psihičkim ubojicom.

Sljedeće naredne tjedne „ljubav“ je cvjetala u porukama. Na dan je preletjelo desetke, možda i stotine ljubavnih poruka, ljubavnih pjesama i pitanje kako se nismo već prije upoznali. Sljedeći susreti bili su samo u kasne sate u shopping centrima. Pratila sam ga puno više i slušala nego što je mislio. Naš drugi susret bio je također izlazak na kavu. Tu mi je pokazivao fotografije na mobitelu svoje obitelji, kolega s posla i ostalo. Ostala sam zapanjena koliko je imao selfija u svojim albumima! Te je spominjao kako jako štuje nacizam, voli avione (želio je jako biti pilot!) i voli sedamnaesto stoljeće. Poslije albuma pokazao mi je video koji je snimao na renesansnom festivalu i ja sam uočila sa strane profil žene s kojom se nalazio prije mene.  I da, kasnije se ispostavilo zahvaljujući mnogim osobama da je s tom osobom također pokušavao uspostaviti odnos u vrijeme kad se dopisivao sa mnom, zbog toga se upoznavanje „otezalo“.

Kao ljubitelj tetovaža rekao mi je da želi istetovirati krila na leđima i da su to krila valkira (u nordijskoj mitologiji). Znala sam da su se nacisti dosta povodili za nordijskim režimom vladanja i kad sam stigla kući brzo sam googleala i vidjela sam da su Valkiri mitološka bića koja odlučuju tko ide u život a tko u smrt. Pitala sam se često koliko to ima veze s njegovim poslom.

Ubrzo me počastio i koncertom. Sjećam se kako me mi je bilo zlo sjediti pokraj njega  a još više kad mi je rekao „Ovdje je trebala biti moja bivša“ naglo sam se okrenula i ošinula ga pogledom. Pitao me „Zašto ti tako stisnuta?“ Osjećala sam preveliku nelagodu kao da se gušim, a nisam mogla shvatiti zašto, ali moj me doktor dobro anestezirao. Bila sam u vezama, ali nikad se pored muškarca nisam osjećalo ovako loše. I tada je on pokazao prstom prema gore „Onaj je gore imao prste za nas“.

Sljedeći dan, dok sam spremala ručak da jedemo zajedno, ispričao mi je grozne stvari zbog čega sam jedva gutala hranu za stolom koju sam ja platila. Tu mi je pričao ružno o svojim bivšima. O prvoj je pričao kako zna da ima probleme sa kamencima i ako mu slučajno dođe kao pacijent da bi joj svašta radio na operacijskom stolu. Onda je rekao „Pitao bih je: Boli li te, a?“ na to se nadovezao kako je ona masna i debela. Bilo mi je čudno zašto priča za nekog u takvom kontekstu ako je on zapravo takav. Za prekid s drugom curom bila je kriva njezina mama jer sve je nestalo preko noći, on je jadan zaprosio a ona ga odbila. Naravno imala je i ona mana zbog kojih je trebao uzdizati sebe. Ona je bila mamina curica, mama joj je sredila posao, mama je čula ovo - ono. On se jadan cijeli život oduvijek morao snalaziti sam. Nikad nije bio vezan za svoju obitelj kolko god on o njoj pričao. Rekao mi je kako je jednu curu ošamario, ali naravno da nije bio kriv jer ga je ona isprovocirala.

Također, trebali smo zajedno ići na putovanje, međutim na to putovanje on je otišao sa svojim prijateljima. Nisam radila scene ni ništa, ali sam ga uhvatila u laži. Kada smo bili ponovo u kafiću žalio se i cendrao kako je objasnio dečkima da je na to putovanje zapravo trebao ići s djevojkom. Kasnije za dva tjedna rekao mi je na kavi dok smo čekali da počne film „Za tebe nitko ne zna osim mojeg najboljeg prijatelja (preko kojeg sam ga gotovo i upoznala)“. Rekao je da je naučio iz prethodnih veza da ne govori odmah o svojim privatnim stvarima sve dok ne dođe vrijeme za to.  I tu sam shvatila da sam sa lažljivcem.

Nalazili smo se kao krtice, po mraku, i odlazili samo u kino. Osim dvije komedije koje smo odgledali zajedno, većinom sve na moj račun, odabirao je filmove teške tematike. Prvi film kojeg smo takvog gledali bio je snimljen prema slavnom piscu kojeg inače volim i naravno serijski ubojica je bio kirurg. Kakva slučajnost, a ja sjedila upravo pokraj svog kirurga koji je serijski psihički ubojica. Nakon toga, poslije Božića gledali smo i ratnu dramu o ljudima koji su imali PTSP i tako  sam na sam Božić morala sam slušati o tome kako bi on pokrenuo centar o eutanaziji ljudi. Također njegovi dugi razgovori uvečer o operacijama, kolegama, depresivnim temama toliko su me umarali da sam se ujutro budila umornija nego ikad. Sjećam se kako me temperatura pratila dva tjedna svaku večer i nisam znala zbog čega. Kada smo prekinuli razgovore jer je on dežurao,  osjećala sam se bolje. Kasnije sam saznala da se u isto vrijeme, dok je bio na specijalizaciji u Zagrebu, nalazio s drugim djevojkama.

 Koliko god me on skrivao, neki ljudi su ipak saznali za našu vezu. Prvo sam od nepoznate osobe dobila jednu fotografiju njega i djevojke snimljene u srpnju iako je on tvrdio kako je tri mjeseca patio za bivšom. Zatim, kad su ostali počeli sumnjati da nešto imamo, javljali su se i otvarali mi oči čvrstim dokazima u obliku screen shoot-a. Stupila sam u kontakt s njegovima kolegama. Javljale su mi se i neke djevojke koje su se umrežile zbog njega i slale mi „materijal“. Bila sam najviše u šoku što je doista svima slao isto – iste poruke, iste pjesme.

Također došla sam u kontakt i s djevojkama koje je u Zagrebu upoznavao. Sve je bilo na potpuno isti način kao u mom slučaju. Sve što mu nije uspjelo, kao po kazni ih je maknuo s facebook-a. Bilo je sve jasnije zašto nisam ništa okolo smjela pitati za njega jer je bila riječ o nastranoj osobi. Također kada sam se posvađala s frendicom (koja radi u bolnici), prvo me pitao „Da li sam ja razlog?“ Nisam baš htjela priznati samo sam mu rekla da se ne brine. Ali naravno da se brinuo za svoju masku. Poslao mi je arogantno Volim te, ali ne više od pilećih krilca koje sada idem pojesti.“

Bio je čudan cijeli dan i navečer kad smo se čuli telefonski, prvo je počeo ispipavati situaciju o toj svađi s frendicom. Bojao se da nisam saznala za incident vezan uz jednu božićnu večeru kada je nasrnuo na ljude. Znala sam da je agresivan. Prema pacijentima nema dobar pristup i znao je stotinu puta spomenuti „Ja nisam tamo da tetošim pacijenta.“ A to su mi ispričali i drugi. Kad je od moje kolegice sin slomio ruku on je bio dežuran i kolegica mi ga je opisala kao arogantnu osobu. Nervozno je žvakao i nije ih ni pogledao. Ona je odmah doživjela veliku odbojnost prema njemu. Znao me mnogo puta upozoriti „Nisam tako dobar kako misliš.“

Prije samog dočeka Nove bila sam s kolegicom s posla na kavi. Ona je psiholog i kad sam joj ispričala neke detalje, rekla je „Ti si zapela s manipulatorom.“ Objasnila mi je puno toga i ja sam polako dobivala novu dimenziju svega. Taj sam dan toliko čitala na internetu i osjećala se kao Bella koja kucka sve simptome Edwarda. I doista, obavili smo telefonski razgovor gdje sam ga „testirala“. Rekla sam mu kako nemam pojma zašto frendica toliko pati zbog prekida kratke veze i servirala mu plan o svom putovanju, a kad sam mu rekla da nije uključen samo je tužno rekao da mi ne želi više smetati i poklopio mi. Nakon par minuta poslao mi je fotografiju naoružanog čovjeka i veliku ljubavnu poruku kako mi možda ne zna pokazati što osjeća ili se ne prikazuje takvim kakvim jest ali uvijek je teško otići od mene. Možda zvuči isparno što mi svaki put kaže da me voli ali jednostavno tako on osjeća. Onda sam shvatila da me ponovo uvlači u svoj narcistički vrtlog.

Doček Nove je bio na sreću naš posljednji susret. Bili smo u hotelu. Tražio je da ja izvršim rezervaciju. Također, bio je sav izvan sebe što je frendovima obećao da će s njima dočekati Novu, a zapravo je on „želio“ dočekati u mom društvu pa nije znao kako smiriti frendove. Trčkarao je mobitelom na sve strane i rekao „Pa da, istina je kao što sam im rekao. Da dođem tamo i popijem dvije pive zaspat ću. Umoran sam od dežurstva i nisam ništa lagao.“ I tako je on u svojoj glavi imao sve opravdano. On je bio jako umoran, ali ne preumoran za večeru gdje se davio u krvavom bifteku. Opet mi je prisjela večera kad sam gledala kako hlapljivo jede. Doslovce se davio u svakom krvavom zalogaju.  Napravio je scenu zbog mini-bara.  Na recepciji sljedeće jutro, samo me pogledao i rekao – nemam karticu, možeš ti to platiti. Naravno ja sam na kraju sve platila. Oprostili smo se na parkingu i nekako sam osjećala da nam je to posljednji put. Naši telefonski razgovori su se prorijedili kao i susreti, a onda se ispostavilo da se doista prebacuje na sljedeću metu.

Tako se jednog ponedjeljka samo prestao javljati i kad sam ga pitala što mu je i da se brinem. On je odgovorio „Nisam dobro. Nemoj se brinuti.“ Kolegica psiholog je odmah rekla da je to tipično manipuliranje i da kreće s tretmanom tišine. Tako je i bilo. Nije se javljao i nakon par dana pitao me „Zašto si ti sa mnom? Zašto me ne ostaviš? Nema odgovora?“ U međuvremenu sam razgovarala s njegovim kolegom, ali shvatila sam da je i on poput njega, čak imaju i iste priče. U međuvremenu su i iscenirali i lažni razgovor gdje sam ja bila tema i onda mi je njegov prijatelj poslao kako su lijepo piskarali o meni.

Tada se uplela moja frendica s kojom sam prvo bila u zavadi zbog toga, ali sam sad sretna jer je imala samo dobar plan evakuacije i spašavanja. Ona, njegova bivša i ostali ljudi na sreću su prekinuli taj vrtlog i izvukli me iz te priče. A on je naravno svaljivao krivicu na mene „Ti meni ne vjeruješ pa ne vjerujem više ni ja tebi. Kad se vratim riješit ćemo ovo jednom zauvijek.“ Kakva žrtva. Divljao je kao lud jer smo mu taknuli „metu.“  Djevojka s kojom je tada pokušavao započeti vezu, nasmijala se samo, rekla je - „Sluša takvu agresivnu muziku a na mom wallu sviđa mu se i Magazin.“ Naravno, vidjevši moj „emocionalni kolaps“ dosadila sam mu i ja sam tako dobila mir od bolesnika. Naravno da sam blokirala sve kontakte i da nema više susreta i čekanja.

Njegove dvije teze umijeća ratovanja su: „Biraj bitke koje možeš dobiti“ i sljedeća „Kad je neprijatelj na koljenima treba mu sprašiti dva metka u čelo“. Kako smo se svi nasmijali na to. Nije ni znao ustvari da je od mene dobio pirovu pobjedu i nažalost nije provjerio da neki ljudi imaju više od jednog života.

Shvatila sam da je on ustvari samo emocionalni bogalj s moralnim razvojem tek prohodalog djeteta kojem je kazna da cijeli život mora preživljavati kao energetski parazit koji nije dostojan ni da se naziva mojim bivšim.

32 komentara:

  1. Pitanje za auoricu, bili ona pristala na drugo, treće itd. viđenje da dotični je bio, npr. prodavač u dućanu ili kamionđija? Možda se autorica treba zapitati i pogledati u sebe i svoju slabost prema pozitivnim predrasudama koja uključuju ljude višeg društvenog statusa. Sama navodi da joj je sa njime bilo loše u druženju i da joj je bio fizički odbojan...što ju je motiviralo da održava komunikaciju?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Poštovana Anonimna, Uzela sam si za pravo odgovoriti ja (autorica bloga) umjesto autorice spomenute priče. Ne znam na temelju čega stječete dojam da je autorica priče nižeg društvenog statusa od njega. Dapače, njene diplome (a ima ih više od njega, iako to nije naglasila) jednako su vrijedne kao njegova liječnička. Navela je da se osjećala loše, tijelo ju je upozoravalo i to je napisala jer želi naglasiti da postoje znaci upozorenja i da ih trebamo slušati. Nije napisala da joj je bio fizički odbojan, već ako ste pažljivo čitali, fizički izgled nije bio presudan. Žalosno je što je takva osoba liječnik - u profesiji koja apriori podrazumijeva humanost i empatiju, a on to nije. Dapače, arogantno naglašava da ima i koristi moć svoje profesije - kao "gospodar života i smrti". I pažljivim čitanjem vidjeli biste da se on u početku (prvih mjesec i malo više) ponašao drugačije. Također, nije izišla s njim od prve, već je on nju mjesecima nagovarao i zanovijetao joj. Ne možete prekinuti vezu nakon prvog susreta ako nemate "sve puzzle da složite sliku, zar ne"?

      Izbriši
    2. Zdravo Anonimno
      Vi niste zrtva psihopata.
      Vi znate sto ste, znam i ja.
      Prst u zrtvi uperi samo onaj koji to stalno radi.
      Citajte nas slobodno
      *zrtva (nisam autorica teksta)

      Izbriši
  2. Dotični zvući kao bolesna osoba...ali dajemo li mi njiam moć nad sobom zato jer ih uvažavamo na temelju njihobog društvenog statusa...to je glavno pitanje...naša osobna površnost i programirnost ( ljudi koji su liječnici apriori više vrijede)?? samo tim iskrenim samoreflektiranjem autorica može razriještiti svoj problem....inaće se ova priča svodi na upiranjem prstom, ne preuzimanjem odgovornosti i potencijalnim ponavljanjem greške...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Draga Anonimna, i dalje vam odgovaram, sada u svoje ime i na svom primjeru. I na primjeru čovjeka iz priče i u mom slučaju, Narcisi nisu bili iz nikakvog "višeg staleža", u odnosu na nas. Ponavljam, i autorica priče i Narcis iz priče jednako su visookoobrazovani. On se ponašao kao "muška sponzoruša", ne ona itd. U mom slučaju, ja imam viši status obrazovanja od mog Narcisa, ako baš hoćete. Njegova i moja karijera neusporedive su, u moju korist. Također, slično je i s imovinskim stanjem. Ali, ono što je mene užasnulo da čovjek (iz mog slučaja) koji radi u odgojnoj ustanovi i diči se svojim kulturnim afirmacijama, u suštini je obični prevarant, ni blizu slike koju o sebi prikazuje. Eto, to je ono što je suština tih priča, jer ni jedan od njih nije "kamiondžija s dva zuba". A, mi smo barem jednako, a u mnogo slučajeva koje sam čula, daleko uspješnije od njih. Nije u tome naša odgovornost. Niti itko u ikoga upire prstom. Dapače, svaka od nas, ja prva, preuzela sam odgovornost za to što se događalo i analizirala danima svoje propuste. I našla sam ih podosta, ali ni jedan u smislu da sam bila s njim jer mi je "imponirao njegov status".

      Izbriši
    2. Zdravo Anonimno
      Imam utisak da neko medju nama nije nash! Vi niste zrtva Narcisa
      Nije poanta price ko je i sto ima Psihopat.
      Vec da ima alat u ruke (pored sve metode koje koristi) da nekome nanese zlo.
      A zrtva, nikada nije kriva za sve sto joj se dogodilo.
      Onaj koji nanosi zlo ima odgovornost.
      Empat jedino u buducnosti treba da slusa sva svoja cula
      To je poanta price
      *zrtva (nisam autorica teksta)

      Izbriši
    3. I meni se nekako čini da ovo piše netko tko nije naš!! Nisam ni ja autorica teksta. Možda netko prepoznao autoricu, ne znam.
      Meni je takva priča itekako poznata tako da dotičnu u potpunosti razumijem. A kad sam pročitala naslov, inače što se psihopata tiče zna se da je među kirurzima veći postotak. Autoricu smatram hrabrom što se izvukla i podijelila sve sa nama.

      Izbriši
  3. Riječ je doista o bolesnoj osobi i trebalo bi ga prijaviti. Draga anonimna u tome i je poenta da izgled nije bitan već posjeduju zato cijeli arsenal oružja kojim napadaju, a ti sama prva radiš predrasude. Po čemu su oni posebniji? Meni ispada da lik uopće ni ne voli taj posao već je tu zbog one krvave strane jer se smatra "Bogom" da je mu moć kao što je Angie rekla. Lik je tempirana bomba a pošto je na specijalizaciji pretpostavljam da je riječ o mlađoj osobi i trebala bi mu terapija. Dobra je stvar da su se cure umrežavale tako je autorica spasila glavu.

    OdgovoriIzbriši
  4. Anonimna 1
    Ispričavam se ako sam nekoga uvrijedila i ako se netko osiijetio prozvanim kao sponzoruša ili tome slično. Društveni status ne uključuje samo titulu i potencijalna materijalna dobra koja ona priskrbljuje već i sve one pozitivne karakteristike koje su u svojoj biti plemenite. Referiram se na "pozitivne predrasude" ( koje ste i vi gospođo Angie spomenuli: "Žalosno je što je takva osoba liječnik - u profesiji koja apriori podrazumijeva humanost i empatiju, a on to nije" i spomenuli ste Vaš slučaj u kojem je dotični iz obrazovne branše). Zašto nam je teško povjerovati da je svečenik, liječnik, profesor, socijalni radnik psihopat. JEsmo li toliko društveno programirani da iako osjećamo da nešto ne valja mislimo da ipak stvari moraju biti uredu jer vjerujemo u to da obrazovanje oplemenjuje, bojimo se autoriteta, vjerujemo da onaj koji preuzima odgovornost ima u skladu sa time i psihološki profil. Oni su uvijek "plemeniti", a najlakše im je biti takvima ako imaju i službenu potvrdu svojim društvenim statusom.I time dobivaju svoju moć, jer on će na kraju dana bez obzira što su učinili pojedinačnim ljudima imati masku onoga koji radi za dobrobit drugih. Oni najgori slučajevi se uvijek uguravaju u naplemenitije redove, u one redove gdje će nam najteže biti povjerovati da se manipulacija dešava, gdje nećemo željet povjerovati da se manipulacija dešava. U tom smislu njima je bitno što oni na van imaju. I mogu se kladit da je dotični iz priče gospođe Petre nakon svakog svog razotkrivanja i fijaska sa ženama imao osjećaj: nebitne su ja sam The Kirurg. Osobno mislim i to je ono što sam se nadala da će autorica reci da ju je motivirao na danju komunikaciju strah od autoriteta. Moja sva iskustva sa blaže ili teže narcisoidnim ljudima je da se postavljaju kao autoritet i da tu svi padnemo. Bilo to kao autoritet kroz titulu, bilo kao moralne vertikale ili autoritet nad našim emocionalnim.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Anonimna uporno "skreće" u drugom pravcu. Žrtva sigurno nije. I da, Psihopate jesu autoritet, dominiraju - istina je i upravo se o tome i priča. Istina je da se kriju na visokim pozicijama a razlog tome i jest jer su vješti manipulatori a to da mi njima dajemo noć, dajemo nesvjesno zbog toga jer smo u igri za koju nismo ni svjesni da igramo. Kad to shvatimo nastane upravo ovakva priča koju ti nisi u stanju razumjeti. Moj Narcis je odvjetnik, ja sam profesorica biologije. Imaš li i meni što za reći?
      Također žrtva

      Izbriši
    2. Dakle, opet moram komentirati. Ima puno anonimnih ovdje, pa da ne bi bilo zabune - komentar se odnosi na "neautentičnu anonimnu i njene teze". I kada autor objavi knjigu, ne može znati do koga će doprijeti, tko će ju čitati i "što" će pročitati. S blog-om je isto tako. Posve mi je jasno da je ovaj blog dopro i do onih kojima prvobitno nije bio namijenjen i da među čitateljima ima: (i) znatiželjnih osoba (iako mi nije jasno zašto bi to netko radio, ali...), (ii) terapeuta (kvazi-terapeuta, "wanabe" terapeuta) koji možda istražuju i (iii) Narcisa (koji po svojoj prirodi vole zabadati nos gdje im nije mjesto). Za komentare nisam željela postaviti opcije "moje autorizacije" da ne bi bilo da kontroliram sadržaj. I da se napokon osvrnem na vaš novi komentar - "i komentar i teze potpuno su krivo postavljene". Niti je nečija profesija bila povod za početak veze, niti je "strah od autoriteta njegove profesije bio motiv na daljnju komunikaciju". Iz ove a i rečenice koja prethodi toj rečenici vidi se "neautentičnost i znatiželja". Tu ste potpuno "fulali fudbal", što bi se reklo. Zašto, neka ostane tajna koju znaju samo autentične osobe s proživljenim iskustvom veze s Psihopatom, a to se ne može "copy-paste-ati". Različita mišljenja su dobro došla i ona nas obogaćuju, ali u ovom slučaju s obzirom na osjetljivost teme i proživljene traume, neprimjerene opaske, optuživanja, znatiželjno prozivanja nekoga itd., nisu primjerena i na ovom im blogu nije mjesto. A, vama drage moje autentične dame, svaka pohvala za opažanje i instinkte koje niste izgubile. Angie.

      Izbriši
    3. Anonimna, uporno ide iz ekstrema u ekstrem. Pa koga briga što je on poslije imao osjećaj dal je The kirurg, budaletina ili nešto treće. Upravo u tome i jest stvar što oni nemaju osjećaja za ništa osim sebe. Vi mi djelujete kao što je Angie rekla ili njuška ili Narcis. Autorica je navela što on je iz tog razloga jer da ste čitali s razumijevanjem on se doista smatra "Bogom" i u njemu čuči ubojica koji je u tom poslu našao društveno prihvatljiv način da ispuni svoje želje. Vidi se da je bolesna osoba koja bi trebala hitno terapiju prije nego nekog povuče sa sobom u crnu kroniku. Što je autoricu motiviralo da dalje nastavlja komunikaciju? Po priči se vidi da je autorica shvatila da nije u REDU i veza nije ni trajala dugo jer je shvaćala da je s nastranom osobom kako ona navodi i prekinula sve kontakte. Hoćete reći da je u redu na prvoj prepreci prekuti vezu? Svi mi imamo mane, nedostatke, loše strane ali kada s vremenom vas počinje netko tištiti i činiti nesretnim (dakle s vremenom) uočite sve više toga - slijedi naravno prekid. Opće je poznato da je na početku veze najljepše jer se svi trudimo, tak kasnije upoznajemo drugu stranu. Vi uporno tvrdite da smo "isprogramirani" i da po zanimanju "opravdavamo" tko je plemenit. Kakva površnost s vaše strane, dakle vi ste ta koja misli da "ljubav" poštelava kroz papire. Vi meni zvučite kao isprogramirana pudlica na baterije s kirbaja koja pjeva nerazumljivu pjesmicu.

      Izbriši
  5. Oprosti anonimna ali opet ne vidim smisao u tvojem odgovoru.Čemu se ti točno toliko zamaraš oko titula? To što dotična u priči piše jest da je naglasila da je "zanemarila" instinkte, misliš da se ja svoje nisam pa osoba nije bila na visokim položajima. Ti imaš odmah senzore pa možeš procijeniti dal je to tvoja prava osoba za suživot?Ako možeš, pomogni i meni. Ti bi uporno htjela reći da ne postoje žrtve jel, nego smo same odabrale to? Ti si ta koja lijepiš etikete ovdje ljudima, pročitaj još jednom blog pa ćeš shvatiti da si na krivom mjestu.

    OdgovoriIzbriši
  6. Anonimna 1
    Nazalost neke se stvari ne mogu prepricati da shvatite zrtvu.
    Trebate biti empath, a vi to niste.
    Moj narcis nema ni status ni autoritet niti je obrazovan, al je izvrsni manipulator. Niti je bio ikakav emocionalni, intelektualni, materijalni autoritet nad mnom.
    *zrtva

    OdgovoriIzbriši
  7. Psihopate upravo ovo rade.Gaslighting.Zamenom teza i nekim svojim iscasenim moralom stvaraju zbrku,sumnju i stvaraju normalnim ljudima osecaj krivice.Zao mi je sto smo dozivele sve ovo,ali drago mi je sto smo PREZIVELE.Mislim da sada mozemo da ih nanjusimo na kilometar.Pozdrav!

    OdgovoriIzbriši
  8. Autorica je jako dobro opisala psihopatu. Mene jedino brine što takva osoba radi, tj. "liječi" ljude. Sudeći po navedenom mogao bi biti jako opasan ne samo za bivše djevojke već i za ostatak ljudi.

    OdgovoriIzbriši
  9. Meni dotični u priči više djeluje kao psihopata nego samo Narcis. Mislim da si prava sretnica što se završilo na vrijeme!

    OdgovoriIzbriši
  10. Pozdrav svima! Angie, dugo pratim tvoj blog. Imam pitanje za sve prisutne. Da li bi Narcis/Psihopata osjetio se ugroženim da shvati što sve znamo o njemu, tj. tko je on?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Njegov najveći strah je strah od razotkrivanja, ali nije njega u suštii briga što mi mislimo o njemu i da li mi znamo što je on. Više ga je briga što mu manipulacija neće uspjeti i jako mu je stalo do "ugleda" tj. do toga da ostavlja lažnu sliku o sebi i lažni dojam u društvu. Ima veliku taštinu i ego. No, odmah će vas staviti na "crnu listu" i o vama će pričati najgore, tako da bi vam bilo teško uvjeriti nekoga u to kakav je on zapravo. Ne znam da li je to bilo vaše pitanje. Dakle, muka mu je od razotkrivanja, no nikada ne bi priznao - je, ja sam to i to, do kraja on igra svoju igru. Boji se razotkrivanja, ali s obzirom da vas je vjerojatno iscrpio do krajnjih granica, neće se osjećati posebo ugroženim, radije se povlači i protiv vas pokreće svoju prljavu kampanju. Tako ja to doživljavam.

      Izbriši
    2. Po tekstu se vidi da je on samo hodajuća diploma i nažalost ništa više. Autorica mora biti sretna što je izbjegla takav nematerijal kao i sve ostale ovdje. Koliko god škola nam trajala - preživjele smo! Dina

      Izbriši
  11. Poštovana gospođo autorice bloga Vi niste hladne glave, sa interesom za ljudsku psihu ušli u problematiku psihopatologije, kao što rade stručne osobe na samom početku svog studija. Nošeni vlasitim emocijama, nakon datog iskustva, nekoliko mjeseci ste iščitavali strogo specijaliziranu "literaturu". Navodim ovdje informcije koje ste sami upisali. Smatrate li da Vas to čini kompetentnom osobom, da u moru članka i stručne literature izaberete ono što će istinski oslikati kompleksnot tematike za koju i sama struka priznaje da je neistražena i teško dohvatljiva. Istraživanjem vašeg bloga ne vidim širinu i kompententnost kompletno obrazovane osobe sa slojevitim i strukturiranim znanjem o psihodinamici ličnosti. Ono što mene brine jest emotivna slabost pojedinca koji će, u svojoj prirodnoj potrebi da pronađe melem i utočište svojoj boli, iščitavati Vaše tekstove selektivno i svakoj slabosti pridavati teške epitete ekstremene psihopatologije. Jeste li Vi spremni na odgovornost da 20 000 ljudi, na koje ste toliko ponosti kaoo pratitelje svoga bloga, dolaze do krivog i pretjeranog zaključka? Pretpostavjam da nemate dublje, filozofsko i psihološko ičitavanje dinamike zla, ako smatrate da imate, rado ću sa Vama popričati. Vaš blog je dokaz tome da nemate. Vaša samouvjerenost, da Vam jedno izolirano i relativno kratko iskustvo daje legitimitet da širite nestručne ,površne i generički raspršene informacije, iskustvenijem duhu daje sliku Vas kao previše emotivno i subjektivno rezervirane osobe. Ponovno, iščitavanjem Vašeg bloga ne vidim navođenja relevantih referenci stručnih autora. Brine me rastući trend samoprozvanih "znalaca" čiji je krajnji , vjerujem nenamjerni efekt utjerivanje straha, produbljivanje predrasuda i površnih tumačenja u tematici koja zahtjeva najviše angažmana i kompentencije u sferi psihologije. Jeste li čuli za onu da je put do pakla popločen dobrim namjerama. Ako ste upoznati sa relevantim teoretičarima znat ćete da imaju poduže, neosobno kliničko iskustvo na kojem temelje svoje hipoteze i dolaze do bjelodanih zaključaka, pritom možda ispravljajući velike ispred sebe. Struka posvećuje godine i desetljeća kontroliraog obrazovanja i treninga kako bi se na optimalan način , sa idejom dostojanstva prema svakom LJudskom biću i osobne distance, mogla na teoretskoj i praktičnoj razini odnositi prema datoj problematici. ZAplašuje me ideja da osobe na temelju jedog izoliranog, kratkotrajnog iskustva, u svojoj kasnijoj životnoj dobi, ne spominjući slično prethodno iskustvo, sebe smatraju kompententima da predvode, nažalost, bolom pokošene mase. Ako se istinski želite, kao amater bavit psihopatologijom ili bilo ćime u životu, potrebno je krenut od temelja. Ovim upisom ne osporavam bol ni tegobnost situacije svih onih koji smatraju da su u osobnom iskustvu zakinuti za sve karakteristike koje obilježava zdrav i konstruktivan odnos.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Draga Anonimna
      rec koju koristite "previse emotivna osoba" vas opisuje. Tacno znam sto ste
      Neko megju nama nije nas

      Izbriši
    2. Anonimna, meni se čini da Vi niste hladne glave. Nekako mi djelujete da Vam je teško obuzdati temperament. Vi ste svoju stručnost pokazali prvim porukama dijeleći etikete i pretjerane zaključke, što je dakako daaaaaleeeekooo od profesionalnosti. Ne laskajte si. Istina da osobe možda godinama istažuju, imaju diplome i gore je primjer koliko su "dobri i etični" u svom poslu. Sačuvaj Bože da ikad dođem k vama, takvoj osobi koja osuđuje! Sačuvaj Bože. Uostalom, moja psihologica je i upravo potvrdila sve napisano bez čitanja tog bloga. Što Vi ustvari želite?

      Izbriši
    3. Dragi svi,

      Mislim da nema velike potrebe za raspravama ili prepucavanjima. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, pa tako i "stručna Anonimna". Kao što sam vise puta naglasila, ja nisam psihijatar, ni psiholog, niti imam ambicija graditi novu karijeru u tom području. Blog je iskustven i istinit, a samim tim i emotivan. I to je sve. Ako će ga netko čitati, dobro. Ako neće, isto tako dobro.

      Izbriši
  12. Anonimna, ako si toliko stručna, ajde raspiši se o toj temi, da vidimo što je onda to toliko krivo u tekstovima, ovako samo djeluješ ti tjeskobno, povrijeđeno. Mi smo naučene na takvu agresiju pa samo ti daj slobodno! izbaci iz sebe, zato smo tu.

    OdgovoriIzbriši
  13. Anonimna (netipicna) je mozda i Kirurg koji je ucio psijijatriju pa misli da zna
    Tipican salad wording i devalue!
    Dame, nek zivi on u svom svijetu istine i zla
    *zrtva

    OdgovoriIzbriši
  14. Poštovana Angie, evo da se i ja javim. Ja radim godinama kao klinički psiholog i čitam Vaš blog. Apsolutno Vam je sve na mjestu. Povezali ste iskustvo i teoriju. Pišite samo i dalje. Anonimnu ili Anonimnog pod brojem jedan zaboravite. Mislim da je riječ o Narcisu, isčitajte sve poruke od samog početka jer prvo bila nepotrebna paljba po autorici teksta a na kraju i po autoru bloga. No navedena osoba nije bitna. Znamo da oni vole moć, zastrašivati i što smo naučili? Da je najbolji lijek ignorirati. Sve vas pozdravljam! Emina

    OdgovoriIzbriši
  15. Pitanje za autoricu. Da li se ikada Psiho javio kasnije?

    OdgovoriIzbriši
  16. Čitala sam ovo nekoliko puta i suzdržavala se od komentara. Mislim da znam tko je dotična osoba. Ovo sve napisano ima smisla. Jedna djevojka je ispričala davno sličnu priču samo nitko nije znao što je to za lječnika. On je istina agresivan, ovisnik, neugodan, bez kontrole. Odvratna osoba iza srdačnog smiješka. Veze ne traju duže od par mjeseci jer nema nikakve kontrole. Jednoj se javio s "novog broja" s porukom "ovo je moj novi broj".Ovo je mali grad i njegova maska se topi velikom brzinom. Autorice izbjegla si dobar metak.

    OdgovoriIzbriši

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.