Krvavi kirurg – Petrina priča

Čitateljica Bloga Petra poželjela je podijeliti s nama svoju priču i iskustvo veze s Narcisom 

Stupio je  u kontakt sa mnom preko popularne društvene mreže u jesen 2017. Živimo u istom gradu i mjesec dana smo se neprestano dopisivali. Bio je to mjesec kad je on započeo svoju specijalizaciju u Zagrebu. Piskarajući pričao je kako mu je teško pao odlazak u Zagreb, koliko je on hipersenzibilan, lojalan i kako mu je ovaj posao sredio dugogodišnju vezu. Bio je naravno žrvta svoje bivše vještice koja nije imala razumijevanja za njega jer je kirurgija zahtjevala svoje. Druga je nakon četiri mjeseca veze odbila njegovu prosidbu  a i zbog sveg ostalog on se doveo do situacije gdje je skoro popio aspirine na koje je kao dijete doživio anafilaktički šok. Naravno izgradio je o sebi savršenu sliku emotivca, patnika i skromnog dečka. Dopisivanje je trajalo oko mjesec dana. Dva puta dogovor za susret je propao zbog njegovih obaveza, upoznali smo se tek trećim pokušajem početkom listopada. Fizički me se nije dojmio. Bio je negdje iste visine kao ja, prosječnih metar i sedamdeset. Na to je nosio stotinjak kila i zlatan lanac oko vrata. A prste u kojima je držao skalpel i ljudske živote bili su maleni i podsjećali me na porciju ćevapa. Odavno sam se susrela s pojmom Narcisa ali nekako sam zamišljala da su to uvijek zgodne osobe atletske građe, koje pokazuju skupe  i markirane stvari.

I doista, ova se „ljubavna drama“ odigrala u tri čina. Prvi čin bombardiranje ljubavlju, drugi omalovažavanje i treći odbacivanje.

Prvih dva mjeseca činilo mi se kao da sam sa savršenom osobom. Nakon što smo završili kavu i samo što sam stigla kući već su me dočekale poruke koliko sam prekrasna i zeko s youtube-a „You're so cute“ (Kasnije kad sam se povezala s drugim djevojkama, shvatile smo da je svima slao identične poruke i pjesme). Zatražio je odmah broj telefona kako bi  se mogli dopisivati na viber-u ili whatsup-u. Pristala sam na igru. Naravno on je stalno spominjao kako je bio glup što me već ranije nije pozvao na kavu, slao je hrpu emotikona i pjesama. Kolegica s posla me je upozorila „Pa zar ne vidiš ti to? Lik je pretplaćen na takve gluposti. Ovo je sve pretjerano.“

Istina je da sam uvijek pokraj njega osjećala nelagodu, dlanovi su mi bili mokri, doslovce kao da se borim sa nekakvom zvjerkom. Kada me prvi put odveo na večeru moji su me instinkti doslovce šamarali zbog čega se nisam mogla opustiti pokraj njega. Moj želudac se stiskao od grča i  nisam mogla jesti. To je bilo prvi put da me netko izveo na večeru i da je konobar nosio pun tanjur hrane od stola. Nakon što smo otišli iz restorana uzeo me za ruku i ispratio do auta, poljubila sam ga i započela igru sa serijskim psihičkim ubojicom.

Sljedeće naredne tjedne „ljubav“ je cvjetala u porukama. Na dan je preletjelo desetke, možda i stotine ljubavnih poruka, ljubavnih pjesama i pitanje kako se nismo već prije upoznali. Sljedeći susreti bili su samo u kasne sate u shopping centrima. Pratila sam ga puno više i slušala nego što je mislio. Naš drugi susret bio je također izlazak na kavu. Tu mi je pokazivao fotografije na mobitelu svoje obitelji, kolega s posla i ostalo. Ostala sam zapanjena koliko je imao selfija u svojim albumima! Te je spominjao kako jako štuje nacizam, voli avione (želio je jako biti pilot!) i voli sedamnaesto stoljeće. Poslije albuma pokazao mi je video koji je snimao na renesansnom festivalu i ja sam uočila sa strane profil žene s kojom se nalazio prije mene.  I da, kasnije se ispostavilo zahvaljujući mnogim osobama da je s tom osobom također pokušavao uspostaviti odnos u vrijeme kad se dopisivao sa mnom, zbog toga se upoznavanje „otezalo“.

Kao ljubitelj tetovaža rekao mi je da želi istetovirati krila na leđima i da su to krila valkira (u nordijskoj mitologiji). Znala sam da su se nacisti dosta povodili za nordijskim režimom vladanja i kad sam stigla kući brzo sam googleala i vidjela sam da su Valkiri mitološka bića koja odlučuju tko ide u život a tko u smrt. Pitala sam se često koliko to ima veze s njegovim poslom.

Ubrzo me počastio i koncertom. Sjećam se kako me mi je bilo zlo sjediti pokraj njega  a još više kad mi je rekao „Ovdje je trebala biti moja bivša“ naglo sam se okrenula i ošinula ga pogledom. Pitao me „Zašto ti tako stisnuta?“ Osjećala sam preveliku nelagodu kao da se gušim, a nisam mogla shvatiti zašto, ali moj me doktor dobro anestezirao. Bila sam u vezama, ali nikad se pored muškarca nisam osjećalo ovako loše. I tada je on pokazao prstom prema gore „Onaj je gore imao prste za nas“.

Sljedeći dan, dok sam spremala ručak da jedemo zajedno, ispričao mi je grozne stvari zbog čega sam jedva gutala hranu za stolom koju sam ja platila. Tu mi je pričao ružno o svojim bivšima. O prvoj je pričao kako zna da ima probleme sa kamencima i ako mu slučajno dođe kao pacijent da bi joj svašta radio na operacijskom stolu. Onda je rekao „Pitao bih je: Boli li te, a?“ na to se nadovezao kako je ona masna i debela. Bilo mi je čudno zašto priča za nekog u takvom kontekstu ako je on zapravo takav. Za prekid s drugom curom bila je kriva njezina mama jer sve je nestalo preko noći, on je jadan zaprosio a ona ga odbila. Naravno imala je i ona mana zbog kojih je trebao uzdizati sebe. Ona je bila mamina curica, mama joj je sredila posao, mama je čula ovo - ono. On se jadan cijeli život oduvijek morao snalaziti sam. Nikad nije bio vezan za svoju obitelj kolko god on o njoj pričao. Rekao mi je kako je jednu curu ošamario, ali naravno da nije bio kriv jer ga je ona isprovocirala.

Također, trebali smo zajedno ići na putovanje, međutim na to putovanje on je otišao sa svojim prijateljima. Nisam radila scene ni ništa, ali sam ga uhvatila u laži. Kada smo bili ponovo u kafiću žalio se i cendrao kako je objasnio dečkima da je na to putovanje zapravo trebao ići s djevojkom. Kasnije za dva tjedna rekao mi je na kavi dok smo čekali da počne film „Za tebe nitko ne zna osim mojeg najboljeg prijatelja (preko kojeg sam ga gotovo i upoznala)“. Rekao je da je naučio iz prethodnih veza da ne govori odmah o svojim privatnim stvarima sve dok ne dođe vrijeme za to.  I tu sam shvatila da sam sa lažljivcem.

Nalazili smo se kao krtice, po mraku, i odlazili samo u kino. Osim dvije komedije koje smo odgledali zajedno, većinom sve na moj račun, odabirao je filmove teške tematike. Prvi film kojeg smo takvog gledali bio je snimljen prema slavnom piscu kojeg inače volim i naravno serijski ubojica je bio kirurg. Kakva slučajnost, a ja sjedila upravo pokraj svog kirurga koji je serijski psihički ubojica. Nakon toga, poslije Božića gledali smo i ratnu dramu o ljudima koji su imali PTSP i tako  sam na sam Božić morala sam slušati o tome kako bi on pokrenuo centar o eutanaziji ljudi. Također njegovi dugi razgovori uvečer o operacijama, kolegama, depresivnim temama toliko su me umarali da sam se ujutro budila umornija nego ikad. Sjećam se kako me temperatura pratila dva tjedna svaku večer i nisam znala zbog čega. Kada smo prekinuli razgovore jer je on dežurao,  osjećala sam se bolje. Kasnije sam saznala da se u isto vrijeme, dok je bio na specijalizaciji u Zagrebu, nalazio s drugim djevojkama.

 Koliko god me on skrivao, neki ljudi su ipak saznali za našu vezu. Prvo sam od nepoznate osobe dobila jednu fotografiju njega i djevojke snimljene u srpnju iako je on tvrdio kako je tri mjeseca patio za bivšom. Zatim, kad su ostali počeli sumnjati da nešto imamo, javljali su se i otvarali mi oči čvrstim dokazima u obliku screen shoot-a. Stupila sam u kontakt s njegovima kolegama. Javljale su mi se i neke djevojke koje su se umrežile zbog njega i slale mi „materijal“. Bila sam najviše u šoku što je doista svima slao isto – iste poruke, iste pjesme.

Također došla sam u kontakt i s djevojkama koje je u Zagrebu upoznavao. Sve je bilo na potpuno isti način kao u mom slučaju. Sve što mu nije uspjelo, kao po kazni ih je maknuo s facebook-a. Bilo je sve jasnije zašto nisam ništa okolo smjela pitati za njega jer je bila riječ o nastranoj osobi. Također kada sam se posvađala s frendicom (koja radi u bolnici), prvo me pitao „Da li sam ja razlog?“ Nisam baš htjela priznati samo sam mu rekla da se ne brine. Ali naravno da se brinuo za svoju masku. Poslao mi je arogantno „Volim te, ali ne više od pilećih krilca koje sada idem pojesti.“

Bio je čudan cijeli dan i navečer kad smo se čuli telefonski, prvo je počeo ispipavati situaciju o toj svađi s frendicom. Bojao se da nisam saznala za incident vezan uz jednu božićnu večeru kada je nasrnuo na ljude. Znala sam da je agresivan. Prema pacijentima nema dobar pristup i znao je stotinu puta spomenuti „Ja nisam tamo da tetošim pacijenta.“ A to su mi ispričali i drugi. Kad je od moje kolegice sin slomio ruku on je bio dežuran i kolegica mi ga je opisala kao arogantnu osobu. Nervozno je žvakao i nije ih ni pogledao. Ona je odmah doživjela veliku odbojnost prema njemu. Znao me mnogo puta upozoriti „Nisam tako dobar kako misliš.“

Prije samog dočeka Nove bila sam s kolegicom s posla na kavi. Ona je psiholog i kad sam joj ispričala neke detalje, rekla je „Ti si zapela s manipulatorom.“ Objasnila mi je puno toga i ja sam polako dobivala novu dimenziju svega. Taj sam dan toliko čitala na internetu i osjećala se kao Bella koja kucka sve simptome Edwarda. I doista, obavili smo telefonski razgovor gdje sam ga „testirala“. Rekla sam mu kako nemam pojma zašto frendica toliko pati zbog prekida kratke veze i servirala mu plan o svom putovanju, a kad sam mu rekla da nije uključen samo je tužno rekao da mi ne želi više smetati i poklopio mi. Nakon par minuta poslao mi je fotografiju naoružanog čovjeka i veliku ljubavnu poruku kako mi možda ne zna pokazati što osjeća ili se ne prikazuje takvim kakvim jest ali uvijek je teško otići od mene. Možda zvuči isparno što mi svaki put kaže da me voli ali jednostavno tako on osjeća. Onda sam shvatila da me ponovo uvlači u svoj narcistički vrtlog.

Doček Nove je bio na sreću naš posljednji susret. Bili smo u hotelu. Tražio je da ja izvršim rezervaciju. Također, bio je sav izvan sebe što je frendovima obećao da će s njima dočekati Novu, a zapravo je on „želio“ dočekati u mom društvu pa nije znao kako smiriti frendove. Trčkarao je mobitelom na sve strane i rekao „Pa da, istina je kao što sam im rekao. Da dođem tamo i popijem dvije pive zaspat ću. Umoran sam od dežurstva i nisam ništa lagao.“ I tako je on u svojoj glavi imao sve opravdano. On je bio jako umoran, ali ne preumoran za večeru gdje se davio u krvavom bifteku. Opet mi je prisjela večera kad sam gledala kako hlapljivo jede. Doslovce se davio u svakom krvavom zalogaju.  Napravio je scenu zbog mini-bara.  Na recepciji sljedeće jutro, samo me pogledao i rekao – nemam karticu, možeš ti to platiti. Naravno ja sam na kraju sve platila. Oprostili smo se na parkingu i nekako sam osjećala da nam je to posljednji put. Naši telefonski razgovori su se prorijedili kao i susreti, a onda se ispostavilo da se doista prebacuje na sljedeću metu.

Tako se jednog ponedjeljka samo prestao javljati i kad sam ga pitala što mu je i da se brinem. On je odgovorio „Nisam dobro. Nemoj se brinuti.“ Kolegica psiholog je odmah rekla da je to tipično manipuliranje i da kreće s tretmanom tišine. Tako je i bilo. Nije se javljao i nakon par dana pitao me „Zašto si ti sa mnom? Zašto me ne ostaviš? Nema odgovora?“ U međuvremenu sam razgovarala s njegovim kolegom, ali shvatila sam da je i on poput njega, čak imaju i iste priče. U međuvremenu su i iscenirali i lažni razgovor gdje sam ja bila tema i onda mi je njegov prijatelj poslao kako su lijepo piskarali o meni.

Tada se uplela moja frendica s kojom sam prvo bila u zavadi zbog toga, ali sam sad sretna jer je imala samo dobar plan evakuacije i spašavanja. Ona, njegova bivša i ostali ljudi na sreću su prekinuli taj vrtlog i izvukli me iz te priče. A on je naravno svaljivao krivicu na mene „Ti meni ne vjeruješ pa ne vjerujem više ni ja tebi. Kad se vratim riješit ćemo ovo jednom zauvijek.“ Kakva žrtva. Divljao je kao lud jer smo mu taknuli „metu.“  Djevojka s kojom je tada pokušavao započeti vezu, nasmijala se samo, rekla je - „Sluša takvu agresivnu muziku a na mom wallu sviđa mu se i Magazin.“ Naravno, vidjevši moj „emocionalni kolaps“ dosadila sam mu i ja sam tako dobila mir od bolesnika. Naravno da sam blokirala sve kontakte i da nema više susreta i čekanja.

Njegove dvije teze umijeća ratovanja su: „Biraj bitke koje možeš dobiti“ i sljedeća „Kad je neprijatelj na koljenima treba mu sprašiti dva metka u čelo“. Kako smo se svi nasmijali na to. Nije ni znao ustvari da je od mene dobio pirovu pobjedu i nažalost nije provjerio da neki ljudi imaju više od jednog života.

Shvatila sam da je on ustvari samo emocionalni bogalj s moralnim razvojem tek prohodalog djeteta kojem je kazna da cijeli život mora preživljavati kao energetski parazit koji nije dostojan ni da se naziva mojim bivšim.